Hrvatska na mučilištu/Nasilna provedba »Obznane« protiv RSS

NASILNA PROVEDBA »OBZNANE« PROTIV HRSS.

U noći od 1. na 2. siječnja 1925. opazilo se u Zagrebu neo bično komešanje u redarstvenoj zgradi u Petrinjskoj ulici. Oko 1 sat iza ponoći izašlo je iz ove zgrade više grupa detektiva pod vodstvom redarstvenih činovnika. Kako su pošli na razne strane grada Zagreba, odmah se to tumačilo kao lov za Stjepanom Ra dićem i za njegovim zastupnicima. Oko 3 sata u noći dojurio je pred redarstvenu zgradu automobil, iz kojega je izveden narodni zastupnik Josip Predavec, koji je uhićen u Dugom Selu. Nato su dovedeni narodni zastupnici dr. Vlatko Maček, dr. Juraj Krnjević i dr. Stjepan Košutić. U njihovim stanovima 221Nasilna provedba »Obznane« protiv SHS provelo je redarstvo po noći premetačine. Ove su provedene ta kođer u stanovima dra Ladislava Polića, dra Ivice Lorkovića, dra Alberta Bazale i dra Ivana Pernara, koji ipak nisu bili uhićeni. Oko 6 sati u jutro pošla je jača četa stražara pod vodstvom svojega zapovjednika Boška Pavlovića u palaču Hrvatskoga se ljačkoga doma na Zrinskom trgu broj 12. Straže su zaposjele sva 3 ulična ulaza, te sve hodnike i stubišta u toj palači. Nato je oko 20 detektiva sa znatnim brojem redarstvenih činovnika počelo provoditi premetačinu u cijeloj palači. Provedena je nastroža pre metačina u Radićevom stanu i u poslovnim prostorijama Hrvatske republikanske seljačke stranke. Pretražene su sobe Hrvatske za družne banke u prizemlju, te svi privatni stanovi. Detektivi su u Radićevom stanu pokupili nekoliko knjiga i rukopisa. Nešto su tražili također u raznim sadrenim kipovima, koji su bili poraz mješteni po stubištu i hodnicima ove palače. Premetačina je po trajala tečajem cijeloga prije podneva. Kroz čitavo to vrijeme nije nikomu bilo dozvoljeno izlaziti iz palače niti ulaziti u nju. Tako su razna društva i poduzeća, koja imaju svoje prostorije u toj palači, ostala odrezana od poslovnog svijeta. Redarstvo se istom o podne udaljilo iz ove zgrade. Istodobno je obavljena premetačina u dvorišnoj zgradi Pe trinjske ulice broj 3, gdje su bile prostorije Hrvatske Zajednice i uredništvo »Hrvata«. Redarstvo je u tajništvu Hrvatske Zajed nice tražilo popis članova stranke, dok je iz uredništva »Hrvata« odnijelo rukopise nekih članaka. Iza 1 sat o podne pronađen je i uhićen narodni zastupnik ing. August Košutić. Nato se redarstvo ponovno zaputilo u palaču Hrvatskoga seljačkoga doma, ne bi li ondje pronašlo i Košutićeva tasta Stjepana Radića. Točno je pretražena cijela pa lača, t. j. sve sobe, hodnici, tavan i podrum. Redarstvo je bilo sigurno, da će Radića naći u toj zgradi, koja je odmah iza sasta va PP vlade bila danju i noću pod stalnom pažnjom redarstvenih organa. Tvrdilo se, da u toj palači ima tajnih skrovišta i pomičnih zidova. Zato su detektivi lupali po zidovima, da po zvuku nešto ustanove. Ipak im je sve to bilo uzalud, jer nisu pronašli Radića. Zagrebačko je redarstvo 2. siječnja izvršilo premetačine također u stanovima narodnih zastupnika Pavla Radića i dra Đure Basaričeka, ali tamo nije pronašlo ništa, što bi ih moglo kompromitirati. Naprotiv je kod ing. Augusta Košutića pronađen 222Nasilna provedba »Obznane« protiv SHS jedan revolver. Kako Košutić nije imao dozvole za nošenje oru žja, redarstvo ga je osudilo na 1000 dinara globe i na 2 mjeseca zatvora. Sutradan (3. siječnja) poslije podne obavljena je premeta čina u stanu narodnoga zastupnika dra Stjepana Buća, ali nije pronađeno ništa važna. Na večer je pak provedena premetačina u tajništvu Stranke prava te u uredništvu »Hrvatskoga Prava«. Istodobno je redarstvo tražilo Radića u stanu Slavka Barte u Vlaškoj ulici broj 70, ali ga nije našlo. Ministarstvo unutarnjih posala izdalo je na večer 3. siječnja službeno saopćenje, u kojemu se kaže: »Kod Radića je pronađeno izvorno pismo Todora Aleksandrova (vođe Macedonaca u Bu garskoj), pisano bugarskim jezikom. U Radićevom je stanu pro nađena i prepiska (dopisivanje) sa Seljačkom internacionalom, iz koje se vidi, da je HRSS primljena u Treću internacijonalu. Nađen je i zaključak između HRSS i Treće internacijonale, u koje mu se utvrđuje sporazum i obveza za stvaranje Revolucijonarnog radničko-seljačkog bloka«. Šef detektiva kod zagrebačkog redarstva bijaše kotarski predstojnik dr. Stanoje Mihaldžić. On je 3. siječnja na večer otputovao u Beograd, da ministarstvu unutarnjih posala preda sav pronađeni materijal, koji navodno »teško kompromitira« Stjepana Radića. To je izvorni zapisnik o primitku HRSS u Se ljačku internacijonalu. Taj spis, koji su potpisali Krasin i Smir nov, pronađen je iza neke police u Radićevom stanu. Nadalje su pronađeni recepisi, iz kojih se vidi, da je Radić na bečkoj pošti predavao svoje listove, upravljene na Čičerina. Našlo se i više listova, što ih je Radiću pisao Krasin. U jednom od tih listova Kra sin moli Radića, da dođe na sastanak u nekom mjestu blizu jugo slavenske granice na austrijskom teritoriju. Progonima u hrvatskim krajevima upravljao je Većeslav Wilder, kao podsekretar ministarstva unutarnjih posala. On je dao zatvarati i hrvatske rodoljube izvan Zagreba. Tako je poli cija u Osijeku 2. siječnja provela premetačine u stanovima dra Stjepana Hefera, Dragutina i Ljudevita Zimmera, te u uredni štvu i upravi »Hrvatskoga Lista«. U Mitrovici je 2. siječnja obavljena premetačina u stanu dra Ivana Lončarevića. U Šibe niku su 3. siječnja uhićeni zubar Miho Jerinić i Šime Zenić, a određeno je uhićenje također Josipa Drezge, Marka Berovića i Mate Kalmeta. Iz sjeverne je Dalmacije dopremljeno u Šibenik preko 600 uhićenih seljaka, od kojih je polovica stavljena u za tvore. U Delnicama su 3. siječnja zatvoreni: župnik Augustin Bujan, 3 građana i bivši ministar dr. Ivan Krnic, koji je sutradan otpraćen u Ogulin. U Sp1itu je 4. siječnja uhićen prof. Kerubin Šegvić, urednik »Hrvatske Riječi«. Uz njega su u Splitu zatvoreni dr. Pavao Brkić, dr. Cuzzi i dr. Sokol, u Sinju Pavao Vučić i Janko Paf, a u Imotskom: dr. Mile Vuković i još 10 pristaša HRSS. Na Sušaku je 5. siječnja obavljena premetačina u sta novima trojice hrvatskih rodoljuba, a »Sušačkom Novom Listu« je zabranjena kolportaža, dapače i prodaja po trafikama i dru gim mjestima. U Đakovu su uhićeni Dragan Devčić, Đuro Turkalj, te Hefer i Mirtejić. Oni su odmah osuđeni na 8 do 14 dana zatvora. U Našicama je 5. siječnja zatvoren župnik Vik tor Tomlinović, a u Donjem Miholjcu odvjetnički perovo đa dr. Ivo Majcan i mnogo drugih ljudi. U Beogradu je poli cija 6. siječnja obavila premetačinu kod Pavla Radića i Rude Ba ćinića. U Čakovac su 5. siječnja došli Pribićevićevi dekreti, kojima se od službe otpuštaju svi učitelji, koji su članovi HRSS. U Ozlju kod Karlovca su oružnici 6. siječnja pucali na narod, te su jednoga seljaka ubili, a dvojicu ranili. U Donjem Mi holjcu su 8. siječnja na 5 dana zatvora osuđeni svi predsjed nici i tajnici pojedinih organizacija HRSS iz čitavoga kotara, a dr. Ivan Majcan na 6 dana; osuđeni su po starom Bachovom pa tentu. Oružnici su na svoju ruku 7. siječnja raspustili hrvatska sokolska društva u Velikoj, u Mihaljevcu i u Brestovcu kod Požege. Veliki je župan Jovan Božić iz Osijeka raspustio sva općinska zastupstva u cijelom kotaru Donji Miholjac. To je na rednih dana provedeno također u našičkom kotaru i u drugim krajevima. U Vukovaru je 8. siječnja obavljena premetačina u uredništvu »Srijemskoga Hrvata«, u Ceriću je uhićeno 7 se ljaka, a u Bogdanovcima nekoliko seljaka, među njima i Matijević, predsjednik organizacije HRSS. U Vinkovcima je 10. siječnja vlada obustavila »Hrvatski Branik«, ali je 13. siječnja pokrenut list »Hrvatska Straža«.

OPOZICIJONI BLOK O RASPUSTU HRSS. Ljuba Davidović, dr. Antun Korošec, dr. Mehmed Spaho, Pavle Radić i prof. Nastas Petrović objelodaniše 8. siječnja 1925. u Beogradu komunikej, koji glasi ovako: »Kada je vlada PP neustavnim i neparlamentarnim putem dobila mandat za vršenje izbora, ona je bila svijesna, da je pro tiv nje raspoloženje ogromne većine naroda. Uviđajući od početka, da ne će moći većinu stvoriti izbor nim pritiskom i izbornom kampanjom, kako je to g. Pašić do sada uvijek praktikovao, vlada se riješila, da se ovaj puta lati nekih izvanrednih i skrajnjih mjera. Prvi dan izborne kampanje vlada je počela gaziti sve ustavne i i zakonske garancije nesmetanog izražaja narodne volje. Nasilja bezakonja nizahu se jedno za drugim, kao da je nad zemljom proglašeno opsadno stanje. Nezavisna se štampa goni, a mirni se građani protjeruju iz mjesta u mjesto ili čak i preko granice. Policijske vlasti — uz pomoć povlašćenih banda za rasturanje zborova — guše slobodu zbora i dogovora. Hapse se poslanički kandidati. Hapse se čak i narodni poslanici bez obzira na imuni tet, koji uživaju. Ovim i sličnim nasiljem obilježen je prvi period izborne borbe. Ipak se teror lomio pred otporom narodne svijesti. Korup ciji nije uspjelo pokolebati opozicijone redove. Zato se vlada — od straha pred narodnim sudom 8. februara — odlučila, da pri bjegne jednom novom i krajnjem nasilju: brutalnoj zloupotrebi Zakona o zaštiti države. Rješenje o primjeni toga zakona već je donešeno i ono se izvršuje. Na pomolu je jedan monstruozni veleizdajnički proces na osnovu dokumenata, koji su g. Pašiću već davno poznati i koji mu do sada nisu smetali da pregovara s Radićem. 227Opozicijoni blok o raspustu HRSS Na djelu je već rasturanje jedne velike stranke, koja je na prošlim izborima okupila pola milijuna glasača. Ogromna ve ćina Hrvata treba da bude izvedena pred sud. Na taj način treba da se Hrvati stave izvan zakona. Ova je mjera u toliko teža i u toliko ružnija, što je jasno, —- i prema momentu i prema načinu primjene, — da se ona upotrebljava jedino radi izbornog uspjeha i falzifikovanja narodne volje. Počelo se sa zloupotrebom Zakona o zaštiti države prema Hrvatima, a izgleda, da ni ostale opozicijone grupe ne će biti zaštićene. Tako su u Subotici uhapšeni šefovi Madžarske stranke i svi kandidati njihove stranke. Za ostvaranje ovih planova nije vladi dovoljna mjera samo administrativna vlast. Ona sada pokušava da nedozvoljenim utje cajem sebi podčini i sudove. Jedino tim utjecajem može se objasniti, što je protiv po sebnih odredaba jedan sud poništio dvije već potvrđene liste, drugi je sud odbio listu samo zbog toga, što je bila napisana la tinicom, a treći je sud odbio listu zato, što je bila pisana na pisa ćem stroju, a ne rukom. (Prvi se slučaj desio u Varaždinu, drugi u Novom Sadu, a treći opet u Varaždinu). Ovakvim se radom ruše temelji, na kojima jedino može posto jati pravna država. Narodu — kao ustavnom faktoru — oduzima se mogućnost, da zakonitim putem izrazi svoju volju. Unižava se naša država pred inostranim kulturnim svijetom, s kojim želimo biti ravnopravni u međunarodnoj zajednici u duhu savremene demokracije. Protiv ovakvoga gruboga gaženja ustava i zakona, — protiv ovakvoga bezrazložnog ništenja osnovnih građanskih sloboda i prava, — Opozicijoni blok najodlučnije protestira. Krivci moraju odgovarati za svoja djela. Zato će Opozicijoni blok sve učiniti, da što prije dođe trenutak stroge odgovornosti, koja ne će ni koga poštediti.« Ovaj komunikej je sastavljen na sjednici Opozicijonoga bloka, kojoj su 8. siječnja 1925. prisustvovali: Ljuba Davidović, dr. Ivo Krstelj, dr. Ilija Šumenković i dr. Kosta Kumanudi od strane Davidovićevih demokrata, dr. Antun Korošec u ime Slo venske ljudske stranke, dr. Mehmed Spaho i dr. Šefkija Behmen od Jugoslavenske muslimanske stranke, Pavle Radić i Rude Ba ćinić od strane Hrvatske republikanske seljačke stranke, a dr. Aranđelović od strane Nezavisnih radikala (mjesto prof. Nasta 228Opozicijoni blok o raspustu HRSS sa Petrovića). S iste je sjednice Ljubi Jovanoviću, kao pred sjedniku Narodne skupštine, odaslano ovo pismo: »Gospodine predsjedniče! Povodom hapšenja narodnoga poslanika dra Vlatka Mačeka i drugova, koje je izvela zagrebač ka policija, povrijeđen je imunitet narodnih poslanika, protiv čega najodlučnije prosvjedujemo. Nadamo se, da ćete i Vi, g. predsjedniče, — shvaćajući zna čaj ovoga koraka zagrebačke policije, — kao predsjednik Naro dne skupštine podići svoj glas u obranu prava narodnih poslani ka, pa da naročito ne ćete dopustiti, da policija bez potrebe i s Vaše strane vrijeđa imunitet potpredsjednika Narodne skupštine (dra Mačeka), Vašega zamjenika, koji je i od raspuštanja Naro dne skupštine neprestano do svoga hapšenja vršio dužnost člana Državnog odbora. (Maček je bio potpredsjednik Državnog od bora). Gospodine predsjedniče! Kada se Vi neprestano smatrate kao narodni poslanik i predsjednik Narodne skupštine; kada kao takav vršite funkcije, koje su vezane za položaj narodnoga po slanika i predsjednika Narodne skupštine; kada u ime Narodne skupštine podnosite (17. prosinca 1924. i 1. siječnja 1925.) čestitke Njegovu Veličanstvu kralju, — onda ćete priznati, da se za Va šega zamjenika i za ostalo časništvo Narodne skupštine mora uzeti, da je u istom položaju. U ovim teškim danima, kada naš narod vodi sudbonosnu borbu za očuvanje svojih najvažnijih političkih prava i slobode izbora svojih predstavnika za Narodnu skupštinu, na čemu mora i u našoj državi počivati istinitost demokratske vlade, volja jed noga slobodnog naroda, — mi očekujemo od Vas, kao najpodes nijega zaštitnika prava Narodne skupštine i narodnih poslanika, a time i kao zaštinika prave demokratske vladavine, da svoju du žnost energično vršite, pa da opravdate ono povjerenje, kojim su Vas za predsjednika Narodne skupštine birali svi narodni poslanici, dapače i oni, koje je zagrebačka policija pohapsila, te bez čijeg povjerenja ne bi Vi zauzeli položaj predsjednika Na rodne skupštine«. Kada se Hrvatska Zajednica 25. studenoga 1924. proglasila r epublikanskom strankom, odlučio je Stjepan Radić, da će na listi Hrvatske republikanske seljačke stranke kod narednih izbora kandidirati i nekoliko članova Hrvatske Zajednice. Sto više: on je savjetovao, neka Hrvatska Zajednica postavi svoju 229Rezultati izbora od 8. veljače 1925. u Hrvatskoj i Slavoniji listu, ako bi sudovi spriječili postavljanje liste HRSS, pa da će vodstvo HRSS svoje izbornike uputiti, neka glasuju za listu Hr vatske Zajednice. Toga se Hrvatska Zajednica i držala, te je po stavila svoje liste u ona 3 izborna okruga, u kojima su predsjed nici sudbenih stolova odbijali liste Hrvatske republikanske selja čke stranke. Ipak je Hrvatska Zajednica i na ovim listama kandi dirala većinu članova HRSS, uslijed čega su izbornici HRSS odu ševljeno glasovali za ove liste, smatrajući ih posve. opravdano s vojim listama. Može se uopće reći, da je hrvatski narod pri godom izbora 8. veljače 1925. nastupio tako složno, kao nikada prije, jer je osjećao potrebu, da se jednodušno izjavi protiv tira nije iz Beograda. REZULTATI IZBORA OD 8. VELJAČE 1925. U HRVATSKOJ I SLAVONIJI. Ministarstvo unutrašnjih posala izdalo je 9. veljače komu nikej, po kojemu je kod izbora narodnih zastupnika za Narodnu skupštinu 8. veljače 1925. dobila Radikalna stranka 140 mandata, Samostalna demokratska stranka 22, Hrvatska republikanska se ljačka stranka 67, Davidovićevi demokrati 37, Koroščeva Sloven ska ljudska stranka 20, Jugoslavenska muslimanska organizacija 15, Njemačka stranka 5, Zemljoradnici 4, Crnogorski federalisti 3, Džemijet 1 i Slovenski kmetijci 1 mandat. Zagrebačka je županija imala 149.682 izbornika, od kojih su glasovala 110.604, i to: 83.096 za Hrvatsku republikansku se ljačku stranku, 27.365 za demokrate, 5008 za radikale, a ostali za 9 drugih lista, od kojih je najveća — lista Stranke prava — do bila 570 glasova. Izabrani su od Hrvatske republikanske seljačke stranke: Juro Valečić, Franjo Malčić, Đuro Kemfelja, Josip Pre davec, Ivan Granđa, dr. Ivan Pernar, Mato Jagatić, dr. Ljudevit Kežman, dr. Stanko Šibenik i Mirko Neudorfer, a od demokrata: ministar pravde dr. Edo Lukinić Valerijan Pribićević i dr. Glišo Tadić. Varaždinska je županija s Međimurjem imala 105.077 izbornika, od kojih su glasovala 86.733, i to: 73.948 za Hrvatsku republikansku seljačku stranku, 9222 za demokrate, 2172 za Hr vatsku pučku stranku, a ostali za 5 drugih lista, od kojih je lista Hrvatske stranke prava dobila 352 glasa. Izabrani su od Hrvatske republikanske seljačke stranke: Juraj Žnidarić, Juraj Antolić, 230Rezultati izbora od 8. veljače 1925. u Hrvatskoj i Slavoniji Pavao Dombaj, Stanko Miklaužić, Franjo Pancer i Tomo Baburić, te od s HRSS spojene Hrvatske Zajednice: dr. Ante Trumbić, dr. Ivan Krajač i dr. Ladislav Polić, a od demokrata dr. Hinko Kriz man, ministar agrarne reforme. Ličko-krbavska županija brojila je 66.670 izbornika, od kojih je glasovalo 48.157, i to: 32.522 za Samostalnu demokrat sku stranku, 13.928 za Hrvatsku republikansku seljačku stranku, 1257 za radikale, 240 za Davidovićevu demokratsku stranku, 164 za Hrvatsku stranku prava, a 46 za listu Velibora Jonića. Izabrani su od Samostalne demokratske stranke: ministar prosvjete Sve tozar Pribićević, Stevo Obradović, dr. Đorđe Branković i Stevan Kalember, a od Hrvatske republikanske seljačke stranke Marko Došen. Bje1ovarsko-križevačka županija imala je 94.584 izbornika, od kojih su glasovala 80.463, i to 64.959 za Hrvatsku re publikansku seljačku stranku, 14.041 za Samostalnu demokratsku stranku, 605 za Hrvatsku stranku prava, 518 za Davidovićevu de mokratsku stranku, a 350 za listu Jakoba Jakopića. Izabrani su od Hrvatske republikanske seljačke stranke: Stjepan Uroić, Stjepan Kukelj, Miško Račan, dr. Benjamin Šuperina, Franjo Rafaj, Ivan Kraljić i Josip Čižmeković, a od Samostalne demokratske stranke Većeslav Wilder. Požeška je županija imala 69.268 izbornika, od kojih je glasovao 58.561, i to: 38.379 za Hrvatsku republikansku seljačku stranku, 15.000 za Samostalnu demokratsku stranku, 1962 za radi kale, 835 za Hrvatsku pučku stranku, 709 za Davidovićeve demo krate, a ostali za 5 drugih lista, od toga 191 za listu Hrvatske stranke prava. Izabrani su od Hrvatske republikanske seljačke stranke: Karlo Kovačević, dr. Nikola Nikić, August Mžik i dr. Đuro Basariček, te od s njom spojene Hrvatske Zajednice dr. Albert Bazala, a od Samostalne demokratske stranke: Juraj De metrović i Milan Čudić. Virovitička je županija imala 70.089 izbornika, od kojih je glasovalo 58.659, i to: 35.045 za Hrvatsku republikansku seljač ku stranku, 17.464 za radikale i s njime udružene samostalne de mokrate, 1809 za Davidovićeve demokrate, 886 za Njemačku stranku, a ostali za druge liste, od kojih je lista Vinka Lovreko vića dobila 524, a lista Hrvatske stranke prava 276 glasova. Iza brani su: Ivan Robić, Filip Lakuš i Ivan Bačmaga od Hrvatske 231Izborni rezultati u Bosni, Hercegovini, Dalmaciji i Sloveniji republikanske seljačke stranke, a od s njom združene Hrvatske Zajednice: dr. Ante Trumbić i dr. Milovan Žanić; zatim dr. Mom čilo Ivković od radikala i dr. Ivan Paleček od samostalnih de mokrata. Modruško-riječka županija s Kastvom i s otokom Krkom imala je 76.005 izbornika, od kojih je glasovalo 51.114, i to: 22.935 za Hrvatsku republikansku seljačku stranku, 18.211 za Samostalnu demokratsku stranku, 5491 za Davidovićeve demo krate, 2443 za radikale, 797 za Hrvatsku pučku stranku, 172 za Hrvatsku stranku prava, a ostali za 3 druge liste. Izabrani su od Hrvatske republikanske seljačke stranke: Petar Dobrinić, dr. Ivan Banković i dr. Stjepan Buć, a od Samostalne demokratske stranke: dr. Srđan Budisavljević, Ljubomir Miljušević i dr. Milan Popović U gradu Zagrebu je glasovalo 23.048 izbornika, i to 16.299 za Hrvatsku republikansku seljačku stranku (nosioc liste dr. Ante Trumbić), 2407 za Samostalnu demokratsku stranku, 882 za Hrvatsku stranku prava, 941 za nezavisne radnike (komu niste), 1559 za Davidovićeve demokrate, 341 za listu dra Đure Šurmina, 235 za socijaliste, a 136 za Vinka Šafara. Izabrana su oba kandidata Hrvatske seljačke stranke. U srijemskoj županiji je u Vinkovcima glasovalo 1296 izbornika za Hrvatsku republikansku seljačku stranku a 1031 za vladine kandidate, u Vukovaru 1364 za HRSS, 542 za Davidoviće ve demokrate, 457 za radikale, 84 za Samostalnu demokratsku stranku, a 29 za Njemačku stranku. U Bošnjacima je HRSS do bila 1081, vlada 70, a svi ostali 41. U Karlovcima HRSS 429, radi kali 490, Samostalni demokrati 188, zemljoradnici 63, Davidovi dovićevi demokrati 53, a Nijemci 3. U Zemunu je HRSS dobila 767, radikali 5748, Samostalni demokrati 1556, Njemačka stranka 950, zemljoradnici 287, Davidovićevi demokrati 56, Hrvatska pu čka stranka 70, Stranka prava 22 glasa. U Mitrovici su radikali dobili 6025, samostalni demokrati 878, zemljoradnici 809, HRSS 711, socijalisti 319, Njemačka stranka 219, Hrvatska pučka stranka 34, a Stranka prava 11 glasova. IZBORNI REZULTATI U BOSNI, HERCEGOVINI, DALMACIJI, BAČKOJ I SLOVENIJI. U Bosni i Hercegovini polučiše radikali 21, muslimani 15, Hrvatska republikanska seljačka stranka 10, a zemljoradnici 2 mandata. 232Izborni rezultati u Bosni, Hercegovini, Dalmaciji i Sloveniji U sarajevskom okrugu je 26.630 izbornika glasovalo za Jugoslavensku muslimansku organizaciju, 24.302 za Radikalnu stranku, 8437 za Hrvatsku republikansku seljačku stranku, 1776 za zemljoradnike, a 409 za ostale. Za narodne su zastupnike iza brani muslimani: dr. Mehmed Spaho, dr. Halid beg Hrasnica i dr. Šefkija Behmen, pa radikali: dr. Milan Srškić, dr. Vlada Andrić i Kosta Gnjatić, te Pavle Radić od HRSS. U gradu Sarajevu je bilo 16.497, a u sarajevskom srezu 12.622, ukupno dakle 29.109 izbornika, od kojih je 10.845 glaso valo za radikale, 8352 za Spahinu grupu muslimana, 2799 za Hr vatsku seljačku stranku, 840 za zemljoradnike, a 273 za listu Ha lilbašića. U bihaćkom je okrugu Radikalna stranka dobila 14.768 glasova, Muslimanska organizacija 17.229, zemljoradnici 7890, Sa mostalna demokratska stranka 5792, Hrvatska republikanska se ljačka stranka 2504, a drugi 160 glasova. Od muslimana su iza brani: Husein Alić, Hasan Miljković i Nurija Pozderac, od radi kala: Vasa Jovanović i Dušan Čebedžić, a od zemljoradnika Čeda Kokanović. U mostarskom izbornom okrugu je Hrvatska republi kanska seljačka stranka dobila 4, Radikalna stranka 2, a Jugosla venska muslimanska organizacija 1 mandat. U samom gradu Mo staru glasovalo je za muslimane 1406, za radikale 957, za Hrvat sku republikansku seljačku stranku 720, za demokrate 210, a za ostale 48 izbornika. U cijelom pak okrugu je HRSS dobila 29.993, radikali 17.010, muslimani 10.059, demokrati 4881, a ostale stranke 749 glasova. U banjalučkom okrugu su radikali dobili 45.640 glaso va, Jugoslavenska muslimanska organizacija 14.819, Hrvatska re publikanska seljačka stranka 12.929, zemljoradnici 6400, radikal ski disidenti 1940, muslimanski egzekutivci 1072, Velikosrpska stranka 480, Hrvatska pučka stranka 301, a lista Vinka Lovreko vića 289 glasova. Za narodne su zastupnike izabrani radikali: Nikola Pašić, Stijepo Kobasica, Kosta Majkić, prota Subotić, te Nešić, Bokan i Kovačević, pa 1 musliman, 1 zemljoradnik i 1 član Hrvatske republikanske seljačke stranke. U travničkom je okrugu Hrvatska republikanska selja čka stranka dobila 18.000, Jugoslavenska muslimanska organiza cija 15.000, Radikalna stranka 14.000, Samostalna demokratska 233Izborni rezultati u Bosni, Hercegovini, Dalmaciji i Sloveniji stranka 112, a zemljoradnici 875 glasova. Izabrana su 3 člana HRSS, 2 muslimana i 2 radikala. U tuzlanskom je okrugu Jugoslavenska muslimanska organizacija dobila oko 37.000 glasova, Radikalna stranka oko 35.000, a Hrvatska republikanska seljačka stranka oko 8.000 gla sova. Izabrano je 5 muslimana, 5 radikala i 1 član HRSS. U južnoj Dalmaciji je 43.000 izbornika glasovalo za Hr vatsku republikansku seljačku stranku, 19.627 za nacijonalni blok (t. j. za udružene radikale i samostalne demokrate), 2243 za zem ljoradnike, 6677 za Davidovićeve demokrate, a 2708 za Hrvatsku pučku (klerikalnu) stranku. Od 10 izabranih narodnih zastupnika pripadalo je 6 Hrvatskoj republikanskoj seljačkoj stranci, poi mence: ing. August Košutić, dr. Ivica Lorković, dr. Stjepan Ko šutić, Tomo Vojković, Ivan Čaldarević i Stjepan Klaić; 3 nacijonal nom bloku, poimence: dr. Prvislav Grisogono, Mirko Tripalo i Marko Komljenović, a 1 Davidovićevim demokratima, i to dr. Grga Anđelinović. U sjevernoj Dalmaciji su 23.923 izbornika glasovala za Hrvatsku republikansku seljačku stranku, 23.091 za nacijonalni blok, 1276 za Hrvatsku pučku stranku, 1270 za Davidovićeve de mokrate, 203 za radničku stranku, a 185 za listu ministra dra Mate Drinkovića. Izabrana su 3 člana Hrvatske republikanske seljačke stranke, poimence: Pavle Radić, Josip Pasarić i Rude Baćinić, pa 3 radikala, poimence: Ljuba Jovanović, dr. Niko Novaković i dr. Dušan Subotić. U Vojvodini su bunjevački Hrvati izgubili oba svoja man data u subotičkom izbornom okrugu, gdje su izabrana 3 radi kala, 2 Davidovićeva i 1 Pribićevićev demokrat. U sombor s kom je izbornom okrugu izabran 1 Bunjevac uz 5 radikala i 1 Nijemca. U ljubljanskom izbornom okrugu dobila je Slovenska ljudska stranka 47.940 glasova, vladine stranke (radikali i samo stalni demokrati zajedno) 10.416, Slovenska kmetijska stranka 8712, Hrvatska republikanska seljačka stranka 4034, komunisti 2792, socijalisti 890, socijalistički disidenti 715, republikanci 380, a lista sporazuma 828. Od 10 mandata dobila je Slovenska ljudska stranka 8, Samostalna demokratska stranka 1 i Slovenska kmetij ska stranka 1 mandat. U mariborskom izbornom okrugu dobila je Slovenska ljudska stranka 52.648 glasova, Hrvatska republikanska seljačka 234Manifestacije i demonstracije poslije izbora stranka 16.392, vladine stranke 9239, Njemačka stranka 4347, Ko runovi socijalisti 4098, Slovenska kmetijska stranka 3615, lista sporazuma 2137, komunisti 2112, lista Hartner 1999, lista Ravni kar 1088, socijalistički disidenti 1050, lista Zagorski 370, lista Hribar 355, lista Lovreković 193. U svemu su glasovala 99.674 izbornika za 14 mandata, pa je količnik iznosio 6.530. Slovenska ljudska stranka polučila je 11 mandata, Hrvatska republikanska seljačka stranka 3, a Samostalna demokratska stranka 1 mandat. MANIFESTACIJE I DEMONSTRACIJE POSLIJE IZBORA. Prema informacijama, što ih je 9. veljače primilo vodstvo opozicijonoga bloka u Beogradu, dobila je Radikalna stranka 131 mandat, Hrvatska republikanska seljačka stranka 76, Davidoviće va Demokratska stranka 42, Koroščeva Slovenska ljudska stran ka 19, Jugoslavenska muslimanska organizacija 14, Samostalna demokratska stranka 11, Zemljoradnička stranka 6, Njemačka stranka 5, Džemijet (t. j. Arbanasi i Turci) 5, lista Nastasa Pe trovića 2, a Slovenski kmetijci 1 mandat. Prema tomu bi od 314 narodnih zastupnika pripadalo vladinim strankama samo 143, a opoziciji 171. Ova se vijest odmah proširila iz Beograda po cijeloj državi, te je svuda izazvala senzaciju, a na mnogim mjestima ma nifestacije i demonstracije. Ministarstvo unutarnjih posala izdalo je 10. veljače 1925. komunikej, u kojemu veli također ovo: »Na glas o pobjedi opo zicijonoga bloka desili su se i ovi dogođaji: U Novoj Gradiški su Radićevci u 7 i po sati na večer priredili po ulicama neobuzdane demonstracije protiv kralja, kli čući: »Živila republika! Živio Radić!« Četiri žandara, koji su odr žavali red, morali su se uklonuti pred agresivnom masom. Na poziv vlasti stigla je pomoć iz Bosanske Gradiške, i to jedan žan darski poručnik sa 40 žandara. Demonstranti su napali i ove žan dare, koji su — braneći se — upotrijebili oružje. Nato su se de monstranti razbjegli po vrtovima i obližnjim selima, te su po br dima zapalili vatre na uzbunu. Nacijonalni elementi — videći bunu, a oslobođeni od terora — priključili su se u pomoć žandari ma. Tada je veliki župan zatražio hitnu pomoć iz Broda na Savi. Od vojske i žandarmerije i civilnih lica, koja su došla u pomoć žandarmeriji, nitko nije ranjen. Pošto je bila noć, jošte se ne zna, da li je ranjen tko od demostranata. Za sada su uapšena 4 demo 235Kako je vlada PP provodila izbore stranta, a hapšenje se i dalje vrši. Sreski je načelnik obaviješten, da mu pomoć dolazi iz Požege i Broda na Savi. Ustanovljeno je, da su demostranti pokušali rasturiti pontonski most u Staroj Gradiški. Iz Splita su vlasti obavijestile ministarstvo unutrašnjih djela, da Radićevski vođe samostalno dobivaju iz Zagreba vijesti, da je opozicija dobila većinu na izborima. Te vijesti imaju za dej stvo to, što Radićevci pokušavaju terorizirati sve stanovništvo, koje je odano državi. Nacijonalno se stanovništvo sa svoje strane sprema na obranu. Vijesti iz Zagreba toliko se vješto i tendenci jozno lansiraju, da ih je vrlo teško demantirati, naročito po seli ma. Radićevci su — na glas o pobjedi opozicijonog bloka — za palili u selu R a zvađe, općine prominske sreza kninskog u Dal maciji, kuću poznatih nacijonalaca braće Pokrajac, koja je izgor jela do temelja. Isto tako je zapaljena i kuća seoskoga glavara. Vlasti vode istragu, te poduzimlju potrebne mjere za održanje reda i sigurnosti. Na glas o pobjedi opozicije pokušali su Radićevci također u dubrovačkoj oblasti demonstrirati i terorizirati pristalice Nacijonalnoga bloka. Da ne bi u tome bili spriječeni, oni su se na ročito okomili na predstavnike vlasti. Tako su u selu Paklinama pucali na šumare. U selima Vrgovcu, Kotezima i Dusinama tako đer su neobuzdano demonstrirali, te su razbijali prozore na ku ćama pristalica Nacijonalnoga bloka, a klicali su protiv kralja i za republiku. U Hercegovini su Radićevci po mnogim mjestima po kušali da ruše kuće, naročito srpske kuće. Pojedina se privatna lica obraćaju lično ministru unutrašnjih djela, moleći za pomoć, jer se boje, da žandarmerija ne će biti dovoljno jaka za njihovu obranu. U tim brzojavima kažu, da je — na glas pobjede opozici jonoga bloka — nastalo za tamošnje srpsko stanovništvo slično stanje onomu, koje je tamo bilo poslije sarajevskog atentata go dine 1914.« KAKO JE VLADA PP PROVODILA IZBORE. Kao jedan od prvaka opozicijonog bloka izjavio se Ljuba Davidović o prošlim izborima 10. veljače 1925. ovako: »Ovi su izbo ri izvršeni na način, koji je neviđen i nezapamćen u našoj državi. 236Kako je vlada PP provodila izbore Vršen je na ljude najteži pritisak bez ikakova obzira na zakon i ustav. I pored svega toga izborni su rezultati tako hrđavi za vladu, da ne će moći raditi u Narodnoj skupštini. Ovi su izbori sramota za našu državu. I što je ona doživjela tu sramotu, ima da zahvali isključivo Svetozaru Pribićeviću. On je glavni krivac za sve ono, što se je odigralo u našoj zemlji. Pored sve svoje iznemoglosti — i fizičke i umne — nikada ne bi Pašić pošao na ove puteve bez podstreka Svetozara Pribićevića. Držanje biračkih masa u Hrvatskoj, Šumadiji, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, — t. j. u svim krajevima, iz kojih opozicijoni blok crpi svoju snagu, — dokazuje, da politika sporazuma mora definitivno uspjeti. S ovim je izbornim rezultatima opozicijoni blok solidarniji i kom kompaktniji, nego li ikada prije.« U Beogradu je 12. veljače 1925. održan sastanak predstav nika opozicijonoga bloka. Na taj su sastanak došli: Ljuba Davi dović, Pavle Radić, dr. Antun Korošec, dr. Mehmed Spaho, dr. Ladislav Polić, Nastas Petrović, dr. Kosta Kumanudi i dr. Šefkija Behmen. Konferencija je potrajala do 6 sati poslije podne, kad je izdan ovaj komunikej: »Predstavnici svih stranaka u opozicijonom bloku — na svo jem današnjem prvom sastanku — konstatiraju, da je prema ne potpunim i nepouzdanim rezultatima izbora od 8. veljače 1925., koje je vlada sada objavila, narod u cijeloj državi odobrio politi ku bratskoga sporazuma, za koji se bori opozicijoni blok. Stranke opozicijonoga bloka u glavnom su sačuvale svoje pozicije, a De mokratska je stranka iz posljednjih izbora izašla pojačana. U srcu Šumadije — u kragujevačkom okrugu — dobila je dva mje sto jednoga mandata. Isto tako je narod u podrinjskom okrugu osudio današnju politiku vlade i g. Svetozara Pribićevića, otka zavši mu povjerenje, pa davši i tu demokratima dva mjesto jed noga mandata. Opozicijoni blok radosno pozdravlja ovo povje renje u Srbiji, jer ono najrječitije pokazuje, da je među Srbijan cima prihvaćena ideja narodnoga sporazuma. Iz ovoga zaključuju predstavnici opozicijonoga bloka, da bi izbori provedeni iole slo bodno — bez strahovitoga nasilja i bezakonja, kao i bez nečuve nog falzifikata (krivotvorenja), činjenog na dan 8. veljače, — do nijeli potpunu pobjedu politici narodnoga sporazuma i demo kratske vladavine.« Vladini su listovi u Beogradu razglasili, da se izabrani na vodni zastupnici Hrvatske republikanske seljačke stranke poslije 237Kako je vlada PP provodila izbore izbora dijele od 7 izabranih zastupnika, koji su članovi Hrvatske Zajednice. Ovu je vijest pobio dr. Ladislav Polić, koji je u Beogradu 12. veljače 1925. iza sjednice prvaka opozicijonoga blo ka dao ovu izjavu: »Hrvatska republikanska seljačka stranka i Hrvatska Zajednica jedno smo. Samo Svetozar Pribićević hoće, da od nas napravi dvoje. Među nama nema nikakove razlike. Poznato je, da smo mi (Hrvatska Zajednica) donijeli zaključak, da n e kandidiramo napose, te smo kandidirali na listi Hrvatske republikanske seljačke stranke.. Sporazumno s HRSS postavili smo ja i dr. Trumbić naše liste samo ondje, gdje nije bila pripu štena lista Hrvatske republikanske seljačke stranke. Ponovno velim: Hrvatska Zajednica i Hrvatska republikanska seljačka stranka jedno smo u svakom pogledu.« Kako su bili izbori narodnih zastupnika provađani u Bo s ni i Hercegovini, o tomu je bivši ministar dr. Šefkija Beh men 12. veljače 1925. u Beogradu dao novinarima ove podatke: »Izbori su u Bosni i Hercegovini provedeni pod najvećim pritiskom. Narod je tri mjeseca bio izložen raznim torturama, koje se ne mogu ni zamisliti u jednoj iole pravnoj državi. Poslije čitave godine dana raznih prijetnja, presija i proganjanja musli manskog i katoličkog elementa nadolaze izborne metode PP vlade, kojima je okrunjena sva nepravilnost i nepravda, koju je u Bosni i Hercegovini doživio opozicijoni elemenat. Osim toga što građanima nije bila zajamčena lična i imovinska sloboda, svaki dan su se ponavljali novi napadaji. Narod je bio izvrgnut nasiljima tako zvanih četnika, koji su naoružani bombama i puš kama krstarili od sela do sela. Za vrijeme ovih izbora bili su i sami žandari vladini korteši i agitatori. Oni su obilazili sela i go vorili su narodu, kako su izbori za muslimane i katolike u petak, pa da zato ne trebaju u nedjelju 8. veljače ići na glasovanje, jer bi se izložili opasnosti, da dođu u sukob s radikalima. Ali sav taj vladin teror ne bi bio ništa donio, da nije bilo falzifikata na dan izbora. Tako su u selu Gračanici u srezu Viso kom u 7 sati na večer došli na biralište oboružani četnici, koji su izbornicima vikali: »Raziđite se, inače ćemo pucati!« Četnici su zatim svoju prijetnju proveli i u djelo, te su zaista počeli pucati. Tri su muslimana bila teško ranjena. Jedan je od njih — Began Begišić — nakon tri sata podlegao ranama, dok druga dvojica liječe zadobivene svoje rane. Narod se niti poslije ove teške ostvarene prijetnje nije razišao. Na tom je biralištu glasovanje 238Kako je vlada PP provodila izbore potrajalo do 5 sati u jutro, premda se imalo zaključiti u 6 sati na večer. Nije bila sporost u narodu, nego u predsjedniku biračkog odbora. Narod je na biralištu ostao čitavu noć, da izvrši svoju građansku i stranačku dužnost. To je najbolji dokaz, kako teror i nasilje nisu mogli ustra šiti, te kako je narod bio spreman na samoprijegor. Zbog toga se pribjeglo drugim sredstvima, a to su falzifikati. Imamo primjere u Brezi, Podlugovima, Obri i Čelibićima. Tamo su čuvari kutija bili otjerani sa birališta, te su u njihovoj odsutnosti bile naše kugljice preručivane u radikalske kutije. U Oborovcu su već do podne bili iscrpljeni spiskovi, pa kada su poslije podne došli naši birači glasovati, rečeno im je, da su oni već glasovali. Radikali su naime iz obližnjih sela pokupili neke ljude, koji nisu bili uvr šteni u biračke spiskove, pa su oni glasovali mjesto naših birača. Na taj način nije glasovanju pripušteno 97 naših birača. Konstati rano je, da je na nekim biralištima glasovalo više ljudi, nego li je bilo upisanih birača. To su samo slučajevi, koje sam utvrdio u svojem izbornom okrugu.« Hrvatsko je Primorje nekada (osobito u vrijeme bana Khu ena) bila prava tvrđa hrvatske opozicije. Tamo su naime bili bi rani: dr. Ante Starčević, Erazmo Barčić, Fran Folnegović, dr. Franjo Rački, dr. Bogoslav Mažuranić, dr. Fran Pilepić, Drago Vlahović i drugi hrvatski rodoljubi. Zato je hrvatska javnost bila neugodno iznenađena, što je Hrvatsko Primorje 8. veljače 1925. dalo razmjerno velik broj kuglica kandidatima protuhrvatskih stranaka. Ovu je činjenicu rodoljub iz Senja 11. veljače objasnio ovim riječima: »Što je u nekim mjestima Hrvatskoga Primorja nepovoljan rezultat za hrvatske kandidature, tomu je razlog u žalosnoj činje nici, da je domaće pučanstvo osiromašeno i uopće potisnuto. Naj veći izvor privrede za primorsko pučanstvo bijaše more. Ali razvoj odnošaja naše države prema Italiji umanjio je taj izvor privrede, pa nas more više ne hrani kao nekada. Domaći elemenat pada u ekonomskoj snazi tako, da danas možemo na žalost go voriti o potpunom osiromašenju Primorja. Posjet stranaca u lje tno doba ne može niti iz daleka nadomjestiti ono, što je davala privreda na moru. Prije su mornar i kapetan plovili širom svijeta, ali su doma imali svoje kućice, te su se uvijek vraćali na rodnu grudu. Danas je sva mlađa generacija prisiljena na selidbu. To se raseljavanje osjeća diljem cijele obale. Hrvatsko je Primorje 239Proglas Opozicijonog bloka od 13. veljače 1925. osiromašeno, a uz to je Primorje danas granica prema Italiji, uslijed čega se ondje nalazi mnogo odvisnih ljudi, naročito fina naca, oružnika i carinskih činovnika. Tako se može razumjeti i rezultat izbora, koji žalosno ilustrira stalno propadanje domaćeg elementa.« Iz Mostara je 12. veljače 1925. hrvatskim novinama po slan ovaj izvještaj: »Vjerujući u pobjedu opozicije, narod je po slije izbora počeo u znak radosti paliti krijesove, a na crkvama su zvonila zvona. Pristaše vladinih stranaka pokušali su na nekim mjestima oprijeti se spomenutim hrvatskim manifestacijama. Radi toga je dolazilo do okršaja, te je alarmirana i žandarmerija iz Vrgorca. Oružnici su u mnogim selima uhitili viđenije ljude. Tako je u kotaru Ljubuškom uhapšeno oko 200 hrvatskih seljaka, premda je već 11. veljače bio svuda uspostavljen mir.« Oružnici su u Stajnici kod Jezerana ubili 3 hrvatska iz bornika. Velika su izborna nasilja počinjena u bjelovarskom ko taru. Ovdje su silom sa birališta maknuti čuvari kutija Hrvatske republikanske seljačke stranke, dapače i predsjednici biračkih odbora, koje je imenovala vlada. To je učinjeno zato, da se iz žara HRSS uzmognu kuglice prosipati u Wilderovu žaru Samo stalne demokratske stranke. PROGLAS OPOZICIJONOG BLOKA 13. VELJAČE 1925. Prvaci svih stranaka, koje su činile opozicijoni blok, vije ćali su u Beogradu 13. veljače 1925. cijeli dan. Oni su složno izra dili svoje stanovište obzirom na novi položaj, koji je nastao poslije izbora. Predvidjeli su sve eventualnosti, koje bi mogle uslijediti do sastanka Narodne skupštine i prilikom izbora verifi kacijonog odbora. Predviđene su i sve mjere za slučaj, da budu poništeni mandati Hrvatske republikanske seljačke stranke. Opozicijoni je blok zaključio, da do konačne pobjede ustraje u službi ideje narodnoga sporazuma, pa je na večer 13. veljače izdao ovaj proglas: »Izvještaji iz cijele zemlje, koje su dobili predstavnici opo zicijonoga bloka, pokazuju, da su izbori od 8. veljače ove godine izvršeni po jednom unaprijed izrađenom planu, da vlada PP dobije većinu pod svaku cijenu, bez obzira na zakonske odredbe i na slobodnu volju birača. 240Proglas Opozicijonog bloka od 13. veljače 1925. Predsjednici biračkih odbora u Hrvatskoj smijenjeni su uoči izbora direktnim rješenjem vlade ili njezinih organa, premda je po zakonu o izborima narodnih poslanika samo državni odbor nadležan, da donese odluku o tomu. Uklonjeni su čak i suci. Vlada je mjesto smijenjenih postavila režimske ljude; gdje pak nitko nije bio određen, tamo su ovu dužnost vršili po općinama komesari, t. j. ljudi većinom bez zakonskih i moralnih kvalifika cija, među kojima ima i pandura i služitelja. Predstavnici opozicijonih lista sprečavani su na dan izbora prijetnjama i silom. Čuvari kutija opozicijonoga bloka ili nisu bili pušteni na biralište ili su u toku biranja izbačeni i najureni, da ne bi mogli prisustvovati prebrojavanju kuglica. Oni, koji se nisu htjeli sili pokoriti, prosto su premlaćeni, a neki i ubijeni. lišta Birači u masama nisu pušteni na biralište. Mnogi su sa bira rastjerani napadajem naročito pripremljenih razbojničkih četa organiziranih vladinih plaćenika. U južnim su krajevima (t. j. u Macedoniji) birači prisilja vani, da javno glasaju za vladine kandidate naređenjem, da — pošto ruku izvuku iz radikalske kutije, koja je bila prva, — mo raju otvoriti šaku, da bi pokazali, da je prazna. Ali sva izvršena nasilja, — koja su do sada nepoznata u parlamentarnoj historiji, — ne bi vladi donijela željeni rezultat, da mnogobrojni predsjednici biračkih odbora, — ostavši sami bez čuvara opozicijonih kutija, — nisu izvršili krađu kuglica iz tuđih kutija, pa da nisu krivotvorili izborni zapisnik. To je uči njeno po naredbi vlade, koja je zbog toga posla sama izradila i kroz državni odbor sprovela cijeli spisak predsjednika biračkih odbora, među kojima ima velik broj takovih, koji uopće ne ispu njavaju uslove zakona. Osim toga je vlada prije izbora preko svojih organa pohap sila na hiljade naročito seljačkih birača. Mnoge je poslaničke kandidate pozatvarala i sistematski sprečavala držanje zborova i konferencija, pa čak i u privatnim stanovima. Na dan samih izbora stavljena je u akciju i sama vojska, koja je dobila po sebe nedostojnu ulogu, da i ona, — premda mo ra biti izvan politike, — pripomogne, kako bi vlada dobila većinu. Tamo, gdje je opozicija dobila većinu ili veći broj poslanika, produžena su poslije izbora najbezobzirnija gonjenja građana, koji su svoj glas dali opozicijonim kandidatima. Na taj način Hrvatska na mučilištu 16 241Proglas Opozicijonog bloka od 13. veljače 1925. hoće vlada izazvati otpor, kako bi mogla blok narodnoga spora zuma optužiti, da priprema revoluciju u zemlji, pa da poslije toga provodi još teže progone i bezakonja, koje priprema već sada. Stoga pozivamo sve birače, da pokažu, kako su ostali svije sni građani, pa da ne podlegnu ni vladinom nasilju, kao što su 8. veljače muški dali svoj glas samo za ideju, a ne — kao vladini birači — za vlast i za pare. Tako i sada neka mirno sačuvaju sve čanu pobjedu pravde, poštenja, seljačke demokracije i narodne suverenosti. Na osnovu svih ovih činjenica ne priznajemo zakonitost mandata, koje je vlada ovakvim sredstvima sebi od naroda iz nudila i krivotvorila. Prema tomu vlada PP niti poslije ovih izbora nema ni parlamentarnog ni moralnog oslonca, da bi mogla ostati na upravi zemlje. Nasuprot tome naši mandati predstav ljaju ogromnu većinu birača i usprkos strahovitog terora dobiveni su čistim narodnim povjerenjem. Pravnu — a u svakom slučaju moralnu — odgovornost za stanje, koje je u našoj zemlji stvoreno ovakvim izborima, snose svi državni faktori, koji su ili činili ili dopustili da se čine ovakva zločinačka nasilja i bezakonja. Oni su jedini pred narodom i hi storijom krivi, što je danas ugrožen ugled države i teško povrije đen državni prestiž u zemlji i na strani. Brižljivo ćemo pokupiti i pred cijeli svijet iznijeti, što su sve državne vlasti i njezini organi radili prije izbora, na dan izbora i poslije izbora, da bi svaki ponio punu odgovornost i sno sio sve posljedice. I pored iskušenja, u koje su mjerodavni krugovi bacili sve pobornike dogovorenog rada u našoj zemlji, ostaje opozicijom blok u cijelosti vjeran svojemu programu, pa riješen, da do kraja i konačne pobjede ustraje u službi ideje narodnog i bratskog sporazuma.« U Beogradu je dr. Korošec 14. veljače 1925. izjavio: »Me ne toliko ne zabrinjuje sadašnja situacija, jer se ona dade po praviti ili barem izmijeniti. Ali ono, što mene najviše boli, to je činjenica, da je za čitavo vrijeme izbora, — pa i sada poslije izbora, — silno napredovala balkanizacija naše države. Izgubio se osjećaj za pravdu i nepravdu, za poštenje i nepoštenje, za istinu i laž. Zato moram s najvećom zebnjom gledati u daljnji razvoj našega političkoga života. Svuda se vidi rad za partizan stvo, a najmanje se vidi interes za državu. Politički je moral spao 242Progon »Hrvatskoga Lista« u Osijeku pod nulu. I to se nije desilo samo u Macedoniji, nego i u onim dijelovima naše države, gdje se — barem do jučer — nije toga opažalo. Očekivao sam, da će solidna zapadna kultura napredo vati na Balkanu. Sada pak vidim strašnu činjenicu, da nam Azija prodire u Europu. Ozdravljenje naših prilika može doći samo po izvršenom ozdravljenju čitavoga društva našega. Još naime ne postoji jedan stožer, koji bi gledao na strogu zakonitost, ustav nost i pravilnost političkoga života. Mi uviđamo, da bi našoj situ aciji bio spas u jačanju čistoga demokratskog pokreta. Bojimo se, da će ga sila ugušiti. Ako to zaista nastupi, onda mi stojimo pred anarhijom. Mi ne znamo ni jednu instanciju, ni jednu vlast, ni jednoga čovjeka, koji bi danas htio sanirati ovo stanje. Samo narod može izliječiti ove prilike. Možda bi trebalo omogućiti, da ovo strašno i koruptivno stanje proživi svoj vijek do kraja, pa da tako samo sebe ubije.« PROGON »HRVATSKOGA LISTA« U OSIJEKU. Srbima je osobito bilo razorno djelovanje »Hrvatskog Lista« u Osijeku. Rodoljubnim je pisanjem taj dnevnik osvojio ne samo srca svih osječkih Hrvata, nego je prodro također u sve gradove, trgovišta i sela cijele Slavonije. Može se reći, da je »Hrvatski List« već kod izbora g. 1923., — a osobito prije izbora g. 1925., — učinio veliku uslugu uspjehu hrvatske opozicije. Zato je beogradska vlada odlučila taj dnevnik uništiti. Osječka je policija 11. veljače 1925. odredila, da poštanska uprava ne smije otpremati »Hrvatski List«, da se tako ne bude »Hrvatski List« mogao čitati izvan Osijeka. Ista je policija — očito po nalogu oblasnoga župana Jovana Božića — izdala 13. ve ljače drugo rješenje, kojim se uopće obustavlja daljnje izlaženje »Hrvatskog Lista«. Nato su osječki Hrvati odlučili, da — počevši od 15. veljače — izdavaju dnevnik »Hrvatsku Zoru«. Redarstvena je oblast zabranila izdavanje toga dnevnika. Sada su izdavači »Hrvatskoga Lista« najavili redarstvu, da će 16. veljače 1925. po četi izdavati dnevnik »Hrvatski Glas«, koji je prije 3 godine bio privremeno obustavljen; ali policija nije 16. veljače dozvolila niti izdavanje ovih novina. Kad je »Hrvatski Glas« ipak 17. veljače izašao, provalila je policija u tiskaru, gdje je zaplijenila cijelu nakladu toga dnevnika. 243Evolucija Stjepana Radića Uprava »Hrvatskog Lista« prizvala je protiv toga nasilja na sudbeni stol u Osijeku. Kako je tamo drmao ovejani, zagrižljivi i nepravedni Srbin, potvrdio je sudbeni stol zabranu izdavanja »Hrvatskoga Lista«. Protiv toga zaključka prizvala je uprava »Hrvatskoga Lista« na banski stol u Zagreb. Tu je ipak pobije dila pravednost. Banski je naime stol početkom ožujka 1925. poni štio zaključak sudbenog stola osječkoga, te je 5. ožujka 1925. opet u Osijeku počeo izlaziti »Hrvatski List« na radost mnogobrojnih prijatelja svojih. EVOLUCIJA STJEPANA RADIĆA. U veljači g. 1925. je narodni zastupnik dr. Edmund Lukinić predložio, da se banska palača na Markovom trgu pretvori u gim naziju. Tomu se usprotivio Nikola Pašić, koji je rekao: »Iz banske palače učinit ćemo kraljevski dvor u Zagrebu«. Pašić je dozvolio Radiću, da u zatvoru piše političke članke, koji će u hrvatskoj i srpskoj javnosti stvarati želju za sporazu mom između radikala i »Hrvatske republikanske seljačke stran ke«. Prvi je članak — pod naslovom »Treba se ozbiljno zamisliti« — izašao već 20. veljače 1925. u »Jutarnjem Listu«, odakle ga pre štampaše beogradske novine. Mjesto Radićeva imena stavljena je oznaka, da je taj članak poslan »s naročite strane«. Članak svršava ovim riječima: »Nesumnjivo je, da Srbe predstavljaju danas u glavnom Pašić i Davidović, Hrvate Radić, a Slovence dr. Korošec. Pa kad znamo, da će tako biti i u buduće, onda bi trebali svi oni poraditi na tome, da se nađe neka platforma za neki prethodni sporazum, neku provizornu koncentraciju, iza koje bi se onda moglo dalje poći. Prije svega imale bi se prigodom verifikacije obaviti korekture izbornih bezakonja. Treba se dakle ozbiljno zamisliti u situaciju, jer ona je — ako nam je do zajedničkoga pravog života — takova, da se iskrenim sporazumom možemo jošte svi spasiti.« Neke od spomenutih članaka pisao je po Radićevoj instruk ciji zagrebački novinar Antun Schlegel, koji je preuzeo ulogu posrednika između Pašića i Radića. Schlegel bijaše »persona grata« na kraljevskom dvoru. Kako se pak Schlegel još na pro ljeće 1924. odijelio od Svetozara Pribićevića i priklonio demokra tima Ljube Davidovića, počeo je u svojim člancima Pribićevića prikazivati kao kamen smutnje. Tako se u javnom mnijenju hr 244Sjednica hrvatskoga narodnoga zastupstva 4. ožujka 1925. vatskog i srpskog naroda ustalila misao, da je Pribićević ona »crna duša«, koja je dovela do tolikog razdora između Srba i Hrvata. Radikali su odlučili napustiti Samostalnu demokratsku stranku, koju bi imala zamijeniti »Hrvatska republikanska selja čka stranka.« U tu im svrhu dobro dođe afera, koju je izazvao ministar pravde dr. Lukinić sa sekvestrom imanja Thurn-Taxisa u Hrvatskoj. Radikalske su novine iznašale potankosti o toj aferi. Tvrdilo se, da je taj sekvestar donio 25 milijuna din., koji su upo trijebljeni za financiranje Samostalne demokratske stranke. Jav no se mnijenje tako uzbunilo, da je Pašić odredio obustavu svih rješenja ministarstva pravde.