Hrvatska na mučilištu/Nezadovoljstvo se u Hrvatskoj pojačalo godine 1919.

NEZADOVOLJSTVO SE U HRVATSKOJ POJAČALO GODINE 1919.

Početkom g. 1919. počele su hrvatske novine donašati vijesti, da časnici i podčasnici srbijanske vojske u Hrvatskoj i Slavoniji batinaju vojnike, dapače i građanske osobe, naročito seljake. To je izazvalo ogorčenje cijeloga naroda hrvatskog, jer je kod nas još g. 1869. hrvatski sabor ukinuo batinanje. Naskoro se za vojskom povelo i oružništvo (žandarmerija). Mnogobrojni novi 62Nezadovoljstvo se u Hrvatskoj pojačalo g. 1919. oružnici (većinom Srbi) batinahu hrvatske seljake bez ikakova razloga, često samo radi toga, što se seljaci očitovahu za repu blikansko uređenje države. Ovakvi oružnici obično nisu imali dovoljnog poznavanja zakona, a još manje moralne snage. Zato su kod zlostavljanja hrvatskih seljaka govorili, da to čine »u ime kralja Petra«. Običavahu dodavati, da je »Srbin njegov gospodar i Bog«; zato bi seljaka silili, da mora »kleknuti pred šajkačom«. Nije čudo, što je tolika surovost urodila kod hrvatskih seljaka mržnjom na novu državu, u kojoj oružnici ugrožavaju narodu život, mjesto da mu čuvaju imovinu. Istodobno se u Hrvatskoj mnogo raspravljalo o tomu, hoće li kraljevina SHS. biti uređena centralistički ili federalistički. Pribićević i njegovi prijatelji (većinom Srbi) bijahu za kruti cen tralizam, po kome treba da cijelo zakonodavstvo i uprava države dolaze iz Beograda. U tu svrhu osnovao je Pribićević 16. veljače 1919. na sastanku u Sarajevu novu »stranku jugoslavenske demo kracije«. Naprotiv se Starčevićanci i mnogi drugi Hrvati opre dijeliše za federalizam, po kome bi samo stanovite ustanove (n. pr. kralj, vojska i vanjsko ministarstvo) bile zajedničke za cijelu državu, dok bi za preostale poslove svaki dio države (dakle Srbija, Hrvatska, Bosna, Slovenija, Crna Gora i Vojvodina) imao posebnu vladu i sabor. U Bjelovaru je potpukovnik Petar Teslić godine 1919. izdao naredbu, kojom propisuje batinanje ovim riječima: »Uvreda kralja ili republikanstvo kažnjava se (i za civile) s 25 batina. Propusti u stražarskoj i inoj službi kažnjavaju se s 25 batina. Vojni bjegunci se kažnjavaju s 25 batina. Ako rodbina ne izda vojnoga bjegunca, stavit će se u zatvor svi članovi njegove obitelji dotle, dok on ne dođe u Bjelovar. Isti je postupak s onima, koji se ne odazovu vojnom pozivu, kad ih se pozove pod oružje. Prekoračenje dopusta kažnjava se s 5 batina za jedan dan preko račenja, a za svaki daljnji dan 2 batine više. Tko ukrade vrijednost do 200 kruna, kaznit će se s 15 batina, do 500 kruna s 20 batina, a do 1000 kruna s 25 batina.« U Sarajevu je početkom veljače g. 1919. održana velika skupština tamošnjih Srba. Tom se prigodom dr. Milan Srškić odlučno izjavio protiv bilo kakve pokrajinske autonomije, jer da »sve mora ići u Beograd«. On je dapače svoj govor završio po klikom: »Živila Velika Srbija!« Skupština Hrv. pučke seljačke stranke 3. veljače 1919. Novi hrv. ban dr. Ivan Paleček je na taj položaj došao mjesto zubara dra Ante Pavelića, kojega su tražili Starčevićanci. — Paleček je odmah ponizio bansku čast izjavom, da će sve raditi po uputama iz Beograda, jer da banska vlada nije više autonomna, kako je bila od g. 1868. do g. 1918. Pribićević je kao ministar unutarnjih posala sredinom veljače g. 1919. na skupštini u Sarajevu odlučno navijestio beo gradski centralizam riječima: »Ima elemenata, koji zastupaju tezu, da naša država doduše može imati jednu zajedničku vladu, ali treba imati i posebne pokrajinske vlade s posebnim pokrajin skim zakonodavstvom. Moje je mišljenje, da se s tim elementom moramo bezobzirno upustiti u borbu, jer je to u interesu potpu nog izgrađivanja državnog jedinstva. Ja stojim na stanovištu, da se naša' država ima urediti potpuno centralistički. Ne može biti kompromisa između struje, koja želi centralističko uređenje države, i one struje, koja hoće državno uređenje na temelju po krajinskih autonomija. Jednako je za mene izvan diskusije, da naša država mora biti monarhija pod dinastijom Karađorđevića. Ni u kakve kompromise ne mogu se upuštati s elementima, koji bi zastupali drugo stanovište«. Time je Pribićević otvoreno navi jestio borbu Stjepanu Radiću.