Hrvatska na mučilištu/Nezadovoljstvo radi sastava Vukiceviceve vlade

NEZADOVOLJSTVO RADI SASTAVA VUKIĆEVIĆEVE VLADE.

Premda su ministrima postala 4 demokrata (Marinković, Šumenković, Mijović i Kumanudi), ipak je u Davidovićevoj demokratskoj stranci zavladalo veliko nezadovoljstvo radi sastava Vukićevićeve vlade. Demokratska je naime stranka zapravo g. 1919. sastavljena od bivših naprednjaka, liberala i samostalnih radikala, pa ipak je Vukićević u vladu uzeo samo Marinkovićeve naprednjake, dok je mimoišao druge frakcije zajedno s Davido344 Nezadovoljstvo radi sastava Vukićevićeve vlade vićem. Uz to su bili povrijeđeni i malobrojni Hrvati u demokratskoj stranci. Njima je naime bilo obećano, da će u ministarstvo svakako ući barem jedan Hrvat, da se tako u novoj vladi markira Hrvatstvo. Zato su dr. Grga Anđelinović, dr. Ivan Ribar i dr. Ivo Krstelj 20. travnja 1927. prosvjedovali kod Marinkovića, kojemu su zaprijetili, da će istupiti iz glavnog odbora Demokratske stranke. Nezadovoljstvo je izbilo također kod bosanskih muslimana, kojima se krivo činilo, što su u Vukićevićevoj vladi dobili samo jedan rezor, pa i taj nije baš od naročitoga značaja. Da se umire nezadovoljnici, javila je 22. travnja nova vlada, da će Demokratska zajednica kod popunjavanja vlade dobiti još dva rezora, od kojih će jedan zapasti Jugoslavensku muslimansku organizaciju, a drugi Hrvate u Demokratskoj stranci. Opazilo se naime, da se Davidovićevi demokrati opiru tomu, da u vladinu većinu bude primljena Koroščeva »Jugoslavenska ljudska stranka«, jer su ovi Slovenci svojim posljednjim ulaskom u šestu Uzunovićevu vladu prekršili sporazum, što ga je njihova stranka imala s Demokratskom zajednicom. Povrh toga su Davidovićevi demokrati od Vukićevića zahtijevali, da im u svojoj vladi dade i 2 podsekretara, od kojih će jedan biti u ministarstvu unutrašnjih posala, a drugi u ministarstvu agrarne reforme. Sloge nije bilo niti među samim članovima vlade. Tako je ministar pravde dr. Milan Srškić 22. travnja u klubu sarajevskih radikala istaknuo, da su bosanski radikali ušli u Vukićevićevu vladu zato, kako bi time učvrstili svoj položaj u državnoj upravi. Srškić je tom prigodom izvijestio, da će prazna mjesta u novoj vladi dobiti Boža Maksimović i Nikola Uzunović. Podjedno se Srškić otvoreno izjavio protiv zahtjeva Jugoslavenske muslimanske organizacije glede promjene dosadašnjeg režima u Bosni i Hercegovini. Novinar Gabro Pilić je 23. travnja 1927. upozorio Velju Vukićevića na prigovore, koji se u javnosti raznose o tomu, što je on sastavio svoju vladu od samih Srba; podjedno ga je zapitao, da li to znači »ignoriranje Hrvata« ili čak ofenzivu protiv Hrvata? Vukićević mu je odgovorio: »Ova je vlada sastavljena prema parlamentarnoj većini. Vlade se ne moraju sastavljati po plemenskim ključevima. Moja vlada ne naperava nikakve strijele ni oružje prema nikomu. Ona će podjednako tretirati sve krajeve naše države, a prema tomu i Hrvate i Slovence.« U »Domu« je Stjepan Radić 20. travnja 1927. priopćio svoj članak pod naslovom: »Posve nova vlada iznenada«. U tom članku Radić među ostalim karakteriše novu vladu i ovako: »Predsjednik je vlade VeljaVukićević, bivši predsjednik bivšega kluba Ljube Jovanovića. Vukićević je s tim cijelim klubom bio već na putu, da s Hrvatskom seljačkom strankom osnuje »Narodni seljački klub«, koji bi u tome slučaju sada brojio oko 70 članova. Kad je sve bilo gotovo za to, počeo je Velja Vukićević pregovarati o svojem povratku u radikalski klub. I kada se tamo povratio, bile su u tome klubu 3 skupine: Pašićeva, Maksimovićeva i Ljube Jovanovića. Pašićevci su poznati kao korupcijonisti; ako to i nisu svi, nego samo desetak između njih. Pristaše Bože Maksimovića smatraju policajcima, jer da ih je izabrala samo policija. Pod Pašićem su vladali samo Pašićevci u ime cijele Radikalne stranke, a poslije Pašićeve smrti policajci, i opet u ime svih radikala. Sada pak u ime radikala na prvo mjesto dolazi grupa Ljube Jovanovića, dakle ono, što je najbolje u Radikalnoj stranci. Četiri najvažnija ministarstva drže ljudi, koji nisu nikakvi strančari. To je general Hadžić za vojsku, general Milosavljević za promet, pa i ministar financija dr. Bogdan Marković, koji sada ima i prosvjetu. On je doduše radikal, ali nije radikalski zastupnik, te je neodvisan od onih zlokobnih trzavica u radikalskoj stranci i u radikalskom klubu, koje su toliko škodile i narodu i državi, te koje su se već tako izrodile, da su mogle državu upropastiti. S ovim dakle ministrima može biti zadovoljan svaki objektivan i pravedan čovjek. Ali je i u ovoj vladi ostao stari ministar za pravosuđe dr. Srškić, kojemu je dano još i ministarstvo vjera. Srškić je u pravosuđu učinio naročito u Hrvatskoj toliko zla i nepravde, da on sada preuzima prvenstvo među rušiteljima zakonitosti i ravnopravnosti u našoj državi. Srškiću je sličan novi ministar agrarne reforme dr. Vlada Andrić, koji je prije bio podsekretar u tome ministarstvu. On je učinio mnogo zla i krivica našim bosanskim muslimanima. Njemu je još povjereno i ministarstvo narodnoga zdravlja. — Iz Demokratske zajednice su 4 nova ministra, ali nijedan od njih nije iz Davidovićeve grupe, koju stvarno vodi Voja Veljković. Za njega kažu da je najbogatiji Srbijanac. Veljkovića sluša Davidović u važnijim stvarima kao malo dijete.«