Hrvatska na mučilištu/Obnovljena vlada Velje Vukicevica

OBNOVLJENA VLADA VELJE VUKIĆEVIĆA.

Poslije izbora, koji su 11. rujna 1927. obavljeni za »Narodnu skupštinu«, radilo se o tomu, da se stvori vlada »Demokratske zajednice «, koju će činiti Davidovićevi demokrati, Hrvatska seljačka stranka, Zemljoradnici, Bosanski muslimani i Samostalna demokratska stranka. Ipak je Velji Vukićeviću pošlo za rukom, da ponovno sastavi blok, u koju su ušli svi radikali, Davidovićevi demokrati, Slovenska ljudska stranka i Jugoslavenska muslimanska organizacija. Tako je 21. rujna sastavljena vlada, u kojoj je Vukićević bio predsjednik, a isprvice i ministar unutrašnjih djela, u čemu ga je zamijenio Čeda Radović. Zatim bijaše dr. Voja Marinković ministar vanjskih posala, dr. Kosta Kumanudi ministar prosvjete, dr. Dušan Subotić ministar pravde, dr. Vlada Andrić ministar agrarne reforme, general Svetoslav Milosavljević ministar saobraćaja, dr. Bogdan Marković ministar financija, Aleksandar Mijović ministar šuma i ruda, Dragutin Obradović ministar vjera, dr. Ilija Šumenković ministar građevina, dr. Aca Savić ministar narodnoga zdravlja, Svetozar Stanković ministar poljoprivrede i voda, dr. Mehmed Spaho ministar trgovine i industrije, dr. Vlajko Kocić ministar pošta i brzojava, dr. Andrej Gosar ministar socijalne politike, dr. Grga Anđelinović ministar za izjednačenje zakona, a general Hadžić ministar vojske. Prema tomu je Hrvate u toj vladi opet predstavljao jedini dr. Anđelinović. Vukićevićeva je vlada od prvoga časa trpjela na svojoj nestalnosti. S jedne je strane bilo odviše vidljivo, da u toj vladi manjka Hrv. selj. stranka. S druge je pak strane postojala velika nesloga među samim radikalima, koji su bili podijeljeni u dvije grupe. Veću su grupu radikala činili osobni prijatelji Velje Vukićevića, od kojih su mnogi došli do mandata samo nasiljem ili prijevarom (presipavanjem izbornih kugljica, n. pr. u Petrijevci360 ma kod Osijeka). Manja od njih bijaše grupa, koju je kod izbora predložio »glavni odbor« Radikalne stranke. Ovi se radikali smatrahu pravim nasljednicima pok. Nikole Pašića. Oni su tvrdili, da uz njih pristaje u narodu većina pravih radikala, premda su kod izbora polučili samo 17 mandata.*) Razdor je vladao također kod Davidovićevih demokrata, gdje su narodni zastupnici bili u klubu podijeljeni na pristaše dra Voje Marinkovića i Ljube Davidovića. Kako Davidović nije postao ministrom, neprestano je kritizirao djelovanje Vukićevićeve vlade. Davidović bijaše duže vremena sklon ideji, da Vukićevićevu vladu sruši u samoj Narodnoj skupštini.