Hrvatska na mučilištu/Obnova Stranke prava

OBNOVA STRANKE PRAVA.

Narodni zastupnik dr. Vladimir Prebeg dao je u sjednici sabora kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije u Zagrebu, dne 29. listopada 1918. u ime i temeljem jednoglasnoga zaključ 25Obnova Stranke prava ka saborskoga kluba Stranke prava, koji je spisan u klubskom zapisniku od 29. listopada 1919., izjavu, da i Stranka prava s oduševljenjem pozdravlja slom austro-ugarske monarkije, da po zdravlja oslobođenje i ujedinjenje Slovenaca, Hrvata i Srba s ovim doslovnim dodatkom: »Pošto je tako, visoki sabore, program Stranke prava ispu njen u onim točkama, u kojima zahtijeva obustavu nagode i pre lom s Ugarskom, te ujedinjenje sviju hrvatskih zemalja u jednu samostalnu neovisnu državu, predložiti će saborski klub Stranke prava stranačkom svomu vijeću, koje će se sazvati u najkraće vrijeme, da se Stranka prava raziđe. Novo doba ište nove pro grame i nove stranačke tvorevine.« U izvršenju toga zaključka i te izjave sazvao je poslovni odbor vijeća Stranke prava u Zagrebu za dan 28. studenoga 1918. sjednicu, te mu je na pretres i raspravu iznio prijedlog o razlazu stranke, ali je na tom vijeću Stranka prava stvorila slijedeći zaključak: »Vijeće Stranke prava uzelo je u raspravu dne 28. studeno ga 1918. na prijedlog saborskoga svoga kluba pitanje razlaza stranke, pa je donijelo slijedeći zaključak: Pošto je Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba u svomu radu nakon 29. listopada 1918. napustilo sasvim stoljetni ideal i zahtjev hrvatskoga naroda na posebnu, samostalnu, neovisnu hrvatsku državu, te je uopće stvarajući i ukidajući zakone pre koračilo po hrv. saboru podijeljenu mu pravnu vlast, — i pošto je ugroženo ujedinjenje hrv. zemalja, — zaključuje vijeće, da se stranka ne raziđe, jer je u tome času baš neminovna potreba, da se uzdrže sve hrv. stranke, da u složnom radu oko ujedinjenja hrvatskoga naroda očuvaju hrvatsku državu i da tako spase na cionalni i državni individualitet hrvatskoga naroda od posvema šnje propasti, koja mu prijeti. U tu svrhu proširen je poslovni odbor Stranke prava sa za daćom, da prema novim prilikama preradi program stranke na čisto demokratskim principima jednakosti i bratstva, da sveopće priznatim pravom samoodređenja naroda i hrvatski narod iz gradi svoju republikansku državu. U svomu novomu programu uzet će Stranka prava osobiti obzir na gospodarsko ojačanje i na unapređenje našega seljaštva i našega maloga obrta. 26Obnova Stranke prava Stranka prava traži, da i hrvatski narod bude naročito za stupan na mirovnom kongresu«. Taj je zaključak donijelo na uvodnom mjestu tadanje stra načko glasilo »Hrvatska« od 29. studenoga 1918. u broju 2204. Biti će za rad Stranke prava karakteristično i za javnost intere santno, ako ovdje iz istoga broja »Hrvatske« pretiskamo iza gor njega zaključka, dakle odmah na drugom mjestu lista doneseni članak, da ga tako javnosti opet u pamet dozovemo. Taj članak glasi doslovno kako slijedi: (U istom broju »Hrvatske« štampan je članak »Za republi ku. Odgovor na neke upite.«) »S više strana nas istomišljenici, kao i drugi Hrvati pitaju, je li slobodno pisati i govoriti o našoj državi SHS kao republici, jer da se neki mladi ljudi groze onima, koji se otvoreno izjavlju ju za republiku. Sasvim je naravno i jasno, da je svakome državljaninu naše države SHS slobodno izjavljivati se, govoriti i pisati za republi kanski oblik države. — To je uopće prvi posljedak proglašene slobode i samostalnosti, da svak imade pravo slobodno izražavati svoje mišljenje. Zato je proglašena sloboda štampe, koju uži vaju slobodni podanici slobodnih država. Odgovarajući dakle na upite, velimo, da je slobodno biti svakomu ili republikanac ili monarhista u državi SHS. Jedan i drugi imadu jednako pravo izražavati svoje republikansko ili monarhistično mišljenje, zagovarati ga riječju ili pismom. Slo bodu govora i štampe treba nada sve poštivati, ali uvijek nasto jati, da se ne prekorači granica, t. j. da se ne izvršava nikakav teror na onome, tko je protivnog mišljenja. U Francuskoj, koja je republika, imade u komori zastupni ka, koji su otvoreni monarhisti. U Italiji postoji već davno re publikanska stranka i vlasti ni u jednoj ni u drugoj prosvjećenoj toj državi ne brane ispovijedanje tih načela. Tko drži od nas Hrvata, Slovenaca i Srba, da je najbolji oblik naše države republikanski, neka ga zastupa i slobodno ispovijeda, tko je pak za monarhijski — i njemu jednaka sloboda. Sile ne smije biti ni na jednoj, ni na drugoj strani. Ako se bu demo svi toga držali, to će samo dići ugled našoj državi SHS i vanjski će svijet priznati, da su Hrvati, Slovenci i Srbi zreli za sve tekovine modernih država. 27Konferencija u Ženevi Mi smo pravaši svi za republiku i ne ćemo nikad nikoga smetati, tko je protivnog mišljenja i nazora«, Obje te objave ostale su nezaplijenjene, a iz druge se vidi i opet, kako je Stranka prava i onda ostala vjerna načelu samo određenja naroda i slobode političkoga uvjerenja. Eto u tomu se drugom članku naročito prepušta u pred posljednoj stavci hrvatskomu narodu, da sam svojom slobodnom voljom odluči, hoće li monarkiju ili republiku. Hrvatska Stranka Prava pokorit će se rado odluci i volji naroda, — ali ne može dopustiti, da u tome odlučnome času, sudbinom naroda odluči pojedinac ili nekolicina ljudi bez narodnoga ovlaštenja. Zato je Stranka prava, uvijek vjerna svome narodu i načelu samoodre đenja, u svom dnevniku »Hrvatskoj« od 3. prosinca 1918. broj 2207. donijela je poseban proglas iz pera dra Vladimira Prebega.