Hrvatska na mučilištu/Oblasni izbori 23. sijecnja 1927.

OBLASNI IZBORI 23. SIJEČNJA 1927.

U Zagrebu su izbori za Oblasnu skupštinu provedeni 23. siječnja 1927. Na izbore je došlo 16.419 izbornika, a birali su 11 zastupnika, za koje se natjecalo 11 stranaka i skupina. Hrvatska je seljačka stranka dobila 4872 glasa, Hrvatski federalisti (bivša »Hrvatska Zajednica«) 3556, Nezavisni radnici (komunisti) 2030, Samostalna demokratska stranka 1807, Hrvatski blok (nosioc liste odvjetnik dr. Ante Pavelić) 1760, službena Radikalna stranka 619, Radikalski disidenti 242, Katolički blok 486, Davidovićevi demokrati 415, Socijalisti 342, a Starčevićeva stranka (nosioc liste dr. Mirko Košutić) 284. Kako je količnik iznosio 1483, polučila je Hrvatska seljačka stranka 4 mandata, Hrvatski federalisti 3, Nezavisni radnici 2, Samostalni demokrati 1 i Hrvatski blok 1 mandat. Istoga su dana obavljeni izbori u cijeloj državi. Hrvatska je seljačka stranka stekla relativnu većinu u prečanskim krajevima (t. j. izvan Srbije i Macedonije), jer je polučila 260 mandata, dok su radikali dobili 140, samostalni demokrati 89, Slovenska ljudska stranka 83, Jugoslavenska muslimanska organizacija (zajedno s Davidovićevim demokratima) 67, Zemljoradnici 32, Hrvatski federalisti 9, Crnogorski federalisti 5, Socijalisti 4, Nezavisni radnici (komunisti) 3, Hrvatska pučka stranka 1, Hrvatski blok 1, a disidenti Hrvatske seljačke stranke 3 mandata. Apsolutnu je većinu Hrvatska seljačka stranka dobila u Zagrebačkoj oblasti, gdje je polučila 70 od sveukupnih 80 mandata, zatim u Osječkoj oblasti s 59 od 77 mandata, u Dubrovačkoj oblasti s 10 od 12 mandata, u Splitskoj oblasti (25 od 49 mandata). U Primorsko-krajiškoj oblasti je od ukupno 62 mandata Samostalna demokratska stranka dobila 30, a Hrvatska seljačka stranka 28 mandata, dok su 3 mandata polučili radikali, a 1 mandat Davidovićevi demokrati. Srijemska je oblast birala 39 zastupni329 Oblasni izbori 23. siječnja 1927. ka, te su 20 mandata polučili radikali, 11 Hrvatska seljačka stranka, 6 Samostalna demokratska stranka, 1 udruženi Hrvati, 1 Hrvatski federalisti i 1 zemljoradnici. Još je Hrvatska seljačka stranka polučila 10 mandata u mostarskoj, 11 u travničkoj, 5 u tuzlanskoj, 6 u banjalučkoj, 3 u sarajevskoj, 12 u mariborskoj, 4 u ljubljanskoj oblasti i 6 u Vojvodini. Hrvatska se javnost veoma uzrujala, kad je doznala, da je Jovan Radonjić, predsjednik financijalnog odbora Narodne skupštine, u sjednici od 25. siječnja 1925. saopćio, da će se državni arkiv iz Zagreba prenijeti u Beograd. Hrvati se odmah sjetiše bana Dragutina grofa Khuen-Hedervaryja, koji je g. 1885. dao komorske spise premjestiti iz zagrebačkog u budipeštanski arkiv, što je u Hrvatskoj rodilo silnom mržnjom na Khuena, te je on 5. listopada 1885. bio i tvorno napadnut u hrvatskoj sabornici. Žalosna je činjenica, da u spomenutoj sjednici financijalnog odbora u Beogradu nijedan hrvatski zastupnik nije prosvjedovao protiv izjave dra Radonjića. Prigodom izbora zastupnika za oblasne skupštine počinili su radikali razne zloporabe u Vojvodini, naročito u Somboru i Subotici. To su ustanovili također ing. August Košutić (ministar građevina) i Pavle Radić (ministar agrarne reforme), koji su osobno prisustvovali kod tih izbora. Kad je njihove izvještaje primio Stjepan Radić, on je izjavio, da Boža Maksimović mora odmah suspendirati velike župane u Somboru i Subotici, te načelnika u Subotici; podjedno je zaprijetio: »Ako se to ne dogodi, onda će klub zastupnika Hrvatske seljačke stranke stvoriti zaključke, u kojima će biti nedvoumno, da HSS ne će imati ništa zajedničkog s takovom politikom, koja znalice i hotice ruši i same temelje naše države i naše monarkije.« Ustanovilo se, da su radikali počinili izborne zloporabe također u Srijemu, Bosni i u Dalmaciji. Zato je Hrvatska seljačka stranka odlučila, da će ministru predsjedniku Nikoli Uzunoviću i ministru unutarnjih posala Boži Maksimoviću postaviti zahtjev, da se kazne svi oni, koji su protuzakonito postupali kod ovih oblasnih izbora. Zastupnici kluba HSS izjaviše, da za državni proračun ne će glasovati prije, nego li se donese zakon o izjednačenju poreza i o vrhovnoj državnoj upravi; uporedo s time ima se raditi na donošenju zakona o likvidaciji agrarnih odnosa u Dalmaciji, koji je već izrađen i predan Narodnoj skupštini. Beogradske su novine pisale, da je Hrvatska seljačka stranka izgubila jedan dio svojih pristaša u Bosni i Hercegovini. Nato je Stjepan Radić 27. siječnja izjavio: »To je zato, jer ne znaju ili ne će da znadu, da je HSS u Bosni i Hercegovini dobila na svojim listama 37 oblasnih mandata, a na zajedničkim listama s Jugoslavenskom muslimanskom organizacijom 4. U svemu je dakle HSS dobila 41 mandat, to jest samo za 6 mandata manje od radikala, koji Bosnu i Hercegovinu proglašuju čisto srpskom, — pa čak i čisto radikalskom zemljom.« — Poslije obavljenih izbora započeli su pregovori između oblasnih zastupnika Hrvatske seljačke stranke, zemljoradnika, Jugoslavenske muslimanske organizacije i Davidovićevih dem. o zajedničkom nastupu i radu kod oblasnih skupština u Bosni i Hercegovini. Među njima je 17. veljače 1927. došlo do potpunoga sporazuma protiv radikala, koji tako izgubiše svaku moć u odborima oblasnih skupština. Predsjednike je u mostarskoj i travničkoj oblasti dobila Hrvatska seljačka stranka, u sarajevskoj i tuzlanskoj oblasti muslimani, a u bihaćkoj i banjalučkoj oblasti zemljoradnici.