Hrvatska na mučilištu/Raskol u Hrvatskoj seljackoj stranci

RASKOL U HRVATSKOJ SELJAČKOJ STRANCI.

Radiću nije bilo pravo, što se ministar dr. Nikola Nikić sprijateljio i povezao s ministrom Božom Maksimovićem. Zato je već u svibnju g. 1926. na skupštinama Hrvatske seljačke stranke u Tolisi, Klanjcu, Staroj Pazovi i Novoj Gradiški govorio, kako hrvatski narod osuđuje posebnu politiku dra Nikića kao štetnu po Hrvate i za državu. Radić je na ovu svoju tvrdnju do dao, kako dr. Nikić ne može dulje biti ministar u ime Hrvatskoga seljačkoga kluba i u ime HSS. Nato je Radić 1. lipnja 1926. pošao u južnu Dalmaciju, gdje je ostao do 5. srpnja. Radić se nije samo odmarao, nego je u Dalmaciji održao mnogo političkih sastanaka, pa i nekoliko javnih skupština. Tada je upravo talijanska vlada zatražila, da Narodna skupština u Beogradu odobri konvencije, koje su Italija i Jugoslavija sklopile u Nettunu. Ta je vijest uzbunila hrvatski narod u Dalmaciji. Protiv prihvata Nettunskih konvencija ustade i Hrvatska seljačka stranka. Zagrebački je »Hrvatski Sokol« pošao 28. lipnja 1926. na izlet u Split, kamo ga je pozvao tamošnji »Hrvatski Sokol«. Hrvatski su rodoljubi u Splitu s neopisivim oduševljenjem dočekali svoju braću iz Zagreba. Razdragani boravkom u Splitu vraćahu se »Hrvatski Sokoli« 30. lipnja u Zagreb. Kad je njihov vlak došao u Kaštel Sućurac, pucali su splitski »Orjunaši« iz revolvera. Tako je ranjeno desetak hrvatskih sokolaša, što je silno uzrujalo hrvatsku javnost. U Zagrebu je Radić 7. srpnja 1926. održao sjednicu »Hrvatskoga seljačkoga kluba«. Sjednici su prisustvovala 44 narodna zastupnika, od kojih su 42 stvorila ovaj zaključak: »Budući da naš drug narodni zastupnik i ministar šuma i ruda g. dr. Nikola Nikić već dulje vremena vodi svoju posebnu politiku, protivnu politici HSK i HSS, te budući da je sveukupni hrvatski narod tu politiku osudio i još uvijek osuđuje kao štetnu i ubitačnu po nas Hrvate, a i za cijelu državu, jer ruši sam temelj narodnoga sporazuma, naime međusobnu iskrenost i ravnopravnost obiju udruženih stranaka današnje parlamentarne većine, to HSK izriče dru Nikiću svoje nepovjerenje i zaključuje, da ovoga časa prestaje biti njegovim članom.« Protiv isključenja dra Nikića iz »Hrvatskog seljačkoga kluba « glasovahu prisutni narodni zastupnici dr. Ivan Lončarević i Stjepan Klaić. Radić ih je iza glasovanja zapitao, da li se oni kao članovi kluba pokoravaju tomu zaključku o isključenju dra Nikića. Kada su oni odgovorili, da se ne će pokoriti, pozvao ih je Radić, neka odmah napuste sjednicu, jer da više nisu članovi kluba. Nikiću se kasnije pridružiše jošte narodni zastupnici: Ivan Čaldarević, Tomo Kovačević, Juraj Žnidarić, Ivan Račmaga i Ljudevit Zimmer. Oni su 12. srpnja 1926. u Beogradu održali svoju sjednicu, te su zamolili predsjednika Narodne skupštine, da im odredi posebne prostorije, jer da su stvorili poseban »Klub Hrvatske seljačke stranke«. Isprvice je tomu klubu pripadalo samo 8 narodnih zastupnika, ali se znalo, da uz Nikića pristaju još neki narodni zastupnici »Hrvatske seljačke stranke«.