Hrvatska na mučilištu/Pad prve vlade PP (Pasic-Pribicevic)

PRVE VLADE PP (PAŠIĆ-PRIBIĆEVIĆ).

Vladina je kriza potrajala 43 dana. Dok traje kriza, ne može raditi Narodna skupština. Međutim je Pašić s Pribićevićem vije ćao, kako bi se još nekoliko mjeseci uzmogli održati na vladi bez većine u Narodnoj skupštini. I dosjetili su se! Pašić je 25. svibnja 1924. pošao kralju, te mu je javio, da za ministre u svojoj vladi predlaže one iste ljude, koji su bili imeno vani 27. ožujka. Kralj ih je potvrdio, ali je od Jovanovića zatražio da se odmah sastane verifikacijoni odbor, koji će ovjeroviti pre ostale mandate Hrvatske republikanske seljačke stranke. Premda su svi narodni zastupnici HRSS bili 18. ožujka 1923. izabrani voljom hrvatskog naroda, ipak su radikali i samostalni demokrati u verifikacijonom odboru pokušali osporiti ovjerovlje nje njihovih mandata. Na sreću se među radikalima nalazio i je dan pošten čovjek, koji je spasio neugodnu situaciju. To bijaše prof. Nastas Petrović, koji je kao član verifikacijonog odbora glasovao pravedno. Petrović je naime kod svake vjerodajnice pitao, da li je Narodnoj skupštini stigao prosvjed protiv izbora dotičnoga zastupnika. Čim je dobio odgovor, da prosvjeda ili pri govora nema, Petrović je glasovao za ovjerovljenje. Tako su mandati svih 47 narodnih zastupnika ovjerovljeni s 11 protiv 10 glasova. Naravno da je Nastas Petrović radi toga navukao na sebe mržnju radikala i samostalnih demokrata. U sjednici Narodne skupštine od 27. svibnja 1924. pročitan je i odobren izvještaj verifikacijonog odbora, kojim se ovjerov ljuje 47 mandata Hrvatske republikanske seljačke stranke. Nato je odmah Pašić predao Ljubi Jovanoviću odluku, kojom se ovo zasjedanje Narodne skupštine zaključuje, a novo će zasjedanje početi istom 20. listopada, kada se po ustavu mora svake godine sastati Narodna skupština. Tako su Pašić i Pribićević kraljevim ukazom odgodili svoj siguran pad na 5 mjeseci. Oni su time opet 195Pad prve vlade PP (Pašić-Pribićević) izigrali Hrvatsku republikansku seljačku stranku, ali su u javnosti pobudili silno ogorčenje. Odmah je stvoren »Opozicijom blok«, u koji su ušle 4 stranke, poimence: HRSS, Davidovićevi demo krati, bosanski muslimani i Slovenska ljudska stranka s bunjeva čkim Hrvatima. Taj blok je 29. svibnja 1924. objelodanio ovaj svoj proglas: »Narode kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca! Na želju jedne vlade, koja je sebe proglasila neodgovornom, kralj je donio ukaz o zaključenju sjednica Narodne skupštine. Tako je na upravi zemlje ostala vlada, protiv koje se odlučno izjasnila većina naroda preko svojih izabranih zakonskih pred stavnika. Ostala je, da narodnim novcem i narodnom imovinom raspolaže mimo volje naroda i bez kontrole narodnoga predstav ništva. Jedna vlada, kojoj su korupcija i nasilje jedini izvor snage. Da se ta hrđava vlada sačuva od pravedne osude narodnoga predstavništva, zabačeni su svi obziri. Narodna je skupština za ključena u trenutku, kada su pred njom stajali najkrupniji i najhitniji poslovi. Zaboravljeno je na invalidski zakon i na prava, koja se duguju invalidima. Lišeni su pomoći toliki poplavljeni krajevi, koje je htjela Narodna skupština pomoći. Prenebregnuti su zemljoradnici, čije zakonodavstvo uzalud čeka, da dođe na dnevni red. U arhiv su bačeni zakonski prijedlozi, čiju je hitnost jednoglasno priznala Narodna skupština. Najveći broj hrvatskih predstavnika godinama ne učestvuje u radu Narodne skupštine, smatrajući da im ustav i zakoni ove zemlje ne daju dovoljno garancije za prava onih, koje predstav ljaju. Godinama im se predbacuje njihova vanparlamentarna bor ba, te se pozivaju, da dođu u Narodnu skupštinu, pa da u njoj kao ravnopravni građani brane svoja prava i da se bore za svoje ideale. U sporazumu s najvišim faktorom u državi radi se već više od godinu dana na velikom narodnom poslu približenja i izmire nja svih dijelova našega naroda. Sprovode se pripreme za iskrenu saradnju na državnim poslovima sve do sada zavađene i neza dovoljne braće. I kada ovi hrvatski narodni poslanici dolaze u Beograd, onda se vrata Narodne skupštine zatvaraju, da se tu ne bi čula i njihova riječ. A s tim se aktom ne solidarišu do kraja čak niti oni poslanici, koji stoje uz vladu. 196Pad prve vlade PP (Pašić-Pribićević) Obje su vladine grupe izjavile, da žele saradnju Hrvata u državnim poslovima, a odmah zatim se ta saradnja onemogućuje kraljevim ukazom. Dolazak velikog dijela Hrvata u Beograd mora za sve nas — počevši od najvišeg nosioca državne vlasti — zna čiti ne samo poziv u bratski zagrljaj svih građana naše države; mora značiti dolazak u jednoj najtoplijoj želji, da svi zajednički sarađujemo na općem djelu za dobro i blagostanje našega naroda, te za ostvarenje onih ideala, koji su od uvijek svima nama bili sveti, a to su ideali jedinstva, koji su tim ulaskom u Narodnu skupštinu poslanika iz najveće hrvatske stranke mogli postati istinskom činjenicom. Ne treba zaboraviti ni to, da je jedno od glavnih prava na roda: da preko svojih predstavnika — narodnih poslanika — kon troliše vladu i njezine organe. To se u parlamentu čini putem in terpelacija i pitanja. Narodni su poslanici u posljednjoj skupštin skoj seriji podnijeli pismene interpelacije, kojima se utvrđuje korupcija, bezakonje i nasilje sa strane vlade i vladinih organa. Po 82. članu ustava i 71. članu poslovnika ministri su dužni odgo voriti na sve interpelacije u toku saziva, i to najdulje od dva mjeseca. Da ne bi dala računa o svima svojim i svojih organa beza konjima, nasiljima i korupciji, vlada je pobjegla ispred suda na roda. Time je pogazila ustav i narodu oduzela jedno od glavnih njegovih prava kontrole i suda. Zaključenjem Narodne skupštine izvršen je državni udar. Kralj ima pravo, da zaključi sjednice Narodne skupštine, pošto se izglasa budžet i pošto se odgovori na sve interpelacije. Ali u jednoj pravnoj državi ograničena su prava jednoga pravima drugoga. Kraljevo je pravo, da zaključi sjednice Narodne skup štine, da kontroliše rad vlade, pa da na upravi zemlje ima vladu, koja uživa njegovo povjerenje. Kad u ustavu izričito piše, da je ovo ustavna i parlamen tarna monarkija, onda se sjednice Narodne skupštine mogu za ključivati samo na prijedlog jedne vlade, koja ima povjerenje parlamenta, to jest: po pristanku same Narodne skupštine. Za ključenjem sjednice u skupštini bez njezinog pristanka i protiv njezine jasno izražene volje, pogažen je osnovni zemaljski zakon: udareno je na suverenitet naroda u ovoj državi. U jednoj parlamentarnoj monarkiji, u kojoj vlada kroz pola godine upravlja zemljom i bez većine i bez parlamenta, samim 197Pad prve vlade PP (Pašić-Pribićević) se tim izvan snage stavljaju one odredbe ustava, kojima su po stavljene osnove državne organizacije; obustavljen je parlamen tarni režim, a započinje se režim lične volje i apsolutizma. Kao predstavnici većine Narodne skupštine i većine naroda mi izjavljujemo, da to ne ćemo ostaviti bez posljedica. Mi traži mo, da se učinjena pogreška popravi time, da se odmah ima Na rodna skupština sazvati u vanredan saziv i tako vratiti u sva pra va svoja- Mi ne možemo i ne ćemo primiti nikakovo drugo rješe nje, a odlučili smo, da — na osnovu prava, koje nam je ustav dao, — izvedemo pred sud one, koji su uzeli formalnu odgovornost za ovaj protuustavni akt. Narod nije htio ovu borbu. Ona mu se nametnula državnim udarom. Mi smo uvjereni, da će narod ovu borbu za svoja osnov na prava, — a naročito za svoj suverenitet, — prihvatiti i voditi do kraja, ne žaleći žrtve, koje se budu od njega tražile. A kao njegovi predstavnici mi smo spremni, da u toj borbi ustrajemo s njime zajedno sve do pobjede. U ime opozicijonoga bloka: Ljuba M. Davidović. Dr. A. Korošec, Dr. M. Spaho. Dne 29. svibnja 1924. u Beogradu.« Ovaj dobro sastavljeni proglas nije ostao bez uspjeha. Javno se mnijenje u cijeloj državi okrenulo protiv vlade PP. Senzacio nalno je djelovala i vijest, da je Stjepan Radić 3. lipnja 1924. oti šao iz Beča u Rusiju, tražeći i njezinu pomoć u borbi hrvatskog naroda protiv nasilne beogradske vlade. Radi toga su Pašićeve i Pribićevićeve novine oštro udarale na Radića. Naprotiv su novine Opozicijonoga bloka i taj Radićev neočekivani put prikazivale kao očajno sredstvo, kojim se hrvatski narod bori protiv nasilja iz Beograda. Pašić je 17. srpnja ponovno zatražio od kralja, da raspusti Narodnu skupštinu, pa da raspiše nove izbore narodnih zastup nika. Kralj se i sada usprotivio tomu zahtjevu, radi čega je Pašić podnio ostavku svoje vlade, ne bi li ga time prisilio na popuštanje. Sada se u taj spor umiješao Ljuba Jovanović, koji je kao pred sjednik Narodne skupštine svjetovao kralju, neka Pašiću povjeri koncentracijonu mjesto koalicijone vlade. Pašić je takvu kraljevu ponudu otklonio, jer je dobro znao, da nijedna stran ka Opozicijonoga bloka ne će sudjelovati u vladi, u kojoj će biti Pašić i Pribićević. Taj je otklon kralja sklonuo, da sastav nove vlade povjeri Ljubi Davidoviću, kao šefu Opozicijonoga bloka.