Hrvatska na mučilištu/Plebiscit u Koruskoj 13. listopada 1920.

PLEBISCIT U KORUŠKOJ 13. LISTOPADA 1920.

U »Narodnom predstavništvu« — baš kao što i u samome ministarstvu — vladahu goleme nesuglasice. Iza dugih ras prava i pregovora jedva je vladi uspjelo, da »Nar. predstavni štvo« 2. rujna 1920. sklone na prihvat »Zakona o izboru narodnih poslanika za ustavotvornu skupštinu.« Regent je tomu zakonu odmah sutradan podijelio sankciju. To bijaše jedini zakon, što ga je stvorilo skroz neplodno »Nar. predstavništvo«. Inače je vlada donašala t. zv. uredbe, koje bijahu neki surogat zakona, ako ih je potpisao regent Aleksandar. Uredbom je 21. kolovoza 1920. donesen dapače i državni proračun za god. 1920. i 1921. U ovu je uredbu — bez ikakove kontrole »Narodnoga predstavni 94Plebiscit u Koruškoj 13. listopada 1920. štva« — uvršten i financijalni zakon, koji bijaše skroz neprave dan za »prečane«, osobito pak za Hrvatsku. Tako se na pr. odre dilo, da u Srbiji plaća »porez na ratne dobitke« onaj, tko je g. 1919. imao barem 5000 dinara dobitka, a u Hrvatskoj već onda, ako je imao barem 2.250 dinara (9000 kruna) dobitka. Prigodom prodaje nekretnina plaćala se u Srbiji, Bosni, Hercegovini i Slo veniji do sada pristojba od 4 postotka, a u Hrvatskoj 5 postotaka. Financijalni zakon povisuje ovu pristojbu za 100 postotka, ali samo za »prečanske« krajeve. Od sada će se dakle u ime pristojbe za prijenos vlasništva ubirati u Srbiji 4 postotka, u Bosni, Herce govini i Sloveniji 8, a u Hrvatskoj 10 postotaka! Isti financijalni zakon određuje, da prečani« moraju od sada u ime poreza (zem ljarine, kućarine i tecivarine 1. i 2. razreda) plaćati toliko dinara, koliko su prije plaćali kruna, i to već od 1. siječnja 1920. Komu je dakle kuća odbacivala godišnji dohodak od 10.000 kruna, pla ćao je do sada u ime kućarine godišnji porez od 1.200 kruna i prirez 360 kruna. Od sada pak mora u ime kućarine plaćati 4.800 kruna, u ime prireza 1.440, k tomu invalidski porez 2.400 kruna, ukupno dakle državi 8.640 kruna, a povrh toga općinski namet, koji je obično iznosio preko 100 postotaka. Prema tomu bijahu porezni tereti veći od dohotka takve kuće! Lako je sebi zamisliti nezadovoljstvo, koje se pojavilo u narodu, kad je doznao za ovaj novi financijalni zakon. Postupak oružnika i vojske s narodom povećao je i onako veliko ogorčenje Hrvata. Ovo je ogorčenje prelazilo već i na Slovence. Najbolje se to vidjelo 13. listopada 1920., kada je oba vljen plebiscit u Koruškoj. Premda je u prvoj zoni (po austrij skoj statistici) bilo 70 postotaka Slovenaca, a samo 30 postotaka Nijemaca, ipak je tamo 22.625 ljudi glasovalo za priključak Au striji, a jedva 15.278 za sjedinjenje s Jugoslavijom. Narod se eto sa 59.14 postotaka izjavio za Austriju, u kojoj je tada vladala bijeda i glad, dok je samo 40.86 postotka glasovalo za prirodni nama toli bogatu kraljevinu SHS. Slovenci se u Koruškoj odvr nuše od Jugoslavije u prvom redu zbog toga, što ih austrijski korteši uputiše, da tako ne će njihovi sinovi morati služiti kao vojnici, i to još u Macedoniji. (U Austriji nije bilo obvezatne vojne dužnosti). Dakako da su uz to na raspoloženje koruških Slovenaca djelovale i razne loše metode, kojima se tečajem g. 1919. i 1920. služila vlada u kraljevini SHS. Zato su mnogi Slo Mir u Rapallu 12. studenoga 1920. venci voljeli glasovati za sjedinjenje s Austrijom, gdje je više slobode, kulture i obzirnosti, nego li u Jugoslaviji. Time je kra ljevina SHS izgubila komad divne Koruške sa cijelim nizom raz nih tvornica, te olovne rudnike u Plibergu i u Željeznoj Kaplji. Poraz kod plebiscita u Koruškoj umanjio je ugled Jugoslavije u inozemstvu, što se naskoro osjetilo u pregovorima s Italijom. Uz to je otpala potreba, da se obavi plebiscit u drugoj zoni Ko ruške, koja također ostade Austriji.