Hrvatska na mučilištu/Promjene u drzavi

PROMJENE U DRŽAVI.

Hrvatski ban dr. Matko Laginja morao je kao izabrani na rodni zastupnik 11. prosinca 1920. položiti bansku čast. Ministar ski je savjet 23. prosinca vođenje dužnosti hrvatskog bana po vjerio banskom savjetniku dru Teodoru Bošnjaku. On je na čelu hrvatske vlade stajao do 2. ožujka 1921., kada je ponovno hrvatskim banom imenovan dr. Tomislav Tomljenović. Po što je Vidovdanski ustav ukinuo staru bansku čast, koja bijaše zazorna neprijateljima hrvatskog naroda, morao je posljednji hrvatski ban Tomljenović odstupiti 3. srpnja 1921., kada je po krajinskim namjesnikom u Hrvatskoj postao Juraj Demetro vić. U Beogradu je 16. kolovoza 1921. umro kralj Petar I., koji je navršio 77 godina. Petar je ostavio 2 sina: Đorđa i Alek sandra, te kćerku Jelenu, udovicu iza ruskoga kneza Jovana Konstantinovića Romanova, koga su g. 1918. ubili boljševici. Sta riji Petrov sin Đorđe, rođen 27. kolovoza 1887., odrekao se prava na prijestolje još 27. ožujka 1909. Tako je sada kraljem postao mlađi Petrov sin: dosadašnji regent Aleksandar, koji se rodio 17. prosinca 1888. Novi se kralj u času očeve smrti nalazio teško bolestan u Parizu. Odanle je 17. kolovoza 1921. upravio »mome dragom na rodu« manifest, u kome očituje: »Stupajući po 56. članu zemalj skog ustava na upražnjeni prijesto i primajući kr. vladu u svoje ruke, objavljujem mome dragom narodu, da ću — vjeran djelima svoga oca — čuvati ustavne slobode i prava građana, štititi dr žavno jedinstvo i bditi nad svima narodnim tekovinama, koje su mi u amanet predane.« Po ugovoru u Trianonu morala je kraljevina SHS vratiti republici Madžarskoj znatan dio Baranje i Bačke, koji su u stu denom g. 1918. okupirale srpske čete. Vlada je u Beogradu 18. kolovoza 1921. odlučila, da će ovu svoju dužnost izvršiti. Naši vojnici, financi, oružnici i činovnici ostaviše Pećuh, Barč, Siget i Baju, kamo 21. kolovoza uđoše madžarske oblasti i vojska. 112Promjene u državi SHS Na jesen g. 1921. zavladalo je veliko nezadovoljstvo u cije loj kraljevini SHS. Hrvati i Slovenci bijahu ogorčeni radi 95. pa ragrafa vidovdanskog ustava, koji određuje: »Uprava u kralje vini vrši se po oblastima, okruzima, srezovima i općinama. Po djela na oblasti vrši se zakonom prema prirodnim, socijalnim i ekonomskim prilikama. Jedna oblast može imati najviše 800.000 stanovnika«. Hrvati su govorili i pisali, da je to djelo Svetozara Pribićevića, koji hoće tako raskomadati (parcelirati) Hrvatsku. Istodobno se sve jače opažahu posljedice one nepravedne izmjene kruna u dinare. Pošto je kruna morala na svojim leđima nositi slabo pokriveni dinar, počela je naglo padati vrijednost krune. Još 19. svibnja 1921. vrijedilo je 100 jugoslovenskih kruna u Zürichu 4 švicarska franka i 50 centima. Narednih je mjeseci vrijednost krune padala tako, da je 100 kruna 18. kolovoza 1921. na burzi u Zürichu notiralo samo 3.10, 12. rujna 2.90, 13. rujna 2.70, 6. listopada 2.45, 12. listopada 2.20, 16. listopada 1.90, 28. li stopada 1.75, 5. studenoga 1.45, a 9. studenoga samo 1.35. Narav no, da je istodobno i dinar pao od 18.00 na 5.40. Pad našega novca donio je golemu skupoću. Roba, koja se dobavljala iz inozemstva, poskupila je od proljeća do jeseni g. 1921. za više, nego li tri puta! Pošto su porasle i cijene svega živeža, morala je država povisiti beriva svojih činovnika. To je znatno povećalo državne izdatke, radi čega je država povisila poreze, carinu, trošarinu, biljege, po štarinu i vozarinu, što je opet prouzročilo daljnji porast skupoće svake robe i hrane. Radi nesporazumka s demokratima podnio je Pašić 3. pro sinca 1921. ostavku svoje vlade. Kriza je potrajala do 23. pro sinca 1921., kada je ipak Pašić morao obnoviti koaliciju radikala s demokratima, muslimanima i kmetijcima. U Šibeniku se 25. prosinca 1921. dogodio krvav sukob između domaćega žiteljstva i talijanskih mornara. Kako je pak pred Šibenikom bio usidren talijanski ratni brod (razarač) »Au dace«, počeli su Talijani iz njega pucati na sam grad. Tako su Šibenčani imali neugodan Božić, jer je na njihov grad bilo ispa ljeno oko tisuću metaka iz topova. Radi toga bombardiranja do šlo je. do napetosti između Italije i Jugoslavije. Koncem g. 1921. štampao je beogradski list »Balkan« raz govor, što ga je njegov suradnik imao s Radićem, koji mu je — među ostalim — rekao i ovo: »Vi Srbi ne možete ili ne ćete razumjeti, da smo mi — iako smo braća — posebne individualnosti, pa da su Hrvati stalno imali svoj državni — makar ograničen — individualitet. U onom, što sačinjava osnovu države, — a to su unu trašnja uprava, sudstvo, prosvjeta i nar. gospodarstvo, — bili smo slobodni. Zahtijevati od nas, da se odjednom odreknemo tog individualiteta, bilo bi nepravedno; značilo bi vršiti nasilje nad nama. Treba računati s tradicijama, s osjećajima, s narodnom dušom. Mi možemo biti zajedno, ali da svaki znade, što je nje govo, pa da ne bude povrijeđena njegova individualnost. Bolje je, da se sporazumijemo, nego li da se jedan drugom namećemo.«