Hrvatska na mučilištu/Presuda Puniše Račića

PRESUDA PUNIŠE RAČIĆA.

U prvom odjeljenju Prvostepenoga suda za grad Beograd započela je 27. svibnja 1929. javna rasprava protiv Puniše Račića kao glavnoga krivca, a Dragutina Jovanovića (zvanog »Vojvoda Lune«) i Tome Popovića kao sukrivaca za zločin, koji je 20. lipnja 1928. izvršen u Narodnoj skupštini. Raspravi je prisustvovalo 30 novinara i 25 branitelja. Preslušani su brojni narodni zastupnici, koji su 20. lipnja 1928. bili svjedoci spomenutoga zločina. Rasprava se uslijed toga otegnula skoro dva tjedna, pa je dovršena istom 7. lipnja 1929. Tada je predsjednik suda Milutin Petrović proglasio presudu, kojom se Tomo Popović i Dragutin Jovanović rješavaju krivnje, dok je Puniša Račić kriv »za djelo ubijstva i pokušaja ubijstva bez predumišljanja.« Njegova je osuda glasila ovako: »Na osnovi svega izloženoga u ime Njeg. Vel. kralja Aleksandra presuđujemo, da se optuženi Puniša Račić kazni, i to za prvo djelo — pokušaj ubijstva dra Pernara — sa 6 mjeseci zatvora, pretvorivo u 4 mjeseca robije; za drugo djelo — ubijstvo dra Đure Basaričeka — sa 20 godina robije; za treće djelo — pokušaj ubijstva Ivana Granđe — s 5 godina robije; za četvrto djelo — ubijstvo Stjepana Radića — s 15 godina robije; a za peto djelo — ubijstvo Pavla Radića — sa 20 godina robije. No kako ove kazne lišenja slobode prelaze zakonski maksimum, to mu se kazna ima svesti na 20 godina robije. U to mu se uračunava 347 dana pretrpljenoga zatvora, što — pretvoreno u robiju — iznosi 7 mjeseci i 15 dana.« Ova je presuda razočarala mnoge, koji su očekivali, da će Puniša Račić biti osuđen na kazan smrti, jer je ubio tri, a ranio je dva narodna zastupnika, i još k tomu u Narodnoj skupštini. Puniša je i protiv takve kazni prizvao na apelacijoni sud u Beogradu. Taj sud je 21. listopada 1929. prijašnju presudu ublažio, te je Punišu osudio na 12 + 8 + 8 + 2 godine i 4 mjeseca robije. Tako je Puniša mjesto 60 godina i 4 mjeseca dobio 33 godine i 4 mjeseca. Stvarno je kažnjen s 20 godina robije, jer je to bio maksimum. Hrvatski su rodoljubi ovu osudu prispodabljali s osudom suda za zaštitu države, koji je hrvatskoga omladinca Marka O ž a n i ć a 25. rujna 1929. osudio na 15 godina robije zato, što je u Zagrebu 24. prosinca 1928. iz revolvera u kavani »Corso« ranio beogradskoga špijuna Alfreda Grauera. Kako je Ožanić na sudbenu raspravu došao sa znakom »Hanao« na kaputu, osudiše ga okrutni suci još na 3 mjeseca zatvora zbog nošenja toga znaka.