Hrvatska na mučilištu/Poćetak rada Oblasnih skupština

POČETAK RADA OBLASNIH SKUPŠTINA.

Oblasna je skupština Zagrebačke oblasti započela radom 22. veljače 1927. u dvorani hrvatske sabornice. Za predsjednika je sutradan izabran odvjetnik dr. Vlatko Maček, za potpredsjednika seljak Andrija Pankretić iz Gaja kod Vrbovca, a za tajnike: dr. Milan Grmek iz Krapine, te seljaci Josip Halić iz Resnika i Andrija Pavlić iz Rečice. Skupština je odmah izabrala i t. zv. Oblasni odbor od 8 članova, koji će predstavljati vladu Zagrebačke oblasti. U taj su odbor izabrani: Stjepan Radić za prosvjetu, dr. Ivan Krajač za financije, inžinir August Košutić za gra334 Početak rada Oblasnih skupština devine, ekonom Josip Predavec za narodno gospodarstvo, liječnik dr. Drago Klepac za narodno zdravlje, odvjetnik dr. Juraj Krnjević za socijalnu pomoć, upravni činovnik dr. Ernest Spiess za upravu, te odvjetnik dr. Stjepan Košutić za obrt, industriju i trgovinu. Skupština je prihvatila poslovnik, po kojemu nitko ne smije na sjednicama govoriti dulje od jednoga sata, da se tako spriječi opstrukcija, kakva se zbivala u hrvatskom saboru. Oblasni zastupnici moraju položiti prisegu, koja glasi: »Prisižem Bogu sveznajućemu i svemogućemu, da ću biti vjeran vladajućemu kralju Aleksandru I. i narodu, koji me je izabrao; da ću poštivati ustav i postojeće zakone, pa da ću svim svojim silama braniti interese oblasti, čiji sam zastupnik. Tako mi Bog pomogao!« (Takvu je prisegu predložila i Hrvatska seljačka stranka u Splitskoj oblasnoj skupštini, gdje je imala većinu zastupnika. Tamo su radikalski zastupnici kao bjesomučni tražili, da se iz prisege brišu riječi: »i narodu, koji me je izabrao.«) S prve sjednice Zagrebačke oblasne skupštine odaslan je kralju brzojavni pozdrav, koji je glasio ovako: »S prve skupštine Zagrebačke oblasti, koja je i po svojem prostoru i po broju naroda najveća u cijeloj državi, te koja potpuno opsiže starodrevnu tisućljetnu županiju varaždinsku i gotovo posvema isto tako staru i slavnu županiju zagrebačku, te velik dio pradavne županije križevačke, dakle onaj hrvatski teritorij, na kojemu se kroz dugi niz stoljeća hrvatska i slavenska snaga i kultura pribirala i sačuvala u tolikoj mjeri, da spomenute tri hrvatske županije — a sadašnja Zagrebačka oblast — nikada nisu niti jednoga časa bile pod tuđim direktnim gospodstvom, a vazda su visoko držale zastavu sloge i bratstva svih južnih Slavena i duhovnog jedinstva sa svom ostalom slavenskom braćom, a da su uz to uspješno i u najtežim prilikama razvijale evropsku prosvjetu i baštinjenu — nikad neprekinutu — ustavnost svoju. S toga i s takvog teritorija pozdravljamo Vaše Veličanstvo u iskrenoj i ustavnoj vjernosti, te u narodnoj hrvatskoj i slavenskoj svijesti i u javnoj spoznaji, da samo dubokim i širokim socijalnim shvaćanjem sveopćih narodnih — a napose seljačkih — potreba možemo dostojno ispuniti onaj zadatak, koji nam je opredijeljen i pozitivnim ustavom i posebnim zakonom o Oblasnim samoupravama, a nada sve neodgodivom potrebom, da sam narod svojom snagom i sistematskom suradnjom u najvišoj organizaciji svoje samouprave promišljeno i uspješno rješava mnogobrojne zadatke: i privredne i prosvjetne, i socijalne i zdravstvene, da tako stalno utvrđuje temelj veličajnoj zgradi našeg narodnog i državnog ujedinjenja. Dr. Vlatko Maček, predsjednik Oblasne skupštine zagrebačke. « I po sadržaju i po obliku teksta u tom brzojavu vidi se, da ga je sastavio sam Stjepan Radić. Gotovo isto takve brzojave odaslale su također Oblasne skupštine u Osijeku, Splitu i Dubrovniku, gdje je Hrvatskoj seljačkoj stranci pripadala većina oblasnih zastupnika. Razlike postoje samo u prvom dijelu brzojava. Tako je u brzojavu Osječke oblasti istaknuto, da je to sa gospodarskoga gledišta najvažnija oblast u cijeloj državi. U brzojavima pak Splitske i Dubrovačke oblasti naglašeno je, da su ove oblasti važne zato, što su pogranične. Prigodom rasprave Oblasne skupštine u Osijeku ustadoše zastupnici Samostalne demokratske stranke protiv toga, što se u pozdravnom brzojavu kralju ističe i hrvatska svijest. Kad je u Zagrebačkoj oblasnoj skupštini većina prihvatila pozdrav kralju, htio je bivši križevački gradonačelnik dr. Lavoslav Hanžek čitati izjavu oblasnih zastupnika »Hrvatske Zajednice «. Predsjednik mu je oduzeo riječ, te je prekinuo sjednicu. Pošto je dr. Hanžek ipak nastavio čitati spomenutu izjavu, došao je k njemu Stjepan Radić, koji mu je iz ruke istrgao i poderao papir; podjedno ga je pozvao, da ostavi dvoranu. Kako dr. Hanžek nije htio sam otići, izgurao ga je Radić iz klupe, našto su ga seljački zastupnici silom odstranili iz dvorane.