Hrvatska na mučilištu/Radicevi pregovori s Davidovicevim demokratima

RADIĆEVI PREGOVORI S DAVIDOVIĆEVIM DEMOKRATIMA.

Radić nije dugo kolebao kod pitanja: bi li se sporazumijevao s radikalima ili s demokratima. On se brzo odlučio za pregovore s demokratima. Svojim je narodnim zastupnicima rekao, da su Hrvatskoj republikanskoj seljačkoj stranci po svojem progra mu bliži demokrati, nego li radikali, koji su prevrtljivi poput svojega vođe Pašića, a skloni korupciji poput dra Velizara Jan kovića i Pašićeva sina Radovana. Naravno pak nije Radić ni po mišljao na sporazumijevanje s Pribićevićevom grupom demokrata, koju su činili sami neprijatelji hrvatskog naroda. Naprotiv je Radić vjerovao, da se u Davidovićevoj grupi demokrata nalazi mnogo takovih zastupnika, koji — osim taktike, da ruše radikale, — uviđaju, da će država propasti, ako se ne zadovolje opravdane želje hrvatskog naroda. U Beogradu je nastala prava senzacija, kada su 13. studeno ga 1922. onamo došli dr. Mate Drinković, dr. Juraj Krnjević i Josip Predavec. Znalo se, da ova 3 hrvatska narodna zastupnika dolaze kao izaslanici »Hrvatskoga Bloka«, pa da ih je u Beograd poslao sam Radić. Brojni su beogradski novinari neprestano pratili hr vatske zastupnike. Tako se brzo doznalo, da Hrvati pregovaraju sa Stojanom Protićem i s nekim zastupnicima Davidovićeve grupe. To je ljuto uplašilo Pašićeve radikale i Pribićevićeve demo krate. Njihov je strah još i porasao, kada je Radić službeno objavio, da su Drinković, Krnjević i Predavec u Beograd došli informirati predstavnike opozicijonalnih stranaka i skupina, te neke glavne predstavnike srpskoga pokreta za sporazum s Hrva tima, o stanovištu »Hrvatskoga Bloka« s obzirom na sve nesnos nije prilike pod današnjim Pašić-Pribićevićevim režimom i s obzi rom na sve to ozbiljniji međunarodni položaj. U tim se razgovo rima postiglo suglasno mišljenje, da sve prilike zahtijevaju jednu zajedničku hrvatsko-srpsku političku orijentaciju, a ne tek ča sovitu političku kooperaciju, pa da se razgovori nastave odmah ovih dana na zajedničkom sastanku svih spomenutih predstav nika, u kojima će od Hrvatskoga Bloka sudjelovati i njegov predsjednik Stjepan Radić.« Davidovićevi su demokrati znali, da Radić nikako ne bi htio doći na razgovor u Beograd. Zato su pristali na to, da se njihov sastanak s Radićem održi u Slavonskom Brodu, dakle na polo vici puta između Zagreba i Beograda. Ipak nisu isprvice htjeli točno odrediti dan toga sastanka, a kasnije su poručili, da se na tome sastanku nikako ne će moći raspravljati o bezodvlačnom rušenju tadašnje beogradske vlade, kako je to tražio Radić. To je razljutilo Radića, koji je odmah pozvao na sjednicu sve naro dne zastupnike Hrvatske republikanske seljačke stranke, koji su boravili u Zagrebu. Na toj sjednici je zaključeno, da se uopće prekidaju svi daljnji sastanci i razgovori HRSS sa tadašnjim srbi janskim zastupnicima. O namjeravanom pak sastanku u Slavon skom Brodu izdao je Radić ovu obavijest: »Na tom sastanku nije imalo biti nikakvog pogađanja i cjenka nja, nikakvog lovljenja i nadmudrivanja. Predsjednik HRSS imao je predložiti, da se svi prisutni političari izjave naročito na ova pitanja: Prvo, jesu li bezuvjetno za to, da se odmah i bezodvlačno ruši ova sadašnja Pašić-Pribićevićeva vlada? Drugo, da se mjesto nje sastavi takova izborna vlada, koja će ili odmah ili u najkraće vrijeme raspisati slobodne izbore; koja će prema Italiji i Mad žarskoj biti jednako miroljubiva i odlučna; koja će uzajmljene milijarde odrediti u takve općenarodne svrhe, koje kao takove označuju nepolitički mjerodavni faktori, n. pr. Društvo jugosla venskih inžinira i graditelja na svojem nedavnom kongresu u Sarajevu; te koja će napokon odmah na bolje promijeniti vladu i upravu, naročito u banskoj i dalmatinskoj Hrvatskoj i u Bosni. U tu izbornu vladu naravski ne bi ušli članovi Hrvatske republi kanske seljačke stranke. O samom sporazumu između Hrvatske i Srbije — između naroda hrvatskoga i srpskoga — nije se na ovom dogovoru imalo ništa definitivno uglavljivati, pa ni odre đivati, osim ovo troje: Prvo, da je taj sporazum svakako potre ban i Hrvatima i Srbima; drugo, da se taj sporazum ima ravnati po volji i potrebi naroda hrvatskog i srpskog; napokon treće, da se taj sporazum ima utanačiti i sklopiti poslije slobodnih izbora.«