Hrvatska na mučilištu/Obnova Hrvatskog sokolstva

OBNOVA HRVATSKOG SOKOLSTVA.

U Zagrebu je 5. lipnja 1874. bilo osnovano gimnastičko dru štvo pod imenom »Hrvatski Sokol«. Kasnije su takova društva osnivana također u drugim hrvatskim gradovima i trgovištima. Za 30 godina je hrvatski narod imao već 27 hrvatskih sokolskih društava. Zato je u Zagrebu 6. listopada 1904. bio osnovan »Hr vatski sokolski savez«, u koji su stupila sva hrvatska sokolska društva. Savez je odredio, da se u Zagrebu 1., 2. i 3. rujna 1906. održi prvi hrvatski svesokolski slet. Tim je povodom na proljeće godine 1906. utemeljeno mnogo novih hrvatskih sokolskih dru štava, koja su na jesen već sudjelovala na hrvatskom svesokol skom sletu. Na taj slet dođoše u velikom broju također sokolska društva ostalih slavenskih naroda, naročito Čeha, Poljaka i Slo venaca. Dođoše i »Bugarski junaci«, koji bijahu predmetom oso bite pažnje golemoga broja hrvatskih rodoljuba, koji su prisu stvovali prvomu — veoma uspjelomu — hrvatskomu svesokol skomu sletu. Kako se i poslije toga sleta znatno povećao broj hrvatskih sokolskih društava, osnivane su od god. 1905. hrvatske sokolske župe, koje su dobile imena zaslužnih Hrvata, n. pr. Petra Zrin skoga, Frana Krste Frankopana, Stjepana Tvrtka, dra Ante Star čevića, Ljudevita Posavskoga, Josipa Jurja Strossmayera, Petra Preradovića i dra Josipa Fona. U Zagrebu je 14. i 15. kolovoza 1911. bio priređen drugi hrvatski svesokolski slet, koji je također veoma dobro uspio. Hrvatsko je sokolstvo i nadalje povoljno napredovalo, te je godine 1914. brojilo oko 150 društava sa 12.000 članova. Za svjetskoga rata (god. 1914.—1918.) bijaše obustavljeno djelovanje hrvatskoga sokolstva, uslijed čega su neka društva i 140Obnova Hrvatskoga sokolstva prestala postojati. Kad je pak 1. prosinca 1918. stvorena nova država Srba, Hrvata i Slovenaca, nastala je težnja, da se ujedine sva hrvatska, srpska i slovenska sokolska društva. (Slična je manija postojala također kod mnogih stručnih društava, te su se — na svoju štetu — spojila društva hrvatskih, srpskih i sloven skih liječnika, ljekarnika, inžinira, šumara itd., pa čak i vatro gasna društva). Tako je zaista i učinjeno, te je u Novom Sadu godine 1919. stvoren savez jugoslavenskih sokolskih društava. Naskoro se hrvatski sokolaši razočaraše u tom Jugoslaven skom sokolskom savezu. »Sokol« u Zagrebu — iza ljutih prepirka s odborom, u kojemu se vlasti domogoše Srbi i neki hrvatski sla bići, — ruši godine 1920. staru i bira novu upravu, koja odiše hrvatskim duhom. Naredne godine 1921. istupa zagrebački »So kol« iz Jugoslavenskoga sokolskoga saveza, te uzima opet staro i slavno svoje ime »Hrvatski Sokol«. Njegov primjer slijede re domice sokolska društva u Sisku, Petrinji, Koprivnici, Križevci ma, Karlovcu, Krapini i u drugim hrvatskim mjestima. Mnoga društva imaju kod toga velikih poteškoća i neprilika, jer im vlada oduzima cijelu dotadašnju imovinu (zgrade i sprave), te ju pre daje onoj šačici sokolaša, — većinom Srba, — koji ostadoše u »Jugosokolu«. Takva su nasilja pretrpjeli n. pr. »Hrvatski Sokoli« u Bjelovaru i Daruvaru, pa u Ogulinu i Gospiću. Ipak je hrvatsko sokolstvo i nadalje napredovalo brzim korakom, jer je našlo obilnu potporu u hrvatskoj javnosti. Oso bito se za hrvatstvo založiše rodoljubi u Slavoniji, naročito u Vinkovcima, Vukovaru, Đakovu, Brodu, Novoj Gradiški, Požegi i Virovitici. Konačno su hrvatsko ime ponovno uzela i oba velika i vrsna sokolska društva u Osijeku, gdje se iz opreznosti moralo dulje čekati na promjenu imena. U Zagrebu se iza duljih i ozbilj nih priprava 28. svibnja 1922. sastadoše izaslanici »Hrvatskih So kola« iz svih hrvatskih mjesta, te obnoviše »Hrvatski sokolski savez.« Predratno se hrvatsko sokolstvo bavilo samo tjelovježbom. Obnovljeno je pak hrvatsko sokolstvo osim tjelovježbe stavilo sebi kao glavnu zadaću: nacijonalan rad, naročito buđenje, šire nje i jačanje hrvatske svijesti. Zato su u obnovljene »Hrvatske Sokole« uz mlade Hrvate i Hrvatice stupali također stariji ljudi, gledajući u ovim društvima hrvatske narodne kule za obranu od nasrtljivog jugoslavenstva. Nacijonalnom radu u hrvatskim sokol skim društvima služilo je i širenje prosvjete. Zato je svaki »Hrvatski Sokol« dobio također pročelnika za kulturno-prosvjetni rad u društvu. Takav se pročelnik morao brinuti za predavanja, koja su hrvatskim sokolašima većinom držali rodoljubni profe sori i učitelji. Mnoga su društva za hrvatske sokolaše osnovala posebne knjižnice i diletantske zborove. Veća su društva znatnim troškom uredila sokolske fanfare, a manja se društva zadovolji še osnivanjem tamburaških i pjevačkih zborova. Tako je u obno vljenom hrvatskom sokolstvu nastao bujan život, koji se osobito očitovao prigodom sletova, što ih priređivahu pojedina društva i sokolske župe. Zagrebački je »Hrvatski Sokol« na Duhove 4. lipnja 1922. priredio izlet na Plitvička jezera. Putovalo se posebnim vlakom, u koji se putem ukrcaše također hrvatski sokolaši iz Jastrebar skoga, Karlovca i Ogulina. Vlak je iz Zagreba krenuo 3. lipnja na večer, a u jutro je stao na postaji Rudopolje, odakle su izletnici morali pješice po kamenom putu ići do 18 kilometara udaljenih Plitvičkih jezera. Kako su polovicu činile gospođe i djeca, došli su izletnici na Plitvička jezera veoma umorni. Međutim ih je tamo čekalo neugodno iznenađenje. Pribićevićev je naime dnevnik »Riječ« neprestano napadao hrvatsko sokolstvo. U tome ga je slijedio njegov pristaša dr. Đorđe Branković, odvjetnik iz Otoč ca. On je već nekoliko dana u okolici Plitvičkih jezera huškao srpske seljake protiv hrvatskih sokolaša. Zato je velik broj obo ružanih srpskih četnika navalio na izmorene i neoboružane izlet nike, te je proizveo krvoproliće. Pokrajinski namjesnik Juraj Demetrović nije dao povesti istragu protiv napadača, koji su tako ostali nekažnjeni.