Hrvatska na mučilištu/Osnutak »Seljacko-demokratske koalicije

OSNUTAK »SELJAČKO-DEMOKRATSKE KOALICIJE«.

Pribićević se nadao, da će njegova stranka prigodom izbora za Narodnu skupštinu, koji se obaviše 11. rujna 1927., znatno porasti na račun radikala. Kad je doznao, da je njegova Samostalna demokratska stranka dobila samo 3 mandata više, nego li je imala prije, uvidio je Pribićević, da se prilike u Narodnoj skupštini ne će razvijati povoljno po njegovu stranku. Da ne ostane posve izoliran (osamljen), pokušao je fuziju (ujedinjenje) s Davidovićevim demokratima. Kako se tomu opirahu dr. Voja Marinković i dr. Voja Veljković, odlučio se Pribićević na suradnju s Radićevom »Narodnom seljačkom strankom«. Posredovanjem dra Sekule Drljevića došlo je 4. listopada 1927. do prvoga sastanka između Radića i Pribićevića, što je u Beogradu izazvalo neku senzaciju. Radić je pošao u klub »Samostalne demokratske stranke«, gdje ga je dočekao Pribićević. »Dobar dan, Svetozare!« pozdravi Radić svoga dotadašnjeg najvećeg političkog neprijatelja, koji ga je god. 1919. i 1920. držao u zatvoru 19 mjeseci. »O, kako Ti, Stjepane?« odgovori Pribićević. Iza tih pozdrava ostadoše Radić i Pribićević na samo u razgovoru, koji je trajao gotovo čitav sat. Kad je Radić izlazio iz kluba SDS, izjavio je znatiželjnim novinarima: »Ovo je tek uvertira, a kasnije ćete vidjeti operetu. Sastali su se stari prijatelji, a novi suradnici«. Na pitanje novinara, da li ima kakve razlike u taktici između Radića i Pribićevića, odgovorio je Radić: »Između mene i Pribićevića nema nikakve razlike.«

• ) Glavni su Vukićevićevi protivnici bili: dr. Momčilo Ninčić, Marko Trifković,

Bozo Maksimović, Miša Trifunović, Ilija Mihajlović, Nastas Petrović i Milutin Tomić. Radić se nadao, da će moći u Narodnoj skupštini stvoriti demokratski blok, u koji će unići: Demokratska zajednica, Hrvatska seljačka stranka, Samostalna demokratska stranka i Srpska zemljoradnička stranka. U tom je cilju 22. listopada 1927. podnesen prijedlog Davidovićevoj »Demokratskoj zajednici«. Taj bi blok brojio 155 narodnih zastupnika, te bi mogao srušiti radikale i njihove saveznike Slovence. Radićevoj se namjeri usprotivila Marinkovićeva grupa kod Davidovićevih demokrata. Međutim su radikali opetovano pokušali, da u vladinu većinu uvedu Radićevu Hrvatsku seljačku stranku, pa da tako u toj većini budu i Hrvati, a ne samo Srbi i Slovenci. To je Radić shvatio pokušajem radikala, da Hrvatsku seljačku stranku odvoje od Samostalne demokratske stranke. Zato je Radić 5. studenoga 1927. odgovorio, da u sve daljnje pregovore i u svaku buduću kombinaciju stupa samo zajednički sa Samostalnom demokratskom strankom. Istodobno su Radić i Pribićević odlučili, da se 9. studenoga održi zajednički sastanak narodnih zastupnika, koji pripadaju njihovim strankama. Narodni zastupnici dr. Sekula Drljević u ime Radićeve Hrvatske seljačke stranke i dr. Svetislav Popović u ime Pribićevićeve amostalne demokratske stranke stvoriše protokol o sporazumu, koji je 10. studenoga 1927. doveo do »S e 1 j a č k o - demokratske koalicije «. Toga je naime dana u Beogradu održana u dvorani kluba HSS zajednička sjednica, kojoj su prisustvovali svi narodni zastupnici parlamentarnih klubova HSS i SDS. Jednoglasno je primljena rezolucija, koja glasi: »Klubovi HSS i SDS u zajednici sa Zemljoradničkim klubom podnijeli su klubu Demokratske zajednice prijedlog za ujedinjenje cjelokupne demokracije u jedan zastupnički klub. Pošto je taj prijedlog za sada samo načelno primljen, a iz razloga političke taktike nije proveden, to se oba kluba — HSS i SDS — udružuju u Seljačko-demokratsku koaliciju (SDK), da učine prvi veliki korak ujedinjenja demokracije, a na programu, sadržanom u spomenutom prijedlogu, koji je 22. listopada 1927. učinjen Demokratskoj zajednici. Organ »Seljačko-demokratske koalicije« jest »Klub seljačko- demokratske koalicije«, koji će sjednice održati jedan put mjesečno. Na tim će sjednicama izmjenice predsjedati sadašnji predsjednici obaju koaliranih klubova. Oni su istodobno i vođe Seljačko-demokratske koalicije. Briga o jedinstvu parlamentarne akcije Seljačko-demokratske koalicije i o održavanju njenih sjednica povjerava se poslovnom odboru SDK od 8 članova. U taj odbor izašilju po četiri člana oba udružena kluba. Dosadašnji posebni klubovi ostaju i dalje kao stranački organi i parlamentarno-tehničke jedinice. Seljačko-demokratska koalicija može ući samo u takvu vladu, koja će značiti promjenu današnjeg političkog sistema u duhu demokracije, parlamentarizma i ravnopravnosti. Oba se kluba SDK obvezuju, da jedan bez drugoga ne će ući ni u kakvu vladu. Nijedan od obaju klubova ne može praviti nikakav posebni sporazum sa drugim klubom ili strankom. Ovu rezoluciju, primljenu jednoglasno na zajedničkoj sjednici klubova HSS i SDS, potpisuju predsjednici obaju udruženih klubova, pa time ona stupa na snagu.« Iza toga se na toj sjednici zagrliše i poljubiše Radić i Pribićević, a nato je nastalo grlenje i ljubljenje između Radićevih i Pribićevićevih pristaša, premda su do nedavna živjeli u političkoj mržnji i svađi. Zatim su svi narodni zastupnici pošli na zajedničku večeru, da proslave svoje izmirenje. Na tu su večeru pozvali i novinare.