Hrvatska na mučilištu/Prosvjed »Hrvatskog bloka« protiv rada beogradske vlade

PROSVJED »HRVATSKOG BLOKA« PROTIV RADA BEOGRADSKE VLADE.

U Zagrebu je 14. svibnja 1922. održana sjednica narodnih zastupnika, koji pripadahu »Hrvatskom Bloku«. Na sjednicu su došli ovi zastupnici Hrvatske republikanske seljačke stranke: Stjepan Radić, dr. Vlatko Maček, Josip Predavec, dr. Rudolf Horvat, Tomo Jalžabetić, dr. Đuro Basariček, Blaž Šalamun, dr. Juraj Krnjević, Ivan Robić, dr. Ante Adžija, Juro Valečić, dr. Ivan Pernar, Nikola Srđović, dr. Stjepan Košutić, Franjo Malčić, dr. Stanko Šibenik, Franjo Vrtar, Karlo Kovače vić, Mirko Neudorfer, Juraj Žnidarić, Franjo Pancer, Ivan Čaldarević, Andrija Tuličić, Franjo Rafaj, Rudolf Herceg, Ante Jemrić, Ivan Bartolović, Filip Lakuš, Marko Došen, Mato Babo gredac, Franjo Škrinjar i Stipo Balentović. Od Hrvatske Zajed nice dođoše narodni zastupnici: dr. Đuro Šurmin, prof. Kerubin Šegvić, dr. Mato Drinković, prof. Stjepan Janković, dr. Ivan Pa vičić, fra Jako Pašalić i Mato Leaković. Hrvatsku stranku prava zastupahu narodni zastupnici: dr. Mirko Košutić i Dragutin pl. Hrvoj. U svemu je na sjednicu došao 41 zastupnik, dok su 22 narodna zastupnika svoju odsutnost ispričala bolešću, poslom i drugim zaprekama. Sjednici je predsjedao Stjepan Radić, koji je u poduljem govoru prikazao politički položaj u Evropi te u državi Srba, Hr vata i Slovenaca. O tomu je govorilo više zastupnika, te je usta novljena potpuna jednodušnost u shvaćanju i prosuđivanju poli tičkih prilika. Nato je predsjedništvo Hrvatskoga Bloka (t. j. 137Prosvjed »Hrvatskog Bloka« protiv rada Beogradske vlade zastupnici Radić, Drinković i dr. Mirko Košutić) predložilo tri rezolucije, o kojima se povela debata. Sjednica je trajala punih 7 sati, pa su jednoglasno primljene ove rezolucije: I. »Beogradski se vlastodršci prema prvoj sveopćoj međuna rodnoj evropskoj konferenciji u Genovi ponašaju tako, da i time ponovno dokazuju, kako oni nisu i ne mogu biti niti pravi pred stavnici srpskoga naroda, a kamo li da budu u Genovi pravi pred stavnici i naroda hrvatskoga. Naročito je pismo ministra i dele gata dra Koste Kumanudija predsjedniku ruske delegacije Čičc rinu jedna takva mistifikacija ruske i evropske javnosti, da je središnji odbor Hrvatskoga Bloka izvršio svoju dužnost, kad je na tu mistifikaciju smjesta poslao prosvjed g. Jurju Čičerinu, te kad je taj prosvjed popratio onim spisom, o kojemu se opeto vano raspravljalo i u skupnim sjednicama hrvatskoga narodnoga zastupstva. II. Uslijed važnosti i aktuelnosti pitanja o pravu narodnih ma njina smatra Hrvatski Blok za osobitu svoju dužnost osuditi po stupak beogradskih vlastodržaca prema svima neslavenskim ma njinama u međunarodnim granicama Srba, Hrvata i Slovenaca. Tim povodom Hrvatski Blok prema svojem općenitom stanovi štu izjavljuje, da smatra apsolutnim zahtjevom pravednosti pri znati i svima neslavenskim manjinama svu onu narodnu i kultur-, nu slobodu, koju i po zakonu i po praksi imaju pripadnici drugih naroda u velikoj Sjevero-američkoj Uniji s tim dodatkom, da i Arnauti, koji su najstariji stanovnici Balkana, i Madžari, koji su u Podunavlju preko 1000 godina, pa Turci (Osmanlije) i Nijemci, koji su u ovim krajevima već više stoljeća, imaju i potpunu poli tičku mjesnu samoupravu svuda, gdje su u većini. III. Budući da je samovoljna uprava o upravnoj podjeli (parce laciji) hrvatskih zemalja i po formi i po sadržaju djelo samo četvorice beogradskih oligarha (Pašića, Pribićevića, Trifkovića i Marinkovića), pa ipak taj besprimjerni apsolutizam nije naišao niti na načelnu osudu srpske političke javnosti niti na odlučnu opoziciju bilo koje srpske političke stranke, — to za taj slučaj, da i provedba ovoga apsolutističkog akta naiđe u Srbiji i među 138Prosvjed »Hrvatskog Bloka« protiv rada Beogradske vlade Srbima na istu ravnodušnost i sukrivnju, onda Hrvatski Blok onim časom odlučuje ne upuštati se ni u kakove političke razgo vore, a kamo li u kakove političke pregovore s kojim mu drago političkim faktorom u Srbiji«. * * * Osim ovih triju rezolucija jednoglasno je na sjednici done sen i ovaj zaključak Hrvatskoga Bloka o lošoj financijalnoj poli tici beogradske vlade: »Kao što su beogradski vlastodršci s ustavnoga i narodnoga gledišta svojom samovoljom i nasiljem jednostavno prešli preko trinaeststoljetnoga narodnoga i državnog individualiteta Hrvat ske, isto tako i na financijalnom polju u svojoj nesposobnosti prelaze preko svih opće priznatih ustavnih pravila i preko svega financijalnog iskustva ostaloga kulturnoga svijeta. Tako se i porezi sve više pretvaraju u samovolju i nesnosni harač, a umjesto financijalnoga gospodarstva uvađa se takova sistemat ska pljačka, kakovoj do sada nema primjera u povijesti nijedno ga naroda. Ova je pljačka počela ničim neopravdanom izmjenom četiriju kruna za jedan dinar i time, što- su vlastodršci proti svojoj javno zadanoj obvezi prijevarno pridržali i što do danas nisu povratili onih dvadeset postotaka, koje su kod markiranja kruna povukli iz prometa, a što je onda (godine 1919.) iznosilo oko jedne milijarde kruna. Pljačka je nastavljena tobože dobrovoljnim, a u stvari pri silnim, unutarnjim t. zv. investicijonim zajmom za gradnju že ljeznica u iznosu od dvije milijarde kruna, koji se (zajam) ne troši za gradnju i popravljanje željeznica, premda su se sami vla stodršci na to obvezali i posebnim svojim zakonom. Ta se pljačka nastavlja naknadnim oporezovanjem svih gra na privrede, naročito porezom na t. zv. ratne dobitke također za godine 1919. i 1920., koji se porez u Srbiji niti ne raspisuje niti ne plaća. Vrhunac pljačke ima biti sadašnji kanadski zajam od 100 milijuna dolara, kojim se uz strahovito teške uvjete ima izgraditi željeznička pruga, koja se jedva i dotiče hrvatskih i ostalih ze malja izvan Srbije, premda baš hrvatske i ove ostale zemlje izvan Srbije daju najveći harač, te premda spomenuta pruga ne će nikada dati prihoda. Već s ovih dvaju razloga Hrvatski Blok — kao jedino zako nito predstavništvo hrvatskog naroda, — javlja svemu hrvatsko mu narodu uopće, a svima hrvatskim privrednim krugovima na pose, da nikada ne će priznati toga pljačkaškog, kao i nijednoga drugoga — bilo vanjskog bilo unutarnjeg — zajma. Na koncu Hrvatski Blok i ovom prilikom još naročito ističe, da ne priznaje i da ne će priznati nikakovih a naročito financijal nih obveza, kojima beogradski vlastodršci opterećuju Hrvatsku i hrvatski narod bez privole hrvatskoga narodnoga zastupstva.«