Hrvatska na mučilištu/Nesloga medu hrvatskim politicarima

NESLOGA MEĐU HRVATSKIM POLITIČARIMA.

Početkom god. 1928. pisale su novine, da će u klubu Hrvatske seljačke stranke doći do preloma. Neki su naime narodni zastupnici prigovarali tomu, što od svojih zastupničkih dnevnica moraju svaki mjesec dati 3000 dinara za »Hrvatski seljački dom« u Zagrebu. Drugim pak zastupnicima bijaše krivo, što se Radić okružio takvim ljudima, koji nisu bili simpatični većini zastupnika. Ovi su zastupnici željeli, da se Radić oslobodi od utjecaja neposredne svoje okoline, čiji da rad nije od koristi, niti hrvatskom narodu niti Hrvatskoj seljačkoj stranci. Bilo je i takvih zastupnika, koji su u duši svojoj žalili, što se Radić tako povezao s Pribićevićem, kojega Hrvati još od g. 1918. smatraju najvećim svojim neprijateljem. Ovi zastupnici nisu mogli zaboraviti strašne progone, koje su Hrvati od Pribićevića i Vildera pretrpjeli prigodom »Obznane« g. 1925. Tako se malo po malo u klubu Hrvatske. seljačke stranke stvorila grupa nezadovoljnika. Novine su objavile, da se među ovim nezadovoljnicima nalaze narodni zastupnici: dr. Ljudevit Kežman, Nikola Preka, dr. Ivan Švegl, Mate Klarić, dr. Ivan Banković, Stjepan Kukelj, dr. Filip Markotić, Ivan Kraljić i profesor Krpan, a glavni da su vođe Nikola Preka i dr. Kežman. Radikali su odmah počeli razmišljati o tom, kako bi proveli novi raskol u Hrvatskoj seljačkoj stranci. Beogradski je dnevnik »Vreme« tvrdio, da su nezadovoljni zastupnici podnijeli Radiću »memorandum«, u kojem da su iznijeli svoje prigovore. Ova je intriga imala za posljedicu napadaje na dra Kežmana u Radićevom tjedniku »Domu« i u dnevniku »Narodnom Valu«, što ga je izdavala Hrvatska seljačka stranka. Ipak se posredovanjem Nikole Preke naskoro primiriše svi narodni zastupnici HSS, za koje se govorilo i pisalo, da su nezadovoljni s radom stranke, a 11. siječnja 1928. dano je dru Kežmanu pravo, da pobije napadaje u »Domu« i u »Narodnom Valu«. Zastupnici su shvatili, da bi ma kakav razdor u Hrvatskoj seljačkoj stranci poslužio samo beogradskim vlastodršcima. Na sjednici Oblasne skupštine u Zagrebu 3. siječnja 1928. prigovorio je pravaški zastupnik Stjepan Javor načinu, kako je oblast podijelila novčane pripomoći pogorelcima u Salopek selu kod Ogulina. Javor predbacuje, što se ta pripomoć dijelila samo pristašama »Hrvatske seljačke stranke«. Radi toga je na sjednici nastala velika uzrujanost. Seljaci su na Javora najprije vikali, a onda su ga htjeli i zlostavljati. Sjednica je prekinuta, a kad je nastavljena, prisiljen je Javor, da uz oštre prosvjede napusti hrvatsku sabornicu. Sutradan je iz sjednice silom odstranjen federalistički zastupnik Josip Krčelić, koji je u raspravi o proračunu Zagrebačke oblasti rekao: »Ovaj proračun nije drugo, nego li kontribucija grada Zagreba Radićevoj stranci.«