Hrvatska na mučilištu/Prvi progoni Hrvata

PRVI PROGONI HRVATA.

U to doba nije više u središnjem odboru »Narodnog vijeća« vladala sloga. Mnogi su članovi htjeli, da »država Slove naca, Hrvata i Srba« stupi s kraljevinom Srbijom u onakav drža vopravni odnošaj, kakav je u bivšoj habsburškoj monarkiji po stojao između Austrije i Ugarske. Pribićević se odlučno uspro tivio ovoj ideji »dualizma«, koju je nazvao »pogibeljnim i razor nim elementom u Narodnom vijeću«. On je otvoreno izjavio, da Hrvati, ako tako misle stvoriti zajedničku državu, onda neka sebi stvore svoju »hrvatsku republiku«. Hrvati i neki Slovenci isticahu, da se ne smije žuriti s ujedinjenjem, dok nemamo po ruke od dra Trumbića i od dra Korošca, koji još borave u ino zemstvu. Mnogi članovi »Narodnog vijeća« dokazivahu, da se vanjski i unutrašnji položaj »države Slovenaca, Hrvata i Srba« riše odviše crnim bojama; njima se čini, da su neke nezgodne prilike naumice tako udešene, da nužno izbije što veća zabuna u »Narodnom vijeću«. Ne samo u novinama već i u »Narodnom vijeću« započeše polemike o tomu, da li buduća naša zajednička država ima biti uređena centralistički ili federalistički, pa da li je bolja forma vladavine republika ili monarkija. Rasprave su o tome bile gdjekada toli žestoke, da se vremenom u »Naro dnom vijeću« stvoriše različite grupe. Među njima bijahu Hrvatska na mučilištu 3 33Prvi progoni Hrvata tolike razlike, da su neki počeli sumnjati o tome, ne tiču li se ove razlike i onih temeljnih principa, na kojima je nastalo »Na rodno vijeće«. Zbog toga se na želju Svetozara Pribićevića sve rjeđe sazivao središnji odbor »Narodnoga vijeća«, te je različita pitanja počelo rješavati samo predsjedništvo »Narodnog vijeća«. Ovo pak je držanje predsjedništva »Narodnog vijeća« naskoro izazvalo razne kritike. Kako se naime predsjednik »Narodnog vijeća« dr. Korošec nalazio u tuđini, kamo je radi financijalnog pitanja bio poslan i tajnik dr. Ivan Lorković, vodila su predsjed ništvo »Narodnog vijeća«, oba predsjednika; zubar dr. Ante Pa velić i Svet. Pribićević. Faktično je svu vlast u svojoj ruci držao Pribićević, koji bijaše sposobniji, marljiviji i lukaviji od dra Pavelića. Pribićević je sebi postavio politički cilj, za kojim je neumorno i bezobzirno pošao. Naskoro se u Hrvatskoj počelo govoriti, da Pribićević progoni Hrvate. Po nalogu naime predsjedništva »Narod nog vijeća« budu zatvoreni narodni zastupnici dr. Aleksandar Horvat i dr. Ivica Frank, bivši ban Pavao barun Rauch, visoki suci Milan Accuti, Josip Tarabochia i dr. Mirko Košutić, od vjetnici dr. Drag. Šafar i dr. Mirko Puk, general Matasić, novinar Zvonimir Vukelić itd. Jednako je u Sarajevu zatvoren i 8. stude noga 1918. u Zagreb dopremljen general Franjo Sarkotić, bivši zem. poglavica Bosne i Hercegovine. U Zagrebu je 16. studenoga morao odstupiti podmaršal Mihovil Mihaljević. Pod izlikom, da 25. studenoga namjerava dići proturevoluciju, dade predsjedni štvo »Narodnog vijeća« u noći od 22. studenoga uhvatiti odlično ga i skroz nedužnoga generala Antuna Lipošćaka uz još neke hrvatske časnike. Da »Narodno vijeće« uzmogne progoniti nepoćudne suce, profesore, učitelje i činovnike, zaključilo je 12. studenoga 1918., da se »privremeno suspendira valjanost propisa 10. članka za kona o sudačkoj vlasti od 28. veljače 1874. i 29. paragrafa zakona o opskrbi zemaljskih namještenika od 5. kolovoza 1914.« Nato su 17. studenoga umirovljeni suci: Košutić, Accurti, Heim i Tarabo chia, sveučilišni profesori: dr. Izidor Kršnjavi i dr. Milan Šufflay, te školski nadzornik Ivan Malus, a 21. studenoga veliki župan Lacko Labaš u Bjelovaru. »Narodno vijeće« stavilo je doduše već 18. studenoga izvan snage svoju naredbu o sudačkoj vlasti; ali ne htjede uspostaviti i 29. članak zakona o opskrbi zem. namje 34Prvi progoni Hrvata štenika, da ih i nadalje uzmogne bez istrage umirovljavati. Uslijed toga postade nesigurnim položaj hrvatskih činovnika, profesora i učitelja. Predsjedništvu »Narodnog vijeća« bijaše mnogo stalo do toga, da u Hrvatsku dovede srbijanske čete, jer se nije pouzdavalo u hrvatske vojnike i časnike. U tu svrhu pođoše izaslanici »Nar. vijeća« u Valjevo, gdje se sastadoše s izaslanici ma grada Osijeka; ovi dođoše tražiti pomoć protiv žitelja iz Tenja i Belog Brda, koji porobiše osječku okolicu. U Valjevu je na sjednici 7. studenoga 1918. stvoren zaključak, kojim »Narodno vijeće« moli Srbijance, da svoju vojsku pošalju u Hrvatsku i Slavoniju. Ova je molba uslišana, te je već 9. studenoga stigao u Mitrovicu potpukovnik Đorđe Đorđević s odjelom srpske vojske. Istoga dana dođe 100 srbijanskih vojnika u Vukovar, gdje zapli jeniše na Dunavu njemačke lađe, pune žita za opskrbu vojske. Pod vodstvom potpukovnika Svetića stiže 13. studenoga 550 Sr bijanaca u Osijek, kamo je sutradan došlo još 2000 vojnika. Oku piravši cijelu istočnu Slavoniju, uđe srpsko konjaništvo 13. stu denoga u Požegu, a 14. studenoga u Viroviticu. Istodobno su okupirane Bosna, Hercegovina i južna Dalmacija. Srbi naime uđoše 3. studenoga u Vardište, 4. studenog u Višegrad, 6. stude nog u Sarajevo, 7. studenog u Donju Tuzlu, 9. studenog u Kotor, 12. studenog u Ercegnovi, 13. studenog u Metković, 14. stud. u Dubrovnik, a 18. studenoga u Split. Talijani su 20. studenoga 1918. u jutro s oklopljenim auto mobilima iz Rijeke prešli u Sušak, odakle se hrvatska vojska povukla u Bakar. Istoga dana zaposjedoše Talijani okolišna mje sta: Trsat, Grobnik, Sv. Anu, Podvežicu, Kostrenu i Sv. Barbaru. Sutradan se govorilo, da će Talijani okupirati Gorski kotar, a vjerojatno i Vinodol od Kraljevice do Novoga. Ove glasove raširiše po Zagrebu hrvatski mornari, koji 21. studenoga iz Ri jeke dođoše u Zagreb. Istoga je dana u Zagreb stigao i potpu kovnik Teslić iz Sušaka. To je povećalo uzrujanost u Zagrebu, gdje su od sada javno mnijenje predstavljali bjegunci iz Rijeke, Istre, Trsta, Dalmacije i Hrvatskog Primorja. Neorganizirani građani zagrebački obavljahu redovite svoje poslove, dok su organizirani Primorci prevladali na ulica ma i u kavanama, slušajući naloge predsjedništva »Narodnog vi jeće«, od kojega su mnogi dobivali i potpore. Tko je u Zagrebu 35Nesloga u »Narodnom vijeću SHS« mislio drukčije, nego li Svetozar Pribićević, on je morao biti pripravan, da će ga napasti »ulica«. Tako je n. pr. 19. stu denoga zagrebačka »ulica« demonstrirala pred Radićevom knji žarom, jer su Primorci znali, da je Radić republikanac i da u središnjem odboru »Narodnoga vijeća« govori protiv centrali stičkog uređenja Jugoslavije. Hrvatski rodoljubi dobivahu pisma, u kojima im pristaše Pribićevićevoga centralizma prijete, da će ih objesiti na uličnu svjetiljku. U Zagrebu je zavladao teror došljaka protiv domaćih žitelja, radi čega se mnogi Hrvati (oso bito na večer) ne usudiše niti izaći na ulicu. Bilo je i takvih Za grepčana, koji se zakloniše izvan grada. Tako su kanonici: dr. Ljudevit Ivančan i dr. Lovro Radičević 21. studenoga pobjegli u štajerski Graz, jer ih je predsjedništvo »Narodnog vijeća« htjelo zatvoriti'.