Hrvatska na mučilištu/Manifest kralja Aleksandra od 6. sijećnja 1929.

MANIFEST KRALJA ALEKSANDRA OD 6. SIJEČNJA 1929.

Kralj je svoju diktaturu 6. siječnja 1929. objavio narodu ovim proglasom, koji mu je sastavio dr. Milan Srškić: »Najveći narodni i državni interesi i njihova budućnost zapovijedaju mi, da se i kao vladalac i kao sin ove zemlje obratim neposredno narodu, pa da mu iskreno i otvoreno kažem ono, što mi u današnjem trenutku nalaže moja savjest i moja ljubav prema otadžbini. Nastupio je čas, kada između naroda i kralja ne može i ne smije više biti posrednika. U toku tolikih prošlih napora i tolikih strpljenja, koje sam pokazao u vršenju svojih visokih dužnosti, moju je dušu razdirao vapaj naših narodnih masa, — radenih i miroljubivih, ali i namučenih, — koje su rukovođene svojim prirodnim i zdravim rasuđivanjem već odavno nazirale, da se više ne može ići putem, kojim se do sada išlo. Moja očekivanja, — kao i očekivanje naroda, — da će evolucija našeg unutarnjeg političkoga života donijeti sređenje i konsolidiranje prilika u zemlji, nisu se ostvarila. Parlamentarni rad i sav naš politički život dobivaju sve više negativno obilježje, od čega narod i država imaju samo štete. Sve korisne ustanove u našoj državi, — njihov napredak, parlamentarni rad i sav naš politički život, — dovedeni su u opasnost. Od takovog nezdravog političkoga stanja u zemlji strada ne samo unutarnji život i napredak, nego i sređivanje i razvijanje spoljnih (vanjskih) odnosa naše države, kao i jačanje našeg ugleda i kredita u inostranstvu. Parlamentarizam, koji je kao političko sredstvo po tradicijama od mojeg nezaboravnog oca ostao ideal, počele su zaslijepljene političke stranke zloupotrebljavati u toj mjeri, da je postao smetnja za svaki plodonosni rad u državi. Žalosni dogođaji i razdori u Narodnoj skupštini pokolebali su kod naroda vjeru u korist ove ustanove. Sporazumi i najobičniji odnosi između stranaka i ljudi — postali su apsolutno nemogući. Umjesto da parlamentarizam razvija i jača duh narodnog i državnog jedinstva, on — ovakav, kakav je — počinje dovoditi do duhovnog rasula i narodnog razjedinjavanja. Moja je sveta dužnost, da svima sredstvima čuvam državno i narodno jedinstvo, te sam riješen, da ovu dužnost bez kolebanja ispunim do kraja. Čuvati narodno jedinstvo i državnu cjelinu, to je najviši cilj moje vladavine, pa to mora biti i najveći zakon za mene i za svakoga. To mi nalaže moja odgovornost pred narodom i pred historijom. To mi nalaže ljubav prema otadžbini i pijetet prema bezbrojnim dragocjenim žrtvama, koje padoše za taj ideal. Tražiti lijeka tome zlu u dosadašnjim parlamentarnim promjenama vlade i uzaludnim pokušajima, odnijelo nam je već nekoliko posljednjih godina. Mi moramo tražiti nove metode i krčiti nove puteve. Ja sam uvjeren, da će u ovom ozbiljnom trenutku svi Srbi, Hrvati i Slovenci razumjeti ovu iskrenu riječ svojega kralja, pa da će oni biti najvjerniji pomagači oko mojih budućih napora, kojima je jedini cilj: da se u što kraćem vremenu postigne ostvarenje onih ustanova, one državne uprave i onog državnog uređenja, koje će najbolje odgovarati općim narodnim potrebama i državnim interesima. Radi toga sam riješio i rješavam, da ustav kraljevine Srba , Hrvata i Slovenaca od 2 8 . juna 1921 . god i ne prestane vaziti . Svi zemaljski zakoni ostaju u važnosti, dok se mojim ukazom ne ukinu.Na isti način (t. j. kraljevim ukazom) donosit će se u buduće novi zakoni. Narodna skupstina , izabrana 11. septembra 1927. godine, r a s p u š t a s e . Saopćavajući ovu moju odluku svome narodu, naređujem svima vlastima države, da po njoj postupaju, a svima i svakomu zapovijedam, da ju poštuje i da joj se pokorava.« Kralj je Aleksandar odmah imenovao prvu diktatorsku vladu. General Pero Živković, zapovjednik kraljeve garde, postao je predsjednikom ministarskoga savjeta i ministrom unutrašnjih posala, dr. Voja Marinković m. vanjskih posala, general Stevan Hadžić m. vojske i mornarice, dr. Stanko Švrljuga m. financija, dr. Mate Drinković m. socijalne politike, dr. Milan Srškić m. pravde, dr. Oton Frangeš m. poljoprivrede i vođa, dr. Antun Korošec m. saobraćaja, dr. Tugomir Alaupović m. vjera, Nikola Uzunović m. bez portfelja, Laza Radivojević m. šuma i ruda, dr. Uroš Krulj m. narodnoga zdravlja, Boža Maksimović m. prosvjete, a Sveta Savković m. građevina. U prvom času nije kralj popunio tri ministarstva, te je Drinković postao zastupnikom ministarstva trgovine i industrije, Radivojević zastupnikom m. agrarne reforme, a Savković zastupnikom m. pošta i brzojava.