Hrvatska na mučilištu/Oštećivanje krunske novčanice

OŠTEĆIVANJE KRUNSKE NOVČANICE.

Prigodom proslave prve godišnjice opstanka kraljevine SHS proglasilo je ministarstvo uredbu, kojom se 1. prosinac ima sma trati državnim blagdanom. Ministarski savjet bavio se pitanjem sudbine austrijskih kruna. Opazilo se naime, da je žigosanje pa pirnatog novca, obavljeno po savjetu dra Milorada Nedeljkovića, bila zaista vrlo naivna mjera opreznosti. Čehoslovačka je vlada mjesto žigosanja stavila na krune državne markice. Isto je od lučila sada učiniti i vlada u Beogradu. Ministarstvo je odredilo, da se imadu na sve već žigosane krune prilijepiti markice, a tom zgodom treba da se ustegne 20 postotaka svih papirnatih kruna. Ova se operacija počela izvoditi u studenomu g. 1919., te je po trajala do konca siječnja g. 1920. Ustanovilo se, da u cijeloj drža vi SHS ima 4610 milijuna 436.419 kruna, od toga 1679 milijuna 253.389 kruna u Hrv. i Slavoniji, 1265 milijuna 842.110 u Bačkoj Banatu i Baranji, 717 milijuna 463.830 u Sloveniji, 446 milijuna milijuna 806.296 u Bosni i Hercegovini, 340 milijuna 685.949 u Srbiji i u Crnoj Gori, a 195 milijuna 384.805 kruna u onom dijelu Dalmacije, koji nije bio zaposjednut od Italije. Država je prigo dom toga markiranja sebi pridržala 20 postotaka, što znači 922 milijuna 87.284 krune. Istina je doduše, da je vlada svakomu za pridržanu svotu novca dala bon, koji da će kasnije država isku piti. Ali toga obećanja nije država nikada izvršila, što je u na rodu znatno umanjilo njezin ugled. Od pridržanog novca (922 mi lijuna 87. 28,4 krune) otpalo je 36.44 postotka na Hrvatsku i Sla voniju, 27:24 postotka na Bačku, Banat i Baranju, 15.56 postotka na Sloveniju, 9.69 postotka na Bosnu i Hercegovinu, 6.84 postot ka na Srbiju i Crnu Goru, a 4.23 postotka na Dalmaciju. Vlada je ovo pridržanje papirnatih kruna opravdavala time, da želi »umanjiti cirkulaciju nota«, jer će tako porasti kupovna vrijed nost novca. Međutim je vlada odmah u saobraćaj pustila 600 79Oštećivanje krunske novčanice milijuna kruna, dakle dvije trećine pridržanih kruna, što se usta novilo već u ožujku g. 1920. Prigodom toga »markiranja« bijahu određene posebne markice za svaku vrstu banknote. (Novčanice od 1 i 2 krune ni su bile markirane.) Vlada je ipak propustila putem oglasa i novina obavijestiti javnost, kakove markice imaju doći na koju vrstu novčanica. Time je vlada omogućila, da prevejani ljudi va raju neuke seljake. Iz Madžarske su naime prokriomčarili hilja darke, na koje bi onda prilijepili markice, što ih skidahu s deseti ca. Uz to se naskoro pojaviše i falzifikati svih vrsti markica, koje nije bilo teško krivotvoriti. Zato je ministarstvo odredilo, da opet moraju ljudi svoje banknote donijeti u porezne urede, gdje će ove markice pregledati, te na prave markice udariti žig, a za držati novčanice, na kojima će opaziti krivotvorene markice. Tekar sada javila je vlada narodu, kako izgledaju prave mar kice. Tečajem g. 1919. mnogo se u novinama raspravljalo o pita nju, kako treba papirnate krune staviti izvan prometa. Oprav dano se očekivalo, da će ista sudbina stići i dinare, pa da će nova država SHS. uvesti i nove banknote, koje ne će biti ni krune ni dinari. No ministarstvo se odlučilo, da kao novčanicu ostavi dinar. Nato se vijećalo o tomu, kako da se krune pretope u dinare. Na svjetskom tržištu novca nije dinar vrijedio više, nego li »jugo slavenska kruna«. (Austrijska je kruna bila dva i pol puta manje vrijedna.) Kupovna pak vrijednost dinara i »jugoslavenske kru ne« bijaše u kraljevini SHS. gotovo posve jednaka. Zato su pri vredni krugovi predlagali, neka se prigodom povlačenja kruna iz prometa dade po 1 dinar za 1 krunu. Toga ne htjede vlada u Beogradu, jer se išlo za tim, da »prečani« osjete prednost dinara, premda se u Beogradu za 100 dinara kupovala ista količina robe, koja se u Zagrebu mogla dobiti za 100 kruna. Netko je u mini starstvu predložio, da se kod izmjene novca dade 1 dinar za 2 krune. Protiv toga ustadoše trgovačko-obrtne komore u Zagrebu, Osijeku, Senju, Ljubljani i Sarajevu. Ustadoše sva gospodarska društva, zadružni savezi, pa udruženja obrtnika, ind. i trgovaca u »prečanskim« krajevima, t. j. u Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji, Bosni, Hercegovini, Slavoniji, Bačkoj, Banatu i Baranji. Uzalud naši stručnjaci dokazivahu, da će skupoća životnih namirnica porasti, ako ministarstvo umanji vrijednost krune prema dinaru. Vojnička nasilja u Hrvatskoj Toga nisu mogli ili htjeli uvidjeti mjerodavni krugovi u Beo gradu, koji su obratno držali, da će Srbijanci imati koristi od toga, ako se umjetno digne vrijednost dinara na štetu krune. U toj krivoj pretpostavci pustila je vlada u novine vijest, da će se kod izmjene novca dati 1 dinar za 3, a ne za 2 krune. Opet se uzbuniše »prečani«, koji sa strahom gledahu, kako ministarstvo hoće uništiti vrijednost njihove prištednje. Međutim je u Beo gradu rasao apetit za lakim obogaćenjem na račun »prečana«. Tako je došlo do toga, da se ministarski savjet odlučio za raz mjer (relaciju): 1 dinar vrijedi 4 krune! To je učinjeno po savjetu radikala dra Milorada Nedeljkovića, koji je takvo mnijenje dao u svojoj brošuri »Pred rešenje valutnog pitanja«.