Hrvatska na mučilištu/Odlazak Nikole Pasica s vlasti

ODLAZAK NIKOLE PAŠIĆA S VLASTI.

Nato je među samim radikalima prevladalo mišljenje, da se Nikola Pašić mora povući s položaja predsjednika vlade. Uzalud je u Beograd došao Aca Stanojević, da izgladi spor između Nikole Pašića i Ljube Jovanovića. Stanojević je tom prigodom opazio, da treba izmijeniti i predsjednika radikalskoga kluba, jer je sadašnji predsjednik Ljuba Živković postao nemoguć kao čovjek bez takta. U Narodnoj skupštini od 30. ožujka 1926. primljen je državni proračun sa 186 protiv 90 glasova. Nato je predsjednik Narodne skupštine Marko Trifković izjavio, da Narodnu skupštinu odgađa do 5. svibnja radi toga, što će u međuvremenu biti katolički Uskrs, muslimanski Bajram i grčkoistočni Uskrs. Trifković je to učinio po želji Nikole Pašića, . koji je želio odgađanjem Narodne skupštine izbjeći tomu, da se afera njegova sina ne raspravlja pred parlamentom. Podjedno je Pašić želio dobiti vremena, da unutar Radikalne stranke obračuna s Ljubom Jovanovićem i s njegovim pristašama. Ipak se Nikola Pašić u svojoj nadi prevario. On je upravo s tim odlaganjem Narodne skupštine stvorio takvo raspoloženje, da je politička kriza, koju je mislio odgoditi, nenadano izbila svom silom. Protiv toli duge odgode Narodne skupštine ustade cijela opozicija, kojoj se priključila i Hrvatska seljačka stranka. Radić je dapače 31. ožujka zatražio audijenciju, te je kralju razložio potrebu, da se Narodna skupština sastane već 8. travnja, t. j. odmah iza katoličkog Uskrsa. Sutradan je pak Radić najavio Pašiću, da će svi ministri HSS odmah dati ostavku, ako Pašić ostane kod toli duge odgode Narodne skupštine. Uz to je HSS zatražila, da se odmah u Narodnoj skupštini uzme u pretres interpelacija, koju je podnijela opozicija. Konačno je Nikola Pašić uvidio, da je kucnuo čas, kada se mora povući s vodstva državne politike. On je 4. travnja 1926. kralju podnio ostavku svoje vlade. Sutradan je Rade Pašić naglo otputovao iz Beograda na otok Krf. Kralj je saslušao predsjednike pojedinih političkih stranaka. Zatim je 7. travnja Nikoli Uzunoviću povjerio mandat za sastav nove vlade, koja će produžiti politiku sporazuma između Srba, Hrvata i Slovenaca. Sutradan (8. travnja) je Uzunović sastavio vladu od članova Radikalne stranke i Hrvatske seljačke stranke. Ministrom pravde postade Marko Đuričić, m. vanjskih posala dr. Momčilo Ninčić, m. unutrašnjih djela Boža Maksimović, m. trgovine dr. Ivan Krajač, m. prosvjete Stjepan Radić, m. za izjednačenje zakona dr. Milan Srškić, m. građevina Milorad Vujičić, m. vjera Miša Trifunović, m. agrarne reforme Pavle Radić, m. socijalne politike Milan Simonović, m. pošta dr. Benjamin Šuperina, m. saobraćaja Krsta Miletić, m. poljoprivrede i voda Vasa Jovano312 Stjepan Radić ispao iz vlade vić, m. šuma i ruda dr. Nikola Nikić, m. zdravlja dr. Slavko Miletić, m. vojske i mornarice general Dušan Trifunović, a zamjenikom ministra financija Nikola Uzunović.