Hrvatska na mučilištu/Predgovor

U toj knjizi opisujem povijest nezakonitog braka između Hr vatske i Srbije. Ova tužna prošlost hrvatskog naroda sastoji se iz dva razdoblja. Prvo razdoblje počinje 1. prosinca 1918., kad je prijevarom Srba i malodušjem nekih Hrvata došlo do divljega vjenčanja sa Srbi jom. Velim »divljega«, jer ova nesretna veza nije nikada postigla sankciju hrvatskoga sabora. Uzalud su hrvatski rodoljubi pod vodstvom Stjepana Radića isprvice težili za tim, da raskinu lance, kojima je Hrvatska bila nepriro dno povezana sa Srbijom. Uzalud su Hrvati počevši od godine 1924. sudjelovanjem u Narodnoj skupštini nastojali, da unutar velike kralje vine Srba, Hrvata i Slovenaca stvore makar i malenu Hrvatsku, u kojoj će vladati Hrvati bez skrbnika iz Beograda. Taj se pokušaj svršio 20. lipnja 1928. pucanjem na hrvatske narodne zastupnike u Narodnoj skupštini. Tom nečuvenom povredom gostoprimstva završeno je prvo razdoblje ove knjige, jer je nastao nepremostiv jaz između Hrvatske i Srbije. U drugom razdoblju prikazujem razne muke, što ih je hrvatski narod morao podnijeti uslijed krvave diktature iz Beograda. I tu se mogu razabrati dva dijela. Prvi dio ide do 9. listopada 1934., kad je u Marselju izgubio svoj život kralj Aleksandar, koji je 6. siječnja 1929. uveo apsolutizam i preuzeo odgovornost za sve, što će se dogoditi u vrijeme diktature. Hrvati su za tih 6 godina bili stavljeni izvan zako na. Da se zatre hrvatsko ime, prozvao je kralj svoju državu »Jugosla vijom«. Nemajući zaštite kod kuće, upirao je hrvatski narod svoje po glede u inozemstvo, odakle je očekivao pomoći. Iza smrti kralja Aleksandra počela je beogradska diktatura ne što popuštati. Hrvatski se narod privremeno okupio oko dra Vlatka Mačeka, kojemu je dao svoje povjerenje prigodom izbora narodnih zastupnika 5. svibnja 1935. i 11. prosinca 1938. Maček je želio hrvat sko pitanje riješiti unutar granica kraljevine Jugoslavije. U tom je cilju 26. kolovoza 1939. stvorena »Banovina Hrvatska«. Ali time se više nije 3Predgovor zadovoljio hrvatski narod. Poučeni gorkim iskustvom i dugotrajnim mukama — Hrvati su željeli samostalnu Hrvatsku, koja ne će imati nikakovih veza sa Srbijom. Zato je svoju nadu polagao u Poglavnika dra Antu Pavelića, koji je u tom pravcu požrtvovno djelovao od 17. siječnja 1929. u inozemstvu. Hrvate nije izdala njihova nada u bolju budućnost. Hrvatski su Ustaše — pod vodstvom rodoljubnog pukovnika Slavka Kvaternika — neustrašivo pripravljali narod kod kuće. Isto dobno je dr. Ante Pavelić tražio pomoći u Italiji i Njemačkoj. Zato su Hrvati spremno dočekali 6. travnja 1941., kad je kraljevina Jugosla vija ušla u rat. Kvaternik je na razvalinama Jugoslavije 10. travnja 1941. u ime Poglavnika dra Ante Pavelića proglasio Nezavisnu državu Hrvatsku. Kod izradbe ove povijesti poslužile su mi nebrojene moje bilje ške. Upotrijebio sam sve štampane i litografirane brošure, pa novine i nebrojene letke, kojima se hrvatski narod u svojoj borbi morao po služiti, kad je kruta cenzura pritisnula štampu. Nastojao sam istinu doznati i savjesno ju napisati. Ako sam ipak — omamljen ljubavlju prema dragom hrvatskom narodu — gdjegod možda promašio isti nu, nastojat ću to popraviti drugom prilikom. Pripadom spominjem, da sam iz raznih obzira morao desetak članaka posvema ispustiti, a neke članke djelomice skratiti. Zato molim čitatelje, neka mi oproste, ako u toj knjizi ne nađu sve, što su očekivali. Možda ću kada moći donijeti i one odlomke, koje sam sada morao izostaviti. A sada putuj u hrvatski narod draga knjigo, teška moja brigo! Ti ćeš poslužiti kao dokaz, kolike muke mogu Hrvati podnijeti, a da ipak ne ugasne njihova ljubav za Nezavisnu državu Hrvatsku.

U Zagrebu, dne 17. svibnja 1942. Dr. RUDOLF HORVAT, umirovljeni profesor