Hrvatska na mučilištu/Proglas Opozicijonog bloka- od 13. veljace 1925.

PROGLAS OPOZICIJONOG BLOKA 13. VELJAČE 1925.

Prvaci svih stranaka, koje su činile opozicijoni blok, vijećali su u Beogradu 13. veljače 1925. cijeli dan. Oni su složno izradili svoje stanovište obzirom na novi položaj, koji je nastao poslije izbora. Predvidjeli su sve eventualnosti, koje bi mogle uslijediti do sastanka Narodne skupštine i prilikom izbora verifikacijonog odbora. Predviđene su i sve mjere za slučaj, da budu poništeni mandati Hrvatske republikanske seljačke stranke. Opozicijoni je blok zaključio, da do konačne pobjede ustraje u službi ideje narodnoga sporazuma, pa je na večer 13. veljače izdao ovaj proglas: »Izvještaji iz cijele zemlje, koje su dobili predstavnici opozicijonoga bloka, pokazuju, da su izbori od 8. veljače ove godine izvršeni po jednom unaprijed izrađenom planu, da vlada PP dobije većinu pod svaku cijenu, bez obzira na zakonske odredbe i na slobodnu volju birača.

Proglas Opozicijonog bloka od 13. veljače 1925. Predsjednici biračkih odbora u Hrvatskoj smijenjeni su uoči izbora direktnim rješenjem vlade ili njezinih organa, premda je po zakonu o izborima narodnih poslanika samo državni odbor nadležan, da donese odluku o tomu. Uklonjeni su čak i suci. Vlada je mjesto smijenjenih postavila režimske ljude; gdje pak nitko nije bio određen, tamo su ovu dužnost vršili po općinama komesari, t. j. ljudi većinom bez zakonskih i moralnih kvalifikacija, među kojima ima i pandura i služitelja. Predstavnici opozicijonih lista sprečavani su na dan izbora prijetnjama i silom. Čuvari kutija opozicijonoga bloka ili nisu bili pušteni na biralište ili su u toku biranja izbačeni i najureni, da ne bi mogli prisustvovati prebrojavanju kuglica. Oni, koji se nisu htjeli sili pokoriti, prosto su premlaćeni, a neki i ubijeni. Birači u masama nisu pušteni na biralište. Mnogi su sa birališta rastjerani napadajem naročito pripremljenih razbojničkih četa organiziranih vladinih plaćenika. U južnim su krajevima (t. j. u Macedoniji) birači prisiljavani, da javno glasaju za vladine kandidate naređenjem, da — pošto ruku izvuku iz radikalske kutije, koja je bila prva, — moraju otvoriti šaku, da bi pokazali, da je prazna. Ali sva izvršena nasilja, — koja su do sada nepoznata u parlamentarnoj historiji, — ne bi vladi donijela željeni rezultat, da mnogobrojni predsjednici biračkih odbora, — ostavši sami bez čuvara opozicijonih kutija, — nisu izvršili krađu kuglica iz tuđih kutija, pa da nisu krivotvorili izborni zapisnik. To je učinjeno po naredbi vlade, koja je zbog toga posla sama izradila i kroz državni odbor sprovela cijeli spisak predsjednika biračkih odbora, među kojima ima velik broj takovih, koji uopće ne ispunjavaju uslove zakona. Osim toga je vlada prije izbora preko svojih organa pohapsila na hiljade naročito seljačkih birača. Mnoge je poslaničke kandidate pozatvarala i sistematski sprečavala držanje zborova i konferencija, pa čak i u privatnim stanovima. Na dan samih izbora stavljena je u akciju i sama vojska, koja je dobila po sebe nedostojnu ulogu, da i ona, — premda mora biti izvan politike, — pripomogne, kako bi vlada dobila većinu. Tamo, gdje je opozicija dobila većinu ili veći broj poslanika, produžena su poslije izbora najbezobzirnija gonjenja građana, koji su svoj glas dali opozicijonim kandidatima. Na taj način

Proglas Opozicijonog bloka od 13. veljače 1925. hoće vlada izazvati otpor, kako bi mogla blok narodnoga sporazuma optužiti, da priprema revoluciju u zemlji, pa da poslije toga provodi još teže progone i bezakonja, koje priprema već sada. Stoga pozivamo sve birače, da pokažu, kako su ostali svijesni građani, pa da ne podlegnu ni vladinom nasilju, kao što su 8. veljače muški dali svoj glas samo za ideju, a ne — kao vladini birači — za vlast i za pare. Tako i sada neka mirno sačuvaju svečanu pobjedu pravde, poštenja, seljačke demokracije i narodne suverenosti. Na osnovu svih ovih činjenica ne priznajemo zakonitost mandata, koje je vlada ovakvim sredstvima sebi od naroda iznudila i krivotvorila. Prema tomu vlada PP niti poslije ovih izbora nema ni parlamentarnog ni moralnog oslonca, da bi mogla ostati na upravi zemlje. Nasuprot tome naši mandati predstavljaju ogromnu većinu birača i usprkos strahovitog terora dobiveni su čistim narodnim povjerenjem. Pravnu — a u svakom slučaju moralnu — odgovornost za stanje, koje je u našoj zemlji stvoreno ovakvim izborima, snose svi državni faktori, koji su ili činili ili dopustili da se čine ovakva zločinačka nasilja i bezakonja. Oni su jedini pred narodom i historijom krivi, što je danas ugrožen ugled države i teško povrijeđen državni prestiž u zemlji i na strani. Brižljivo ćemo pokupiti i pred cijeli svijet iznijeti, što su sve državne vlasti i njezini organi radili prije izbora, na dan izbora i poslije izbora, da bi svaki ponio punu odgovornost i snosio sve posljedice. I pored iskušenja, u koje su mjerodavni krugovi bacili sve pobornike dogovorenog rada u našoj zemlji, ostaje opozicijom blok u cijelosti vjeran svojemu programu, pa riješen, da do kraja i konačne pobjede ustraje u službi ideje narodnog i bratskog sporazuma.« U Beogradu je dr. K o r o š e c 14. veljače 1925. izjavio: »Mene toliko ne zabrinjuje sadašnja situacija, jer se ona dade popraviti ili barem izmijeniti. Ali ono, što mene najviše boli, to je činjenica, da je za čitavo vrijeme izbora, — pa i sada poslije izbora, — silno napredovala balkanizacija naše države. Izgubio se osjećaj za pravdu i nepravdu, za poštenje i nepoštenje, za istinu i laž. Zato moram s najvećom zebnjom gledati u daljnji razvoj našega političkoga života. Svuda se vidi rad za partizanstvo, a najmanje se vidi interes za državu. Politički je moral spao pod nulu. I to se nije desilo samo u Macedoniji, nego i u onim dijelovima naše države, gdje se — barem do jučer — nije toga opažalo. Očekivao sam, da će solidna zapadna kultura napredovati na Balkanu. Sada pak vidim strašnu činjenicu, da nam Azija prodire u Europu. Ozdravljenje naših prilika može doći samo po izvršenom ozdravljenju čitavoga društva našega. Još naime ne postoji jedan stožer, koji bi gledao na strogu zakonitost, ustavnost i pravilnost političkoga života. Mi uviđamo, da bi našoj situaciji bio spas u jačanju čistoga demokratskog pokreta. Bojimo se, da će ga sila ugušiti. Ako to zaista nastupi, onda mi stojimo pred anarhijom. Mi ne znamo ni jednu instanciju, ni jednu vlast, ni jednoga čovjeka, koji bi danas htio sanirati ovo stanje. Samo narod može izliječiti ove prilike. Možda bi trebalo omogućiti, da ovo strašno i koruptivno stanje proživi svoj vijek do kraja, pa da tako samo sebe ubije.«