Hrvatska na mučilištu/Odgovor regenta Aleksandra

ODGOVOR REGENTA ALEKSANDRA.

Na ovu je adresu »Narodnog vijeća« pročitao srpski regent Aleksandar odgovor, koji mu je ministar Ljuba Jovanović sa stavio ovako: »Gospodo odaslanici! Mene je dubokom radošću ispunio Vaš dolazak u ime »Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba«, dostojnoga predstavnika široke naše narodne misli, te Vaše sa općenje njegove historijske odluke od 24. novembra, kojom se proglašuje državno ujedinjenje svega naroda i cijele naše — na mučene ali slavne — otadžbine. 46Odgovor regenta Aleksandra Primajući to saopćenje, uvjeren sam, da ovim činom ispu njavam svoju vladalačku dužnost; jer njim samo privodim kona čno u djelo ono, što su najbolji sinovi naše krvi — sve tri vjere, sva tri imena, s obje strane Dunava, Save i Drine, — počeli pri premati jošte za vlade blažene uspomene mojega djeda kneza Aleksandra I. i kneza Mihajla, ono, što odgovara željama i po gledima mojega naroda. Zato u ime Njegova veličanstva kralja Petra I. proglašujem ujedinjenje Srbije sa zemljama »nezavisne države Slovenaca, Hrvata i Srba« u jedinstveno »kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca«. Ovaj veliki i historijski čin neka bude najbolja nagrada, — kako pregnuću Vašem i Vaših čestitih drugova u »Narodnom vijeću« i svih Vaših suradnika, koji smjelim prevratom stresoste sa sebe tuđinski jaram, — tako i visoko razvijenoj svijesti i pod nesenim velikim žrtvama svih dijelova naroda, koje predstavlja »Narodno vijeće«. Isto tako neka današnji veliki čin bude najljepši vijenac na slavnim grobovima mojih oficira i vojnika, palih za slobodu, te najdivnija kita na grudima njihovih srećnijih ratnih drugova, koji sa mnom doživješe, da izvojuju pobjedu nad silnim neprijateljem — uz veliku i plemenitu pomoć naših moćnih saveznika. Slavu zadobivenih pobjeda dijele s mojim starim ratnicima dični vojnici jugoslovenskih jedinica u mojoj vojsci. Svi su oni k Vama pohitali, a Vi ste ih dočekali onako, kako se dočekuju samo braća. Hvala na takvom dočeku u ime moje vojske. Hvala Vam na poletu, kojim iskazujete povjerenje kraljevini Srbiji i njenom narodu, pa mojem ocu Njegovom veličanstvu kralju Petru I. i meni. Mogu uvjeriti Vas i »Narodno vijeće«, čiji ste punomoćnici; mogu uvjeriti svu Vašu, svu moju braću, — slovensku, hrvatsku i srpsku, — čiju volju i misli predstavljate, da ću se i ja i moja vlada sa svim onim, što predstavlja Srbiju i njezin narod, uvijek i svuda rukovoditi samo dubokom nepomućenom ljubavlju brat skoga srca prema svakom interesu, prema svim svetinjama, koje su mile duši onih, u čije ste ime došli k meni. U smislu želja i pogleda, — koje ste mi izvoljeli izložiti, te koje ja i moja vlada potpuno prihvaćamo, — vlada će odmah preduzeti, da se što prije ostvari sve ono, što ste iskazali, kako u pogledu prelazne i privremene periode do sastanka i kraja veli ke Ustavotvorne skupštine, tako i za izbor i sastav ove. 47Odgovor regenta Aleksandra Vjeran primjeru i Savjetu, što ga imam od svojeg uzvišenog roditelja, ja ću biti kralj samo slobodnim građanima države Srba, Hrvata i Slovenaca. Uvijek ću ostati vjeran velikim ustav nim, parlamentarnim i široko-demokratskim načelima, zasnova nim na općem pravu glasanja. Toga radi ja ću potražiti Vašu su radnju za obrazovanje vlade, koja će predstavljati cijelu ujedi njenu otadžbinu, pa će ta vlada biti u stalnoj vezi najprije s Va ma, po tom s narodnim predstavništvom, s kojim će raditi i nje mu odgovarati. Ova će vlada s njim i sa cijelim narodom imati kao prvi zadatak postarati se, da se granice naše države podudaraju s etnografskim granicama cjelokupnog našeg naroda. Zajedno s Vama imam pravo nadati se i nadam se, da će naši veliki prija telji i saveznici pravedno procijeniti naše gledište, jer ono odgo vara načelima, koja su nama proglasili i za čiju su pobjedu pro lili toliko skupe svoje krvi, te sam uvjeren, da se djelo oslobo đenja svijeta ne će okrnjiti predavanjem pod tuđu vlast tolike naše čestite, napredne i prosvjećene braće. Isto tako se nadam, da će ovi pogledi dobiti izraza također u odlukama same vlade kraljevine Italije, jer ona imade postanak svojega bića zahvaliti ovim istim načelima, koja su perom i dje lom onako sjajno tumačili njezini veliki sinovi prošloga stoljeća. Slobodno smijemo reći, da će u poštovanju tih načela i pre danja, — u osjećajima našega prijateljstva i dobroga susjedstva, — talijanski narod naći više pravoga dobra i bezbjednosti, nego li u ostvarenju Londonskog ugovora, potpisanoga bez nas i od nas nikad ne priznatoga, a u prilikama, kada se nije predvidjela propast Austro-Ugarske, te je zato bespredmetnim postao mnogi nekadašnji obzir. Ja se nadam, da će naš narod u tome i u svem ostalom radu ostati do kraja složan i moćan, pa da će u novi život ući vedra i ponosita čela, dostojan postignute veličine i sreće, koja ga oče kuje. Molim Vas, poštovana gospodo odaslanici, da moju vla darsku riječ i pozdrav odnesete svoj mojoj miloj braći širom naše slobodne i ujedinjene Jugoslavije. Živio cijeli narod srpsko-hrvatsko-slovenski! Neka nam uvijek bude srećno i slavno naše kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca!«