Hrvatska na mučilištu/Mir u Rapallu 12. studenoga 1920.

MIR U RAPALLU 12. STUDENOGA 1920.

Mjesec dana iza toga doživjela je kraljevina SHS. drugi diplomatski poraz. U Rapallu je naime 12. studenoga 1920. zaklju čen ugovor između Italije i Jugoslavije. Italiju zastupahu: mini star predsjednik Giovani Giolitti, ministar vanjskih posala Karlo Sforza i vojni ministar prof. Ivan Bonomi, a Jugoslaviju: ministar predsjednik dr. Milenko Vesnić, ministar vanjskih posala dr. Ante Trumbić i ministar financija Kosta Stojanović. Po tome ugovoru ostaju Italiji bivše poknežene grofovije Gorica i Gradiška. Isto tako ostade Italiji grad Trst s kotarom svojim. Uzalud se Hrvati prije nadahu, da će moći spasiti sjevero-istočni dio poluotoka Istre, gdje stanuju gotovo sami Hrvati i Slovenci. Svojedobno je Wilson predlagao, da tu bude granicom rijeka Raša, premda Hrvati stanuju i zapadno od ove rijeke. Da se primila ova »Wilsonova linija« dobila bi Jugoslavija t. zv. Libur niju, gdje se nalaze ljetovališta i kupališta: Volovsko, Opatija, Ičići, Ika, Lovran, Mošćenice i Labin. Sad je ugovorom u Rapallu sve to došlo pod vlast Italije, kojoj pripade cijeli istarski polu otok. Jugoslavija se morala zadovoljiti s dijelom t. zv. Kastav štine, koja je nastavak istarskog poluotoka na sjevero-istoku. Od istarskih otoka zapade Jugoslaviju samo Krk, dok su otoci Cres, Lošinj, Unje i Sušak te Brionski otoci postali sastavnim dijelom kraljevine Italije. Iz strateških razloga zatražiše Talijani, da im pripadne jugozapadni dio Kranjske, gdje stanuju sami Slovenci. I zaista su Italiji ugovorom u Rapallu odstupljeni kranjski gra dovi: Idrija, Vipava i Postojna s okolnim selima, te željezničko raskršće Sv. Petar. Tako je granica Italije pomaknuta sve do planine Sniježnik na međi Kranjske i hrvatskoga Gorskoga ko tara. 96Mir u Rapallu 12. studenoga 1920. Ugovorom u Rapallu stvorena je posebna »nezavisna država Rijeka« (Fiume). Ovu sačinjava grad Rijeka sa svojim kotarom, kojima se pridaje primorski dio Kastavštine. Međutim treba spo menuti, da je još 12. rujna 1919. na Rijeku unišao talijanski pje snik Gabrijel d’Annunzio s talijanskim fašistima. On je Rijeku zaposjeo i u njoj preuzeo vladanje u ime Talijana. Pred njim po bjegoše iz Rijeke mnogi rodoljubi hrvatski. Jugoslavija je kod pregovora u Rapallu imala uspjeh jedino u pitanju Dalmacije. Talijani se zadovoljiše s malim dijelom Dal macije. Njima je naime pripao grad Zadar, kojemu pripadoše porezne općine Arbanasi, Crno, Bokanjac i onaj dio porezne op ćine Diklo, koji — polazeći od mora, oko 700 metara jugoistočno od sela Diklo — ide pravcem put sjeveroistoka do kote 66 Griž. Od tolikih dalmatinskih otoka, što ih Talijani zaposjedoše god. 1918., ostadoše im samo Lastovo i Pelagruž s obližnjim otočići ma. No zato je kraljevina SHS morala u korist preostalih Talijana u Dalmaciji (većinom u Splitu, Šibeniku, Hvaru, Korčuli i Du brovniku) dati razne koncesije, osobito u pogledu upotrebe ta lijanskoga jezika, slobode vjeroispovijedanja i prava opcije tali janskog državljanstva. U splitskom je kazalištu dr. Ante Trumbić 5. prosinca 1920. prikazao, kako je došlo do ugovora u Rapallu. On je iznio razne događaje, koji su u vezi s tim ugovorom, naročito memorandum, što ga je Wilson 14. travnja 1919. upravio Orlandu, zatim deklaraciju pariških novinara od 23. travnja 1919., te memorandum, koji su Wilson, Engleska i Francuska 19. prosinca 1919. uputili Italiji. Trumbić je protumačio također ultimatum, kojim je Italija 20. siječnja 1920. tražila, da se grad Zadar sa cijelom svojom općinom — dakle i s otocima i kanalom — poput Rijeke proglasi nezavisnom državom, ali s pravom, da bira svoje diplo matsko zastupstvo. Trumbić je svoje predavanje završio riječi ma: »Ugovorom u Rapallu postigosmo u pitanjima Sušaka i Zadra uspjehe, koji se ne mogu podcijeniti. Tako smo u pitanju Sušaka obezbijedili trgovački izlaz na more, i to posve neodvisan i bez stranog utjecaja. U pitanju pak Zadra izbjegli smo opasno sti, da izgubimo cijelu općinu, ostrva i onaj kanal, koji je jedini put našim trgovačkim lađama od juga na sjever. Spasili smo i otok Vis, koji je točka životnog interesa za našu državu. U ovim trim točkama ne bijaše nikada do Rapalla izgleda, da ćemo uspjeti.« Izbori za konstituantu 28. studenoga 1920.