Hrvatska na mučilištu/Prvi dani beogradske diktature

PRVI DANI BEOGRADSKE DIKTATURE.

Kralj je 14. siječnja 1929. potpisao »ukaz«, kojim se za ministra pošta i brzojava postavlja dr. Kosta Kumanudi, predsjednik beogradske općine, a za ministra trgovine i industrije dr. Željko Mažuranić, odvjetnik iz Zagreba. Zamjenikom ministra agrarne reforme postao je dr. Oton Frangeš, a zamjenikom ministra vanjskih posala dr. Kosta Kumanudi, jer je ministar dr. Voja Marinković otputovao u Švicarsku na liječenje. Kumanudi je i nadalje ostao predsjednik beogradske općine. Kako se u Beogradu gospodarilo, razabire se iz ovoga »saopćenja «, što ga je 31. siječnja 1929. izdalo ministarstvo unutrašnjih posala: »Komisija, koja je obrazovana za likvidaciju bivše Narodne skupštine, podnijela je predsjedniku vlade izvještaj o svome radu. U tom je izvještaju konstatirano, da se u kabinetu bivše Narodne skupštine pojavio manjak od blizu jedan milijun dinara.« Beogradske su novine 31. siječnja 1929. donijele ovu službenu obavijest: »Državni s u d z a z a š t i t u d r ž a v e , koji je osnovan poslije 6. siječnja, ima za nekoliko dana započeti svoj rad. Državni će sud zasjedati u staroj zgradi ministarstva financija, u kojoj se sada vrše hitni popravci, kako bi se ona preudesila za svrhe ovoga suda. U staroj zgradi ministarstva financija uredit će se jedna velika dvorana, u kojoj će državni sud raditi u skupnim sjednicama i donositi svoja rješenja. — Za sada je državnomu sudu stiglo oko 300 kaznenih predmeta, koje je već počeo ispitivati dr. Ucović, državni tužilac ovoga suda. Velik dio ovih predmeta, koji stoje pred državnim sudom, bit će upućen na rad redovitim sudovima, koji su inače po kaznenom zakonu nadležni za donašanje presude u ovim predmetima. Mogućnost ovakvog postupanja državnoga suda predviđena je i u samom zakonu o državnom sudu. Ovaj će se sud prema tomu baviti samo s krupnijim stvarima, od kojih će svakako najvažnija biti Dinićeva afera u Novom Sađu. U Beograd su već stigli novo postavljeni suci državnoga suda i državni tužilac ovoga suda. Oni su izabrani između najboljih praktičnih pravnika iz svakoga pojedinog pravnog područja u zemlji.« Kralj je 6. veljače 1929. potpisao »ukaz«, kojim se opraštaju svi politički delikti, u koliko su počinjeni do 6. siječnja 1929. Tekst ove a m n e s t i j e glasio je ovako: »Na prijedlog ministra pravde i po saslušanju našega ministarskoga savjeta, — a na osnovu 3. člana zakona o kraljevskoj vlasti i vrhovnoj državnoj upravi, — našli smo se pobuđenim: 1) da dajemo i objavimo opću amnestiju za djela iz paragrafa 91. b i 91. g, te iz paragrafa 92., 93., 103. i 104. krivičnoga zakona za kraljevinu Srbiju, zatim članova 47., 48., 53. i 54. zakona o štampi prije 6. januara 1929., i za djela po zakonu o biračkim spiskovima od 30. maja 1922., te zakona o izboru narodnih poslanika od 21. juna 1922. s izmjenama i dopunama od 10. juna 1922., — pa bio sudski postupak po ovim djelima pokrenut ili je u toku ili je već izrečena presuda, a ako nije postupak pokrenut, da se ne pokrene; 2) da se putem milosti oprosti još neizvršena kazna — odnosno ostatak ove kazne — licima, koja su od strane građanskih kaznenih sudova pravomoćno suđena za djela, navedena pod 1).« Ovim su ukazom oproštene uvrede kralja i članova kraljevskoga dvora. Po zakonu o štampi oprašta se dotadašnje raspirivanje mržnje protiv države kao cjeline, te raspirivanje vjerske i plemenske mržnje. Nadalje se amnestira izazivanje mržnje ili »podsticanje« na prijezir protiv vojske ili časničkoga zbora, te sijanje razdora i nepovjerenja prema vojsci ili odvraćanje od dužnosti vojnih obvezanika. Amnestiraju se također uvrede stranih državnih poglavara i Narodne skupštine, pa uvrede sudova, vojske, javnih oblasti i javnih službenika.