Hrvatska na mučilištu/Predstavka »Hrvatskoga bloka« Nikoli Pasicu

PREDSTAVKA »HRVATSKOGA BLOKA« NIKOLI PAŠIĆU.

Memorandum Hrv. Bloka nije štampan u zagrebačkim novinama, nego je prepušten vijeću od 12 zastupnika »Hrvatsko ga Bloka«, da ga popuni i preradi. Ipak je nečijom indiskrecijom jedan primjerak tog memoranduma dopro do uredništva beo gradske »Politike«, koja ga je — uz neke male promjene — od štampala 8. veljače 1922. Tada je međutim već za cijelu Evropu nastala posve nova politička i gospodarska situacija. Predstavnici naime Engleske, Francuske, Italije i Belgije — na inicijativu en gleske vlade — zaključiše u Cannesu, da se sazove međuna narodna konferencija, na koju će biti pozvani evropski narodi. Na toj prvoj konferenciji, koja će se održati u Genovi, imaju se ukloniti uzroci svih političkih sukoba, koji bi mogli po novno ugroziti mir Evrope; podjedno se imaju stvoriti preduvjeti za normalan gospodarski i kulturni razvoj u srednjoj Evropi. S obzirom na zadatak genovske konferencije došao je Radić na misao, da i hrvatski narod, — kao samostalan politički i go spodarski faktor na Jadranu i u Podunavlju, — očituje svoje stanovište prema pitanjima genovske konferencije. Jasno je naime, da bez udovoljenja svih opravdanih hrvatskih zahtjeva ne može doći do sređenosti — a prema tomu ni do trajnoga mira u srednjoj Evropi. Radićevu je misao uvažilo vijeće Hrvatskoga Bloka, te je sastavilo rezoluciju povodom međunarodne konfe rencije u Genovi. Nato je Radić pozvao sve narodne zastupnike »Hrvatskoga Bloka«, da 25. veljače 1922. dođu u Zagreb na sjed nicu, koja je jednoglasno prihvatila ovu predstavku: »Na konferenciji, koja će vjerojatno imati u Genovi samo svoj početak, raspravljat će se i o pitanjima, koja duboko zasje caju u životne interese Hrvatske i hrvatskog naroda, kao i uopće u životne interese svih naroda i zemalja u današnjim međunarod no priznatim granicama Srba, Hrvata i Slovenaca, u koje granice po mirovnim ugovorima spada i Hrvatska. Ne prejudicirajući ni malo načelnom gledištu, s kojega ovo jedino zakonito ustavno zastupstvo hrvatske države i hrvatskog naroda presuđuje unu trašnje odnošaje hrvatske države i hrvatskog naroda prema narodu srpskom i slovenskom unutar spomenutih zajedničkih međunarodnih granica Srba, Hrvata i Slovenaca, — imamo pred očima činjenicu, da sve zemlje i svi narodi u tim granicama imaju 130Predstavka »Hrvatskoga Bloka« Nikoli Pašiću osim svojih posebnih još i takovih zajedničkih interesa, koji proizlaze naročito iz njihovog odnošaja prema inostranstvu, a koje mogu najuspješnije iznijeti i obraniti svojim zajedničkim međunarodnim nastupom. Ustavno zastupstvo hrvatskog naroda smatra dakle koris nim i potrebnim i za Hrvatsku i za cijelo ostalo međunarodno priznato područje Srba, Hrvata i Slovenaca koli solidno zastu panje tih zajedničkih interesa na sastanku naroda u Genovi, toli i nastojanje promicati ih, a do potrebe i braniti ih od eventualnih presizanja. Dosta je u tome pravcu obratiti pozornost — primje rice — samo na neke činjenice. Ima država, koje su o zajedničkim međunarodnim granica ma Srba, Hrvata i Slovenaca pokazivale takovo mišljenje, iz ko jega se vidi, da one kane i silom provesti svoje težnje na neke krajeve unutar tih granica. Budući da je čuvanje svojega narod nog i državnog teritorija prva dužnost i glavno pravo svakoga svijesnog i prosvijećenog naroda, to već s ovoga razloga treba da i Hrvatska bude na konferenciji u Genovi u istinu zastupana u zajedničkoj delegaciji Srba, Hrvata i Slovenaca. Osim toga čitavo to područje Srba, Hrvata i Slovenaca na takvom je položaju, koji veže Istok sa Zapadom, a Evropu s Azi jom, te kuda prolaze interesi mnogih pa i velikih naroda. Konačno privredni, financijalni, saobraćajni, trgovački, prosvjetni i drugi zadatci, o kojima će se raspravljati na konferenciji, diraju i te kako sveukupne interese ove vrsti koli naroda hrvatskog toli naroda srpskog i naroda slovenskog. Uz to treba naglasiti, kako su napose gospodarski i financijalni interesi Hrvatske i hrvatskog naroda silno zahvaćeni već postojećim ugovorima, — skloplje nima na međunarodnoj konferenciji u Parizu, — uslijed toga, što su Hrvatska, Slavonija i Dalmacija počevši od godine 1868. stajale u nekom osobitom gospodarskom i financijalnom odnoša ju prema bivšoj Austro-Ugarskoj uopće, a napose prema kralje vini Ugarskoj, i to na osnovu jednoga međunarodnog državoprav nog ugovora, po kojemu je Hrvatska bila pravno izjednačena Ugarskoj, kako je to istaknula i pariška mirovna konferencija od god. 1919. Veliki ovi interesi uređeni su samo načelno u mirovnim ugovorima, a još nisu uređeni do kraja, te se može dogoditi, da se na konferenciji u Genovi bude raspravljalo i o toj stvari. Hr 131Predstavka »Hrvatskoga Bloka« Nikoli Pašiću vatska i Hrvati kao narod imaju pravo, da u toj stvari kažu svoju riječ na zaštitu svojih opravdanih interesa. Hrvatsko narodno zastupstvo, — to jest 63 zastupnika, oku pljena u »Hrvatskom Bloku«, — predstavljaju po rezultatu izbora od g. 1920. ogromnu većinu hrvatskog naroda banske Hrvatske, a po današnjem raspoloženju još u većoj mjeri ne samo hrvatski narod u banskoj Hrvatskoj, nego i u Bosni i Hercegovini, te u Dalmaciji i Bačkoj, kako je to već sada dobro poznato, pa kako će to pozitivno dokazati prvi parlamentarni izbori, koji dođu, a kojima su značajan preludij rezultati nedavnih gradskih izbora od 11. prosinca 1921. u Zagrebu, — glavnom gradu te političkom, kulturnom, privrednom i financijskom središtu Hrvatske, — pa od 17. veljače 1922. u gradu Vukovaru na Dunavu, sjedištu naj istočnije hrvatske županije srijemske. Po svemu izgleda, da je beogradska vlada pozvana na sasta nak u Genovi. Mora se držati, da je taj poziv samo iz međunarod nih obzira tek formalno upućen toj vladi, kao faktičnoj pred stavnici današnjeg režima u Beogradu, za sve zemlje u među narodno priznatim granicama Srba, Hrvata i Slovenaca, a da stvarni značaj toga poziva ima biti očekivanje, da će na sasta nak u Genovi doći kao delegati pravi predstavnici nepatvorene volje koli naroda hrvatskoga toli i naroda srpskoga i naroda slo venskog, jer samo takvi pravi delegati imat će onu moralnu ovlast i sposobnost, s kojom se preuzimaju međunarodne obveze zato, da se pošteno izvrše, a ne samo zato, da se prvom zgodom izigraju. Zato u svim državama, gdje vlada izvršuje ustavno i zako nito izraženu narodnu volju sa čuvstvom i sa sviješću javne odgovornosti, čine se stvarne pripreme za Genovu i vode se u narodnim predstavništvima rasprave sa svrhom, da vlade dobiju povjerenje za ovako važnu i vanrednu zadaću s uputama, , po kojima će se ravnati njihovi delegati na konferenciji. Za slučaj, da bez obzira na sve ovo sadašnji vlastodršci u Beogradu izaberu delegate prema svojim osobnim nazorima, — a među njima makar i kojega Hrvata samo iz taktičkih razloga, — tad ovo ne će biti predstavnici hrvatskog naroda, pa ne će moći govoriti u njegovo ime, ne će dakle imati nikakve moralne spo sobnosti ni pravnog ovlaštenja, da i za hrvatski narod zastupaju ovo zajedničko međunarodno područje Srba, Hrvata i Slovenaca, ne će imati potrebitog ugleda, te ne će moći uspješno surađivati u velikom djelu konferencije. Protiv takove eventualnosti, koja će biti, ako se obistini, ponovan akt uzurpacije beogradskih vlastodržaca nad hrvatskim narodom, — mi kao jedino hrvatsko zakonito narodno izabrano zastupstvo njegovo dižemo već danas svoj prosvjed, te vlastodrš cima u Beogradu poričemo pravo, da u ime i hrvatskog naroda na konferenciju i samo pristupe; a dobro znamo, da hrvatski narod ne će nikad odobriti ove njihove uzurpacije. U ime solidarnosti interesa hrvatskog naroda s interesima naroda srpskoga i naroda slovenskoga, koji se nikako ne dadu odijeliti od velikih interesa Evrope i čovječanstva, — mi kao je dino hrvatsko izabrano narodno zastupstvo izjavljujemo, da smo pripravni stupiti u suradnju s predstavnicima srpskoga i sloven skog naroda u pitanjima, koja će se pretresati na međunarodnoj konferenciji u Genovi. Istodobno izjavljujemo, da se — zahtijevajući za hrvatski narod pravo na ovakovo međunarodno zastupstvo — smatramo ovlaštenima izabrati one osobe, koje će na konferenciju kao iza slanici Hrvatske i hrvatskog naroda poći u delegaciju iz među narodno priznatoga područja Srba, Hrvata i Slovenaca.«