Hrvatska na mučilištu/Poslije Radićeve smrti

POSLIJE RADIĆEVE SMRTI.

Zagrebački liječnici: prof. dr. Radoničić, prof. dr. Jurak, dr. Gottlieb i dr. Ivo Ivančević, koji su Stjepana Radića liječili prije i poslije atentata, objavili su 11. kolovoza 1928. svoje stručno mnijenje, koje završuju ovim riječima: »Kada se promotri zdravstveno stanje prije zadobivene ozljede i stanje nakon te ozljede i operacije, proizlazi, da se laka šećerna bolest, koja nije pokazivala nikakvih primjetljivih smetnja u drugim organima, naglo pogoršala poslije atentata; a srce, koje je do toga vremena radilo bez smetnje, pokazalo je odmah poslije atentata znakove naglog oslabljenja, te je konačno uslijed toga dovelo do smrti. Prema tomu je uzrok smrti u uzročnoj vezi sa zadobivenom ozljedom i uslijed iste potrebnom operacijom.« Sprovodu Stjepana Radića prisustvovahu svi zastupnici »Hrvatske seljačke stranke«. Oni su 13. kolovoza 1928. u hrvatskoj sabornici održali sjednicu, na kojoj su »raspravljali o političkom položaju hrvatskog naroda. Tom je prigodom ustanovljeno, da Stjepan Radić nije ostavio nikakove formalne političke oporuke, kojom bi za slučaj svoje smrti Hrvatskoj seljačkoj stranci dao upute u pogledu njene organizacije. Ipak je Radić u posljednje vrijeme svoga života predsjedništvu stranke dao upute za daljnji politički pravac i za rad stranke, kao što i upute za sve moguće promjene bilo u unutrašnjoj državnoj ili vanjskoj politici. Nadalje je utvrđena jednodušna suglasnost svih narodnih zastupnika i jednodušna vjernost njihova i nauci velikoga vođe i njegovim posljednjim uputama. Zastupnici su osjetili potrebu, da svečanom prisegom konstatiraju tu vjernost. Nakon položene prisege i nakon jednoglasno izjavljenog povjerenja predsjedništvu stranke jednoglasno su primili na znanje i odobrili ove zaključke predsjedništva HSS: 1. Stjepan Radić, Bogom dani vođa hrvatskog naroda, svojom tjelesnom smrću nije prestao biti narodni vođa. Pošto je vodio hrvatski narod preko Hrvatske seljačke stranke, kojoj je bio predsjednikom od njezinog osnutka, naravno je, da i nakon tjelesne smrti ostaje njezinim predsjednikom. 2. Poslove predsjednika stranke vodit će potpredsjednik dr. Vlatko Maček. Na taj položaj izabran je dr. Vlatko Maček jednoglasno na prijedlog potpredsjednika Josipa Predavca.« Srbijanci se nisu obazirali na opravdano ogorčenje Hrvata radi zločina od 20. lipnja 1928. Kada se 1. kolovoza sastala Narodna skupština bez zastupnika Seljačko-demokratske koalicije, osudio je dr. Ninko Perić »teški zločin Puniše Račića, koji je prolio krv u ovom visokom domu.« Sutradan je u Narodnoj skupštini iznesen zahtjev ministra pravde od 10. srpnja 1928., da se sudu izruči Puniša Račić zbog ubojstva. U zastupanju hrvatskog naroda uputilo je predsjedništvo zastupničkoga kluba Hrvatske Seljačke stranke interparlamentarnoj uniji u Berlin ovaj brzojav: »Gospodin Paul Loebe, predsjednik konferencije interparlamentarne unije i predsjednik Reichstaga u Berlinu. Dana 20. lipnja 1928. umoreni su po osnovi revolverskim hitcima u beogradskom parlamentu hrvatski narodni zastupnici: dr. Đuro Basariček i Pavle Radić, a teško su ozlijeđeni dr. Ivan Pernar i Ivan Granđa, dočim je smrtno ranjen i sam vođa hrvatskog naroda i izabrani delegat za interparlamentarnu uniju Stjepan Radić, koji je 8. kolovoza i preminuo uslijed zadobivene rane. Ovim krvoprolićem, izvršenim na narodnim zastupnicima kao predstavnicima hrvatskog naroda onemogućeno je hrvatskom narodnom zastupstvu daljnje sudjelovanje u beogradsko parlamentu, kao i u delegaciji toga parlamenta na konferenciji interparlamentarne unije Nakon toga zločina, kojemu nema primjera u parlamentarnoj historiji, nema beogradska Narodna skupština nikakva prava, da zastupa Hrvatsku i hrvatski narod, kao što nema ni ovlaštenja, da učestvuje na interparlamentarnim konferencijama, kojima je cilj učvršćivanje parlamentarizma kao izraza istinske demokracije i promicanje trajnoga mira i bratstva među narodima. Pozdravljamo predstavnike civilizovanih naroda, okupljenih na berlinskoj konferenciji interparlamentarne unije, te se nadamo, da će konferencija zauzeti stav prema ovomu groznomu atentatu na samu ustanovu parlamentarizma. Nepokolebivo vjerujemo, da će hrvatski narod moći što prije učestvovati u zajedničkom radu s l o b o d n i h naroda za uzvišeni cilj općega mira, koji može postojati samo među slobodnim narodima. U Zagrebu, dne 20. kolovoza 1928. Predsjednik dr. Vlatko, Maček. Glavni tajnik dr. Juraj Krnjević.«