Hrvatska na mučilištu/Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba
NARODNO VIJEĆE SLOVENACA, HRVATA I SRBA.
Sve se jače počelo isticati »narodno samoodređe nje«, po kojemu svaki narod ima pravo, da sam odredi svoju sudbinu. Na ovo se načelo osloniše brojni hrvatski, srpski i slovenski političari iz Hrvatske, Slavonije, Dalmacije, Istre, Međimurja, Slovenije, Bosne i Hercegovine, koji 3. ožujka 1918. u Zagrebu zatražiše nezavisnu »državu Slovenaca, Hrvata i Srba«. Da se to lakše poluči, udruže se 24. rujna 1918. u Zagrebu: Starčevićeva stranka prava, Hrvatska pučka seljačka stranka, Narodna organizacija u Dalmaciji, Srpska narodna radi kalna stranka, Socijalno-demokratska stranka, te 6 slovenskih stranaka, koje su još 17. kolovoza 1918. u Ljubljani sastavile »Narodni svet za Sloveniju i Istru«. Korak dalje učinjen je 5. listopada 1918., kad je u Zagrebu osnovano »Narodno vije će Slovenaca, Hrvata i Srba«, u koje uđu i predstavnici nekih malih političkih grupa, a 8. listopada također »hrvatsko- srpska koalicija«. Predsjednikom »Narodnog vijeća« postade dr. Antun Korošec, podpredsjednicima: zubar dr. A. Pavelić i Svet. Pribićević, a tajnicima: dr. Mate Drinković, dr. Ivan Lor ković i dr. Srđan Budisavljević. »Narodno vijeće« imalo je konačno 28 delegata iz Hrvatske, Slavonije i Rijeke, 18 iz Bosne i Hercegovine, 14 iz Slovenije, 10 iz Bačke, Banata i Bara nje, 7 iz Dalmacije, a 3 iz Istre. Tako je učinjeno po načelu, da svaki član »Narodnog vijeća« zastupa 100.000 žitelja. Članovima »Narodnog vijeća« postadoše od Hrvatsko- srpske koalicije narodni zastupnici: dr, Ivan Paleček, dr. Živko Bertić, dr. Eduard Lukinić, Većeslav Wilder, dr. Bogdan Meda ković, dr. Dušan Popović, Svetozar Pribićević, dr. Milutin Mažuranić, dr. Ivan Ribar, dr. Dušan Peleš, dr. Makso Rošić i dr. Stevan Simeonović-Čokić. U ime Starčevićeve stranke prava stupiše u »Narodno vijeće« narodni zastupnici: dr. Ante Pavelić (zubar), dr. Živko Petričić i Cezar Akačić, te pristaše: dr. Nikola Winterhalter, dr. Svetozar Rittig i dr. Grga Anđelinović. Od Hrvatske pučke seljačke stranke stupiše u »Naro dno vijeće«: narodni zastupnik Stjepan Radić i pristaša Dragutin Kovačević; od Srpske narodno-radika1ne stranke: dr. Žarko Miladinović i prof. Milan Nedeljković; od Socijalno-demo kratske stranke: Vitomir Korač i Vilim Bukšek; od skupine oko dnevnika »Glasa Slovenaca, Hrvata i Srba« narodni zastup nik dr. Srđan Budisavljević; od skupine oko »Novina«: dr. Janko Šimrak, a od skupine »Malih Novina« narodni zastupnik dr. Ivan Lorković. Dalmaciju su u »Narodnom vijeću« zastupali: dr. Mate Drinković, dr. Gajo Bulat, dr. Ivo Krstelj, dr. Prvislav Grisogo no, don Stanko Banić, dr. Uroš Desnica i Milan Marušić; Istru: dr. Đuro Červar, Josip Grašić i dr. Šime Kurelić, a Međimurje: dr. Ivan Nepomuk Novak. Iz Bosne i Hercegovine stupiše u »Narodno vijeće«: dr. Jozo Sunarić, Kosta Kujundžić, Gligorije Jeftanović, Vojislav Šola, fra Ljubomir Galić, Stjepan Grđić, dr. Luka Čabrajić, dr. Sava Ljubibratić, Vjekoslav Jelavić, dr. Milan Jojkić, dr. Tugo mir Alaupović, dr. Vlado Ćorović, fra Didak Buntić, Hamid Svrzo, Maksim Đurković, dr. Mehmed Spaho, proto Dušan Kec manović, dr. Vojislav Besarović, Pero Stokanović, Danilo Di mović, dr. Halil beg Hrasnica, Simo Eraković i Đuro Džamonja. Sveslovensku pučku stranku zastupahu u »Narodnom vijeću«: dr. Antun Korošec, dr. Lovro Pogačnik, dr. Ivan Ben ković, Bogumil Remec, dr. Izidor Cankar, dr. Josip Jerić, Fran Smodej i dr. Antun Kobal; Jugoslavensku demokratsku stranku: dr. Vjekoslav Kukovec, Ivan Hribar, dr. Vladimir Rav nikar i dr. Albert Kramer, a političko društvo »Edinost« u Trstu: dr. Ivan Čok i njegov zamjenik dr. Josip Wilfan. U središnji odbor »Narodnog vijeća« kooptirani su članovi: dr. Fran Barac, dr. Božo Vukotić, dr. Matko Laginja i dr. Josip Smodlaka. Općenito se opažalo, da je u »Narodnom vijeću« bilo pre malo izrazitih Hrvata. Neki su naime članovi »Naro dnog vijeća« doduše bili porijeklom Hrvati, ali osjećajem »Jugo slaveni«. Tako se zbilo zato, što u »Narodno vijeće« nije bio nitko pozvan od »Hrvatske stranke prava«, kojoj je u Hrvatskom saboru pripadalo ovih 12 narodnih zastupnika: dr. Vladimir Prebeg (izabran u izbornom kotaru Slavonski Brod), dr. Josip Pazman (Nova Gradiška), dr. Aleksandar Horvat (Novi Marof), dr. Ivo Frank (Križ), dr. Vuk pl. Kiš (Pregrada), Fran Novak (Križevci), Stjepan Pavunić (Sv. Ivan Žabno), Matija Polić (Slunj), Ivan Zatluka (Vilić-selo), Josip Milković (Biškupec), Stipe Vučetić (Perušić) i Stjepan Zagorac (Koprivnica), koji je bio izabran kao Starčevićanac. Bolje od »Hrvatske stranke prava« prošla je »Starčevićeva stranka prava«, kojoj je pripadalo ovih 10 narodnih zastupnika: Ivan Peršić (izabran u izbornom kotaru Velika Gorica), Marko Došen (Karlobag), dr. Živko Petričić (Otočac), zubar dr. Ante Pavelić (Samobor), Dragutin pl. Hrvoj (Klanjec), Vojislav Kempf (Jastrebarsko), Franjo pl. Kufrin (Pisarovina), Ivica Kovačević (Sv. Ivan Zelina), Cezar Akačić (Ivanec) i dr. Petar Majer (Klo štar). Pripadom valja spomenuti, da su godine 1917. u saborski klub »Starčevićeve stranke prava« stupila dva srpska narodna zastupnika: Valerijan Pribićević i dr. Srđan Budisavljević. Oni su štetno djelovali na hrvatski osjećaj nekih Starčevićanaca, po imence na dra Pavelića, dra Petričića i dra Majera. »Hrvatskoj pučkoj seljačkoj stranci« pripadahu u hrvat skom saboru 3 narodna zastupnika, i to: Stjepan Radić (izabran u izbornom kotaru Ludbreg), Vinko Lovreković (Čazma) i Tomo Jalžabetić (Novigrad Podravski). Oni se priključiše saborskom klubu »Hrvatske stranke prava«.