Hrvatska na mučilištu/Kralj se godine 1929. spremao u Zagreb

KRALJ SE G. 1929. SPREMAO U ZAGREB.

Zagrebački je gradonačelnik dr. Stjepan Srku1ju sjednici gradskoga zastupstva 23. svibnja 1929. pročitao ovu izjavu: »Gospodo zastupnici! Kako saznajem, imat ćemo u najskorije vrijeme sreću, da u našem prijestolnom slobodnom i kr. glavnom gradu Zagrebu pozdravimo Njegovo Veličanstvo kralja Aleksandra I. Prema dispozicijama boravit će Nj. V. na dvoru u Brezovici , pa će građanstvo grada Zagreba, toga kulturnog i političkog središta hrvatskog naroda, imati sretnu priliku, da nosiocu krune izrazi svoju vjernost i odanost, da prikaže svoje teške prilike i podnese žalbe, koje ga tište, pa da iskreno izloži svoje molbe i nađe, koje postavlja u vladavinu Njeg. Veličanstva. Blagopokojni Stjepan Radić, vođa hrvatskog naroda, — na samrtnoj postelji, u očekivanju sudbonosnih događaja, — dao je lozinku: Kralj i narod. Kada su uzdrmane sve nade u parlamentarno rješenje naših opravdanih zahtjeva, ostalo nam je jedino uzdanje u mudrost i moć Njeg. Veličanstva. I zaista je kralj svojom suverenom odlukom od 6. siječnja svu državnu vlast preuzeo u svoje ruke, te je ukinuo Vidovdanski ustav, koji smo mi Hrvati od početka smatrali smetnjom za unutrašnje uređenje naše narodne države i zaprekom, da se udovolji pravednim zahtjevima hrvatskog naroda, koji je u ovu državu stupio kao ravnopravan faktor s braćom Srbima i Slovencima. U istom se je manifestu Njeg. Vel. obratilo na narod i pozvalo ga na suradnju u velikom djelu ozdravljenja naših državnih prilika. Golem je to zadatak i velika odgovornost pred poviješću, jer o tome zavisi sva naša budućnost. I mi, gospodo zastupnici, potaknuti iskrenim rodoljubljem i ljubavlju prema našoj narodnoj državi, — ušli smo u ovo samoupravno tijelo, da se odazovemo apelu Njeg. Veličanstva, pa da, radeći na polju komunalne politike grada Zagreba, pridonesemo svoj dio za sređenje teških prilika čitave cjeline. Gospodo! Koliko se u ovom teškom poslu od svih na to pozvanih faktora traži mudrosti i požrtvovnosti, toliko se i od naroda traži vjere i povjerenja. Svi mi želimo, da se taj posao svrši sretno i brzo. Ali je prirodni tečaj ljudskoga života, da mučni zadatci i konačni uspjesi zahtijevaju od pojedinaca i od čitavog naroda puno žrtava i ustrpljenja. Predstavnici hrvatskog naroda jasno su nakon događaja od 20. lipnja razložili svoje političko stajalište, koje izrazuje nepokolebivu vjernost kraljevskom domu, a traži ispunjenje i udovoljenje zahtjeva hrvatskog naroda u sklopu države SHS. Ovo ujedinjenje naših zemalja i naroda u jednu državnu cjelinu zavjetna je misao najsvjetlijih hrvatskih i srpskih duhova. To je jedino prirodno osiguranje naše rase u teškoj borbi za svoj politički opstanak. I nitko nije ovlašten da u vanjskom svijetu iznaša tobožnje političke težnje hrvatskogm naroda , koje su u očitoj opreci s ovim njegovim političkim interesima, pa se svaka takova ilegalna akcija pojedinaca mora najoštrije osuditi. Ova državna zajednica je nacijonalna država i h r v a t s k o g naroda svojim geografskim položajem, rasnim karakterom i čitavom duševnom predajom. Braneći nju, branimo svoje narodno tlo, svoju domovinu i budućnost hrvatskog naroda. Istina: ovo državno uređenje još nije provedeno. Ali mi vjerujemo u sreću i mudrost Njeg. Vel. kralja Aleksandra I. Vjerujemo, da kako je vanjski ujedinio narod Srba, Hrvata i Slovenaca, tako će i svoj čin od 6. siječnja okruniti velikim djelom sretnog unutrašnjeg uređenja državnih prilika, koje će odgovarati stoljetnim nacijonalnim historijskim težnjama hrvatskog naroda. Takovo će djelo u povijesti mlade naše kraljevine osigurati Njeg. Veličanstvu slavu velikih narodnih vladara kralja Tomislava i cara Dušana Silnog. U toj nađi pozdravljamo dolazak Njeg. Veličanstva u Zagreb kao dobar predznak bolje budućnosti poklicima: Da Bog živi Njeg. Velič. kralja Aleksandra I.« Ipak nije došlo do kraljevog boravka u dvorcu Brezovici kod Zagreba. Čim su naime hrvatski ustaše u Zagrebu pročitali u novinama govor dra Srkulja, odmah su poduzeli potrebite korake, da kraljevu namjeru osujete. Pomoću paklenih strojeva oštetili su mostove na cesti prema Brezovici. To je kralja Aleksandra tako uplašilo, da je odustao od namjeravanog puta u Brezovicu i u Zagreb.