Hrvatska na mučilištu/Prvo ministarstvo kraljevine SHS

PRVO MINISTARSTVO KRALJEVINE SHS.

Regent je Aleksandar u ime kralja Petra 20. prosinca 1918. imenovao prvu zajedničku vladu za kraljevinu Srba, Hrvata i Slo venaca. Ministrom predsjednikom postade Stojan Protić, a pot 59Prvo ministarstvo kraljevine SHS predsjednikom dr. Antun Korošec. Od srbijanskih stranaka do biše radikali uz Protića još dva ministra, poimence: dra Momčila Ninčića za financije i Milana Kapetanovića za građevine; od sa mostalne radikalne stranke postade Ljuba Davidović ministrom prosvjete, a Velislav Vulović ministrom željeznica (saobraćaja); od radikalnih disidenata postade Marko Trifković ministrom pravde; od liberalaca (nacionalista) postade Stojan Ribarac mi nistrom trgovine i industrije, a od naprednjaka postade Miloje Jovanović ministrom ishrane i obnove zemlje. Hrvatska i Slavo nija dobiše 4 ministra, poimence od hrvatsko-srpske koalicije: Svetozara Pribićevića za unutrašnje poslove i dra Edu Lukinića za pošte i brzojave, zatim od Starčevićeve stranke prava dra Živka Petričića za poljoprivredu, a od socijalno-demokratske stranke Vitomira Korača za socijalnu politiku. Bosna i Hercego vina dobiše 3 ministra, i to Srbina dra Uroša Krulja za narodno zdravlje, Hrvata dra Tugomira Alaupovića za vjere i muslimana dra Mehmeda Spahu za šume i rude. Slovenija je dobila 2 mi nistra: dra Korošca od Slovenske ljudske (pučke) stranke i dra Alberta Kramera od Jugoslovenske demokratske stranke; Kra mer postade ministrom za izjednačenje zakona i za pripreme oko Ustavotvorne skupštine (konstituante). Dalmaciju će u vladi za stupati dr. Ante Trumbić kao ministar vanjskih posala, a Crnu Goru Miroslav Rajčević kao ministar bez lisnice. Vojvodina nije dobila nijednoga ministra, a ministrom vojske i mornarice po stade general Mihajlo Rašić. Čim je ministarstvo bilo imenovano, odmah se u Hrvatskoj primijetilo, da je u njemu premalo Hrvata. Od 20 ministara imaju Srbi 13, Hrvati 4, Slovenci 2, a muslimani 1 ministra. Svaka srbi janska stranka dobila je u ministarstvu svoga predstavnika, a na 2 tada u hrvatskom narodu najjače stranke (seljačku i pravašku) nije se kod sastava ministarstva uzeo nikakav obzir. U to vrijeme spremao se hrvatski narod, da oslobodi Me đimurje, kamo nije doprla srpska vojska. Dobrovoljne hrvatske čete provališe 24. prosinca 1918. u Međimurje, odakle je pred njima uzmaknula madžarska posada bez jačeg otpora. Hrvati, koji su činili 95 postotaka svih žitelja u Međimurju, primiše ovu okupaciju s velikim veseljem. 60Prvo ministarstvo kraljevine SHS U Beogradu se 29. prosinca 1918. sastala srpska Narodna skupština, pred koju je ministar predsjednik Protić iznio adresu »Narodnog vijeća«, koju je 1. prosinca pročitao dr. Ante Pavelić. i odgovor regenta Aleksandra. Oba ova državna spisa odobrila je narodna skupština na prijedlog Ljube Jovanovića. Time je kra ljevina Srbija zakonitim načinom dala »političku potvrdu svrše nom djelu ujedinjenja Srba, Hrvata i Slovenaca«. Hrvati su očekivali, da će isti državni spisi doći i pred hrvatski sabor, koji nije 29. listopada 1918. bio raspušten. Time bi onaj akt od 1. prosinca 1918. i sa strane kraljevine Hr vatske dobio oblik zakona, kako mu ga 29. prosinca dade srpska Narodna skupština sa strane kraljevine Srbije. Međutim se sve moćni Svetozar Pribićević odlučno protivio sazivu hrvatskoga sabora, jer je znao, da u njemu ne bi akt od 1. prosinca prošao jednoglasno i bez kritike. Posve je sigurno, da bi protiv prihvata sjedinjenja Hrvatske sa Srbijom glasovalo 12 narodnih zastup nika Hrvatske stranke prava, 3 zastupnika Hrvatske pučke se ljačke, 6 Starčevićanaca i 2 koalirca, a možda i jošte koji narodni zastupnik i virilist hrvatskoga sabora. Pribićević dapače ne htjede ove spise iznijeti niti pred središnji odbor »Narodnog vijeća«, premda bi to morao učiniti, jer se delegacija »Narodnog vijeća« nije u Beogradu držala zaključka i naputaka, koji su primljeni u sjednici »Narodnog vijeća« od 24. studenoga 1918. Radi ovih propusta počeli su rodoljubni Hrvati akt od 1. prosinca 1918. smatrati revolucijonarnim činom, koji namje r i ce nije bio kasnije uzakonjen po hrvatskom saboru. Slično su o tomu aktu držali mnogi Crnogorci, premda je »velika narodna skupština srpskoga naroda u Crnoj Gori« 26. studenoga 1918. u Podgorici zaključila, »da se kralj Nikola I. Petrović Nje goš i njegova dinastija zbaci s crnogorskog prijestolja, pa da se Crna Gora s bratskom Srbijom ujedini u jednu državu pod di nastijom Karađorđevića, te ovako ujedinjena stupi u zajedničku otadžbinu našega troplemenog naroda Srba, Hrvata i Slovenaca«. Ministarstvo je u Beogradu nastojalo, da po mogućnosti izbriše razlike između Srba i Hrvata. U tu je svrhu 22. prosinca 1918. ustanovilo, da državna zastava kraljevine SHS bude trobojnica s vodoravno položenim bojama, i to gore modra, u sredini bijela, a dolje crvena. Pored ove zastave, koja označuje 61Nezadovoljstvo se u Hrvatskoj pojačalo g. 1919. državnost, mogu se upotrebljavati također narodne i uobičajene zastave. Za državni grb uzima se bijeli dvoglavi orao, koji imade na prsima štit, podijeljen u 2 manja polja. Na desnom je polju crveni križ sa 4 kresala u podobi slova C. To je grb Srbije. Lijeva polovica grba imade šahovsku ploču sa 25 kocaka bijele i crvene boje. To će biti grb Hrvatske. Donje manje polje pre dočuje grb Slovenije (stare Ilirije): na plavom polju bijeli polu mjesec okrenut prema gore, a između njegovih krakova 3 bijele zvijezde svaka sa 6 pera. Osim toga je ministarstvo 22. prosinca zaključilo, da se imade proglasiti ravnopravnost latinice i ćirilice na čitavom teritoriju kraljevine SHS. Jednako se na čitav državni teritorij prenašaju ustavna i građanska prava kraljevine Srbije. — U sjednici od 22. siječnja 1919. stvorilo je ministarstvo zaklju čak, da se ima ukinuti stari Julijanski kalendar, koji 13 dana zaostaje za Gregorijanskim kalendarom. Stari kalendar pre staje važiti 14. (27.) siječnja 1919. Sutradan imaju svi državni uredi računati po novom kalendaru kao 28. a ne 15. siječnja. (Ovdje treba spomenuti, da je stari kalendar i nadalje ostao u porabi grčko-istočne crkve). Teška je briga morila hrvatski narod, što li će biti s papir natim novcem? Naredbom ministra financija dra Momčila Nin čića od 25. prosinca 1918. bijaše određeno žigosanje i popis pa pirnatog novca austro-ugarske banke na teritoriju kraljevine SHS. Tako se na proljeće g. 1919. ustanovilo, da je u cijeloj dr žavi 5.320 milijuna 593.215 kruna. Žigosanje se obavilo toli lako mišljeno, da su kasnije mogli ljudi iz Austrije i Ugarske dovažati krune, te ih sami providjeti pravim ili krivotvorenim žigom. Svatko je uviđao, da ministarstvo ne zna ili ne će zaštititi naš novac