Hrvatska na mučilištu/Nenadani pad Uzunoviceve vlade

NENADANI PAD UZUNOVIĆEVE VLADE

Kralj je predsjednika vlade Nikolu Uzunovića primio 10. travnja 1927. u audijenciju, koja je potrajala čitav sat. Odmah se nagoviještalo, da je Uzunović tom prigodom kralju najavio, da će naskoro podnijeti ostavku, i to radi nesnosnih prilika u Radikalnoj stranci. Protiv Uzunovića ustadoše naime stariji zastupnici, koje je vodio Marko Trifković, te koji su svojoj grupi dali nadimak »Pašićevci«. Ta je grupa u samoj vladi imala 3 ministra, poimence: Krstu Miletića, M. Simonovića i dra Slavka Miletića. S ovim se »Pašićevcima« udružio Velja Vukićević, koji je vodio bivše pristaše Ljube Jovanovića. Radikalski su nezadovoljnici odlučili, da će svakako prisiliti Uzunovića na odstup. Oni će pričekati samo još kratko vrijeme, pa ako ne demisijonira sam Uzunović, onda će ministri Vukićević, Simonović, te Krsta i Slavko Miletić kolektivno podnijeti ostavku, da time dovedu u krizu cijelu šestu vladu Nikole Uzunovića. Ipak se vidjelo, da postoji velika poteškoća i za buduću vladu, koju bi imao sastaviti Velja Vukićević. Na tu je naime kombinaciju zazorno gledao t. zv. radikalski centrum, koji je vodio sam Nikola Uzunović. Od svih radikalskih zastupnika pripadalo je centrumu oko 90, koji će vladi Velje Vukićevića praviti jednake poteškoće, kakve sada Vukićević zajedno s Pašićevcima pravi vladi Nikole Uzunovića. Kad je Stjepan Radić čuo za tu novu kombinaciju, izjavio je 12. travnja 1927. novinarima, da je »Uzunović još najkorektniji prema Hrvatima, samo je nezgodan u tome, što on jedno misli, a sasvim deveto radi. Naprotiv je Marko Trifković u radikalnom klubu uvijek vrlo oštro govorio protiv Hrvata. Slično je u zadnje vrijeme radio i Velja Vukićević«. Tom je prigodom Radić navijestio, da će se Hrvatska seljačka stranka naskoro proglasiti »Narodnom seljačkom strankom«, jer će nastojati, da u svoje redove dobije također Srbe i Slovence, kako je već predobila Hrvate. Konačno je Nikola Uzunović ipak morao odstupiti. Kralj je nenadano sastav nove vlade povjerio Velji Vukićeviću, koji je nekada, uz Ljubu Davidovića i Ljubu Jovanovića, bio kraljev profesor. Vukićević je vladu sastavio od Radikalne stranke i Demokratske zajednice. Od radikala je Bogdan Marković postao ministrom financija, dr. Milan Srškić m. pravde, Svetozar Stanković m. poljoprivrede, dr. Vlada Andrić m. agrarne reforme, a dr. Ninko Perić m. bez lisnice, dok je sam Vukićević uz predsjedništvo pridržao i ministarstvo unutarnjih posala. Od demokrata postade dr. Vojislav Marinković ministrom vanjskih posala, dr. Ilija Šumenković m. građevina, dr. Kosta Kumanudi m. šuma i ruda, a Aleksandar Mijović m. socijalne politike. Ministrom trgovine i industrije postade dr. Mehmed Spaho, ministrom saobraćaja general Svetislav Milosavljević, a ministrom vojske i mornarice general Stevan Hadžić. Zanimivo je, da Velja Vukićević nije popunio 5 ministarskih rezora. Držalo se, da je to učinio zato, kako bi u vladinu većinu doveo još koje političke stranke, n. pr. Hrvatsku seljačku ili Jugoslavensku ljudsku stranku. Predbježno je Vukićević postao zastupnikom ministra prosvjete, dr. Srškić zastupnikom m. vjera, dr. Kumanudi zastupnikom m. za izjednačenje zakona, Stanković zastupnikom m. pošta i brzojava, a dr. Andrić zastupnikom m. narodnoga zdravlja. Sastav nove vlade je iznenadio gotovo sve političke krugove. Radikalski centrum nije očekivao, da će se vladina kriza tako brzo riješiti. Ovi su centrumaši mislili, da će situacija biti razbistrena istom na sjednici radikalskoga kluba, koja bijaše sazvana za 18. travnja poslije podne. Međutim su sastav Vukićevićeve vlade forsirali Pašićevci i Davidovićevi demokrati, koji su pristali na svaku kombinaciju, da se riješe Uzunovića i Bože Maksimovića. Odmah iza ukaza o sastavu nove vlade kralj je potpisao drugi ukaz, kojim se zaključuje redovno zasjedanje Narodne skupštine, te se Narodna skupština saziva na izvanredan saziv za 1. kolovoza 1927. Ta je obavijest zaprepastila narodne zastupnike, jer ne će dobiti dnevnice za 3 mjeseca (svibanj, lipanj i srpanj), pošto je redovito zasjedanje Narodne skupštine zaključeno. Prema tome ne će uopće više na dnevni red doći optužnica protiv Bože Maksimovića, jer ona vrijedi samo za ovu sesiju, koja je zaključena kraljevim ukazom. (I taj čin pokazuje, koliko je kralj Aleksandar zaštićivao ministra Božu Maksimovića, makar je znao, da je Boža u narodu veoma omražen). Vukićević je doduše novinarima izjavio, da je on dobio sastav »radne«, a ne izborne vlade. Ipak se u političkim krugovima držalo, da Vukićević ima također izborni mandat, jer se prema sastavu njegove vlade nije moglo predmnijevati, da je ona sposobna za rad, pošto ju ne će podupirati radikalski centrum, kojemu pripada većina radikalskih zastupnika. Političari su bili uvjereni, da će 1. kolovoza, kada se sastane Narodna skupština, biti odmah pročitan kraljev ukaz o raspuštanju Narodne skupštine i o raspisu novih izbora, koji će se vjerojatno provesti u rujnu g. 1927.