Hrvatska na mučilištu/Narodni zastupnici HRSS dolaze u Beograd

NARODNI ZASTUPNICI HRSS DOLAZE U BEOGRAD

Radić je u Londonu ostao gotovo do konca godine 1923. Ondje mu se za provodića nametnuo privatni detektiv Masson, koji je potajno bio također u službi beogradske vlade, čega Radić dakako onda još nije znao. Masson je Radića vodio u razne klu bove, u kojima ga je upoznao i s nekim engleskim političarima. O tomu je Radić pisao svoje dojmove, koji su bili štampani u »Slobodnom Domu« u obliku 49 pisama iz Londona. Naravno da je Masson o svakom Radićevom sastanku i razgovoru s Englezi ma odmah izvijestio poslanika kraljevine Srba, Hrvata i Slove naca u Londonu. Tako je o svakom kretanju Stjepana Radića bila pravodobno obavještena i beogradska vlada. Kad je Radić konačno doznao, da Masson stoji u službi ne prijatelja hrvatskog naroda, odlučio se na odlazak iz Londona, gdje i onako nije našao ono razumijevanje hrvatske politike, ka kvom se nadao. Radić je pred Božić g. 1923. iz Londona otputovao u Beč, — kamo je stigao 24. prosinca. Iz Beča je lakše mogao biti u vezi sa prvacima svoje stranke. Ovi su naime od vremena do vremena dolazili u Beč, gdje im je Radić davao upute za politički rad Hrvatske republikanske seljačke stranke. Beogradska je vlada početkom g. 1924. zaključila, da se ima pristupiti provedbi Vidovdanskog ustava u pogledu diobe cijele države Srba, Hrvata i Slovenaca na 33 oblasti. I zaista je 15. velja če 1924. u Zagrebu prestala postojati pokrajinska vlada, pa su Hrvatska i Slavonija s Međimurjem, Kastavštinom i otokom Kr kom podijeljene na četiri oblasti, koje su počele uredovati 16. veljače. Tako je Nikola Pašić konačno do kraja prekršio obvezu Radikalne stranke u t. zv. »Markovom protokolu«. Čim je Radić saznao, da beogradska vlada parcelira Hrvat sku i Slavoniju, odmah se odlučio za rušenje Pašićevog ministar stva. U tu je svrhu dao za 2. ožujka 1924. sazvati u Zagreb sve narodne zastupnike Hrvatske republikanske seljačke stranke. Njima je na sjednici pročitano pismo, kojim Stjepan Radić odre đuje, da imaju poći u Beograd, gdje će opoziciji u Narodnoj skup štini omogućiti rušenje homogene vlade Radikalne stranke. Neki su zastupnici bili protiv polaska u Beograd, ali su ih Pavao Radić i Josip Predavec poduljim govorima sklonuli, da se pokore na logu Stjepana Radića. Pokupivši vjerodajnice, koje je kod sebe imalo dvadeset od prisutnih 67 narodnih zastupnika HRSS, pošao je Predavec u Be ograd, gdje ih je 7. ožujka predao Ljubi Jovanoviću, predsjedniku Narodne skupštine. Jovanović sazove verifikacijoni odbor, koji je 12. ožujka ovjerovio svih 20 mandata. Sutradan je u Beogradu po novno osvanuo Predavec, koji je donio daljnjih 30 vjerodajnica. Narednih su dana u Beograd stizavale vjerodajnice jošte za 17 narodnih zastupnika. Tako je do 20. ožujka 1924. bilo predano 67 vjerodajnica. Manjkale su jedino vjerodajnice Stjepana Radića i njegova zeta ing. Augusta Košutića, koji su boravili u Beču. Pripadom valja spomenuti, da je Italija 17. ožujka 1924. anektirala »slobodnu državu« Rijeku s okolicom. Radikali su nemoćno gledali, kako će u Novoj skupštini iz gubiti dosadašnju većinu. Čim je 24. ožujka 1924. u Narodnoj skupštini osvanulo prvih 15 narodnih zastupnika Hrvatske repu blikanske seljačke stranke, odmah je Nikola Pašić pošao do kralja Aleksandra, kojemu je podnio ostavku vlade. Nato je Pašića posjetio Svetozar Pribićević, koji mu je dao savjeta, kako li će moći izigrati Hrvate i ostati na vlasti. Pribi ćević je naime odlučio istupiti iz Demokratske stranke, te sa svo jim pristašama osnovati Samostalnu demokratsku stranku, koja će se priključiti radikalima, ako Pašić njezine prvake uzme u sastav nove vlade. Među Pribićevićevim pristašama nalaze se i dva člana verifikacijonog odbora. Ovi će zajedno s devet radikala činiti većinu u verifikacijonom odboru, koji broji 21 člana, te će moći spriječiti ovjerovljenje onih 47 vjerodajnica, koje su iza 12. ožujka podnijeli zastupnici. Hrvatske republikanske seljačke stranke.