Hrvatska na mučilištu/Na proljeće godine 1929.

NA PROLJEĆE GODINE 1929.

U Zagrebu je 10. ožujka 1929. raspuštena podružnica »Orjune«, t. j. organizacije jugovinskih nacijonalista. To je bio konac zloglasnih orjunaša, koji su pod vodstvom Berislava Anđelinovića počinili nebrojena nasilja hrvatskim rodoljubima. Tako je sam Berislav Anđelinović 28. srpnja 1924. ubio hercegovačkoga Hrvata Marka Zovka na zagrebačkoj ulici, gdje je 14. srpnja 1922. ubijen i mladi gumbar Rudolf Rožić. Isti je Anđelinović g. 1924. u rudniku Trbovlju ubio 2 hrvatska radnika. Orjunaši su g. 1921. ubili iz zasjede Dasovića u Otočcu, g. 1922. Petrovića u Dubrovniku, g. 1923. Marka Grčića u Sinju, a g. 1927. Grgina u Kaštel Starom. Istoga je dana (10. ožujka 1929.) ministar unutrašnjih posala Pera Živković raspustio također »Hanao«, t. j. hrvatsku nacijonalističku omladinu, kojoj su pripadali hrvatski rodoljubni mladići, naročito sveučilišni đaci, te inteligentniji obrtnički i trgovački pomoćnici. Da tobože pokaže svoju pravednost, raspustio je general Živković i »Srnao«, t. j. srpsku nacijonalističku omladinu. Ova organizacija nije u Zagrebu imala svojih pristaša, jer je zagrebačka srpska omladina listom stupila u »Orjunu«. Toni S c h 1 e g e 1 , ravnatelj dioničkog društva »Jugoštampa«, ustrijeljen je u Zagrebu 22. ožujka 1929. na večer, kada se automobilom dovezao pred svoj stan. To je umorstvo pobudilo u Zagrebu veliku senzaciju, jer se znalo, da je Schlegel bio kralju Aleksandru »persona grata« (draga osoba). Mnogi su Hrvati držali, da je upravo on zasnovao kraljevu diktaturu, pa da je sastavio i proglas, kojim je kralj Aleksandar ovu diktaturu 6. siječnja 1929. objavio narodu. (Upućeni su znali, da je taj proglas i diktatorske zakone izradio dr. Milan Srškić). Općenito se smatralo, da je Schlegla ustrijelio jedan od mladih hrvatskih rodoljuba (ustaša). Redarstvo je u tom pravcu povelo izvide i zatvorilo mnogo mladića, koji su bili i zlostavljani. Ipak se tada nije ustanovilo i objavilo ime Schleglova ubojice. U Sofiji je 26. travnja 1929. sastavljena i potpisana deklaracija ovoga sadržaja: »Prigodom bratskoga posjeta hrvatskoga narodnoga zastupnika dra. Ante Pavelića i Gustava Perčeca, gradskoga zastupnika hrvatskoga glavnoga grada Zagreba, kod narodnog odbora macedonske emigrantske organizacije u Bugarskoj, bilo je s obje strane ustanovljeno, da su Hrvatska i Macedonija — uslijed nametnutog im nemogućega beogradskoga režima — obadvije u jednakoj mjeri prinuđene uskladiti svoju zakonitu djelatnost za izvojevanje čovječjeg i narodnog prava, političke slobode i potpuna nezavisnosti Hrvatske i Macedonije. Istodobno je s obje strane bilo očitovano, da će one u budućnosti naprezanjem svih svojih snaga težiti za postignućem ovih ideala obaju bratskih naroda.« Uz dra. Antu Pavelića i Gustava Perčeca potpisali su ovu deklaraciju članovi Macedonskoga narodnog odbora, i to: predsjednik dr. Staničev, potpredsjednici: L. T. Kiselinčev i N. Jakimov, tajnici: V. Iv. Vasilev, W. Doumev i N. Gabrovski, te odbornici: M, Dimitrov, B, Antonov, Ivan Hadjov, S. Nanev i G. Kondov. Kralj je Aleksandar 3. travnja 1929. potpisao odluku, kojom se ukidaju 4 ministarstva, i to ministarstvo vjera, narodnoga zdravlja, agrarne reforme, te pošta i brzojava. Od sada će u ministarstvu pravde biti i odjel za vjere, u ministarstvu socijalne politike odjel za narodno zdravlje, u ministarstvu poljoprivrede odjel za agrarnu reformu, a u ministarstvu saobraćaja odjel za pošte i brzojave. (Ipak je kasnije uspostavljeno posebno ministarstvo za pošte i brzojave, a ukinuto je ministarstvo za izjednačenje zakona. Podjedno je uvedeno jošte ministarstvo za fizički odgoj naroda.) »Avala« je 20. svibnja 1929. priopćila ovu službenu obavijest: »Ministar u penziji g. S v e t o z a r P r i b i ć e v i ć doputovao je prije dva dana iz Zagreba u Beograd. Zbog protuzakonitih prestupaka g. Pribićevića donio je upravnik varoši Beograda odluku, kojom se g. Pribićeviću saopćuje, da mu se mjesto slobodnoga stanovanja određuje u Brusu kod Kruševca. Pribićević je u pratnji svoje kćeri i jednoga prijatelja svoga jučer autom otputovao u spomenuto mjesto.« U Brusu je Pribićević ostao interniran dulje vremena. Tamo je obolio od upale slijepoga crijeva. Kako nije imao pri ruci vještoga liječnika, koji bi ga pravodobno operirao, nastale su u Pribićevićevoj utrobi teške komplikacije. Ove su za uvijek onemogućile potpuno ozdravljenje. Pribićević je dobio dozvolu, da se liječi u inozemskom kupalištu. Kad je otišao iz Jugoslavije, nije se više niti vraćao u nju. Tako je i Svetozar Pribićević postao »jugoslavenski emigrant «. Tada se u inozemstvu nalazilo već nekoliko Hrvata. Prvi je Hrvatsku ostavio odvjetnik dr. Ante P a v e l i ć , koji je 17. siječnja 1929. otišao iz Zagreba, te je kod Sušaka prešao preko mosta u Italiju. U inozemstvo se zaklonio i kapetan Gustav P e r č e c . Hrvatsku su u kolovozu g. 1929. ostavili dr. Juraj K r n j e v i ć i ing. August K o š u t i ć , prvaci Hrvatske seljačke stranke. Krnjević se nastanio u Ženevi, gdje je o hrvatskoj politici izvještavao strane političare i novinare. On je tamo u istom cilju izdavao časopis »Croatia «, koji je uz hrvatske članke donosio i njihove prijevode na njemačkom, engleskom i francuskom jeziku. Košutić je pak većinom boravio u Beču, odakle se spremao na pohod u Ameriku, da agitira među tamošnjim Hrvatima.