Hrvatska na mučilištu/Novi progoni u Hrvatskoj i Slavoniji

NOVI PROGONI U HRVATSKOJ I SLAVONIJI.

Hrvatski je narod uopće g. 1922. trpio ljute progone, koje su izvadali ministar Svetozar Pribićević i pokrajinski namjesnik Juraj Demetrović. Oni su u Zagrebu protiv hrvatskih rodoljuba uredili »Orjunu«, t. j. »Organizaciju jugoslavenskih nacijonalista«. Orjunaši su oboružani s vojničkim revolverima napadali pojedi ne istaknute hrvatske omladince na ulicama, gdje je tako dolazilo do prolijevanja hrvatske' krvi. Osobito su mrzili hrvatske soko laše i njihovu zgradu iza kazališta, na kojoj su razbijali prozore. U dvorani »Hrvatskoga Sokola« prirediše umirovljeni hrvatski časnici u ožujku g. 1922. svoju kućnu zabavu. Dok se izvodio koncert, udariše Orjunaši na zgradu s kamenjem, koje je kroz prozore padalo u dvoranu. Predvođeni od Berislava Anđelinovića i Ede Bulata pokušaše Orjunaši provaliti i u samu dvoranu, ali su ih suzbili hrvatski sokolaši. Pri tom je proliveno i krvi, jer su 150Novi progoni u Hrvatskoj i Slavoniji Orjunaši pucali iz svojih revolvera. Tako je Anđelinović nastrije lio pravnika Šnidaršića. Niti radi ovoga surovog napadaja nije Demetrović postupao protiv Orjune, koja je nadalje strahovala po Zagrebu. To je neke hrvatske rodoljube prisililo, da na ustuk Orjune organiziraju »Hrvatsku nacijonalnu omladinu« (skraćeno »Hanao«). Beogradska je vlada — počevši od 5. lipnja 1922. — zabra njivala narodnim zastupnicima u Hrvatskoj i Slavoniji obdržava nje javnih pučkih skupština. Nesmiljeno je vlada progonila hrvat ske novine, a reducirala hrvatske činovnike i suce. Pribićević je kao ministar prosvjete godine 1922. otpustio, umirovio ili pre mjestio 400 hrvatskih učitelja i mnogo uglednih profesora. To je proizvelo toliko ogorčenje, da su protiv progona Hrvata ustali i neki Srbi, tako od radikala Stojan Protić i dr. Momčilo Ivanić, a od demokrata: Ljuba Davidović, dr. Vojislav Veljković i Pavle Anđelić. Hrvatski je Sokol u Zagrebu objavio, da će u nedjelju 11. lipnja 1922. poći korporativno na grob dra Ante Starčevića u Še stinama. Sokolu se odmah pridružilo zagrebačko društvo »Hr vatska žena«, koja je svake nedjelje priređivala čajanke u dvo rani »Hrvatskoga Sokola«. Da se naime pojača hrvatska svijest kod zagrebačkih gospođa, osnovano je — inicijativom gospođe Marije Kumičić — početkom g. 1921. narodno i prosvjetno dru štvo »Hrvatska Žena«. Ovo je društvo djelovalo veoma agilno, pa je naskoro dobilo desetak podružnica u drugim hrvatskim gradovima. Uzajamnom agitacijom »Hrvatskoga Sokola« i »Hrvatske Žene« probudio se u Zagrebu veliki interes za pohod na Starče vićev grob. Redomice se javljahu iz Zagreba i okolice rodoljubna društva, koja će se pridružiti »Hrvatskom Sokolu« i »Hrvatskoj Ženi«, da u Šestinama iskažu počast »Ocu domovine«. Golema je povorka krenula 11. lipnja u 2 i po sata od zgra de »Hrvatskoga Sokola«. Povorku je otvorio biciklistički klub »Sokol« sa 60 članova. Iza njih je slijedio konjanički odjel »Hr vatskoga Sokola« s 35 članova u sokolskoj odori, jašeći na konji ma. Nato je stupalo preko 3000 hrvatskih sokolaša s velikom svojom fanfarom. U povorci bijaše također 380 sokolica i znatan broj mladih sokolića. Povorci se pridružilo rodoljubno društvo »Hrvatska Žena« sa preko 1000 svojih članica, te »Hrvatice Katarine grofice Zrin 151Novi progoni u Hrvatskoj i Slavoniji ski« s oko 200 članica. Iz Samobora je došao »Hrvatski Sokol« s fanfarom i sa preko 100 članova. U povorci sudjelovahu mnogo brojni članovi hrvatskih pjevačkih društava iz Zagreba, zatim hrvatska pjevačka društva »Jeka« iz Samobora, »Podgorac« iz Gračana, »Frankopan« iz Bukovca, te »Grmoščica« iz Kustošije. Uz hrvatska sveučilišna udruženja »Kvaternik« i »Matija Gubec« priključilo se povorci oko dvije tisuće rodoljubnih sred njoškolaca. Na koncu je povorke slijedilo više tisuća zagrebač kih građana svih staleža sa glazbom kršćanskih socijala.. Nije dakle čudo, što se tako razvila povorka, koja je bila duga četiri kilometra. Već su prvi sokoli prešli Kukovićevom ulicom, te Ilicom, Jelačićevim trgom i Kaptolom kroz cijelu Novu Ves do Mirogojske ceste, kad je ispred zgrade »Hrvatskoga So kola« krenula zadnja četa ove — dotle još u Zagrebu neviđene — povorke. U Šestinama su »Hrvatski Sokol« dočekali tamošnji hrvat ski seljački sokolaši sa svojim starješinom Kecerinom. Na njegov je pozdrav uzvratio Josip Hanuš, starješina »Hrvatskog Sokola« iz Zagreba. Iza toga je slijedila veselica, koja bijaše priređena na više mjesta, jer je u Šestine došlo preko 20.000 Zagrepčana. U 5 sati poslije podne stiže u Šestine narodni zastupnik Stjepan Radić. Sada je započela svečanost pred župnom crkvom kod groba dra Ante Starčevića. Tamo je hrvatsko pjevačko dru štvo »Sljeme« otpjevalo tužaljku. Nato je Radić održao oveći govor, u kojemu je prikazao značenje i zasluge pokojnoga dra Ante Starčevića. Jošte su govorili dr. Rudolf Horvat u ime »Hr vatskog Sokola«, zatim gospođa Slava Fürst u ime društva »Hr vatska Žena«, pa seljak Krajačić u ime Šestinčana, te više drugih govornika, koji su svi veličali Starčevića. »Sljeme« je otpjevalo Novakovu pjesmu »Hrvatska Hrvatom«. Svečanost je svršila pje vanjem hrvatske himne, koju je mnogo tisuća ljudi otpjevalo toli gromko, da je odjekivala Zagrebačka gora. U 7 sati pod večer krenuo je »Hrvatski Sokol« iz Šestina u Zagreb, kamo se vratio nešto prije 9 sati, praćen od velikog broja zagrebačkih građana. Kućevlasnici u Novoj Vesi izvjesiše hrvat ske zastave, a prozore iskitiše cvijećem, zelenilom i sagovima, da time iskažu počast hrvatskim sokolašima, koje su tamošnje Hr vatice opsipale cvijećem. 152Novi progoni u Hrvatskoj i Slavoniji Ministru Pribićeviću i pokrajinskom namjesniku Jurju De metroviću bijaše krivo, što je u Zagrebu i u Šestinama bila 11. lipnja priređena tako uspjela hrvatska manifestacija. Zato su od lučili, da se osvete »Hrvatskomu Sokolu« i »Hrvatskoj Ženi«. To su i proveli već u srijedu 14. lipnja 1922. U 5 i po sati poslije podne, kada je u dvorani »Hrvatskoga Sokola« vježbalo stotinu dječaka, koji su činili podmladak »Hr vatskog Sokola«, došao je onamo redarstveni činovnik Kurtagić sa 2 detektiva i s nekoliko stražara. Kurtagić uđe u odborsku sobu, gdje se nalazio starješina Josip Hanuš s većinom odbornika, dok je mnogo hrvatskih sokolaša bilo na galerijama. Kurtagić predade starješini Hanušu spis, što ga je 14. lipnja izdalo ravnateljstvo redarstva u Zagrebu. Hanuš je glasno pro čitao ovu odluku, kojom se raspušta »Hrvatski Sokol«. Za povod raspusta navodi se u odluci sudjelovanje »Hrvatskoga Sokola« u povorci, koja je iz Zagreba 11. lipnja pošla u Šestine. Redarstvo tvrdi, da se iz ove povorke čulo povika: »Dolje kralj!« i »Dolje dinastija Karadorđević!« U redarstvenoj odluci stoji odredba, da »Hrvatski Sokol« u Zagrebu ima odmah obustaviti svoje djelovanje, a cijelu svoju imovinu mora predati kotarskom pristavu Kurtagiću, koji službuje kod redarstvenog povjereništva. Zato je Kurtagić uz pomoć de tektiva odmah počeo pečatiti sve ormare i sva vrata. Dječaci pak u dvorani morahu napustiti daljnju vježbu, sto su i učinili, pjeva jući hrvatsku himnu kao dokaz, da vjeruju u bolju budućnost hr vatskog naroda. Istodobno se slično nasilje odigralo u Umjetničkom pavi ljonu, gdje je tada svoje prostorije imalo društvo »Hrvatska Žena«, koja je svake srijede održala sijelo s predavanjem. Ta mo se u 5 sati poslije podne sabralo preko 400 gospođa, kojima je imao predavati prof. dr. Rudolf Horvat. Poslije njega stiže onamo redarstveni činovnik dr. Gnjatić sa 2 detektiva, dok se stražari postaviše pred ulazom u dvoranu. Predsjednica Zora Troski zapita dra Gnjatića, što želi. On joj predade dopis redar stvenog povjereništva, u kojem ravnatelj M. Urbani javlja, da raspušta društvo »Hrvatska Žena« i sve njezine podružnice (u Brodu, Osijeku, Petrinji, Bjelovaru, Karlovcu, Daruvaru, Jastre barskom, Ogulinu, Gospiću i t. d.). Kao razlog raspusta navodi se u dopisu, da su članice društva »Hrvatska Žena«, sudjelovale 11. lipnja u povorci, iz koje da je netko klicao: »Dolje kralj!« i »Dolje dinastija Karađorđević«! Redarstveni činovnik dr. Gnjatić po zove društvo »Hrvatska Žena«, da odmah obustavi svoje djelova nje. Nato su gospođe zapjevale hrvatsku himnu, a zatim »Još Hr vatska nij propala.« Toga više nije mogao podnijeti dr. Gnjatić, koji pozove stražare, neka gospođe rastjeraju silom oružja. Sili se pokoriše gospođe, koje ostaviše dvoranu, gdje je nato društveni odbor društvenu imovinu predao dru Gnjatiću, a on je zapečatio sve ormare i sva vrata. Redarstveno je povjereništvo uz »Hrvatski Sokol« i »Hrvat sku Ženu« raspustilo također društvo »Hrvatice grofice Zrinski«. Sva su tri društva raspuštena na temelju Bachovog patenta od godine 1852., kojim se beogradska vlada eto poslužila još i poslije Vidovdanskog ustava. Ova su nasilja samo povećala ogorčenje hrvatskih rodoljuba, koji su sve jasnije vidjeli, kako je Jugosla vija postala tamnicom za hrvatski narod.