Hrvatska na mučilištu/Kako očevidci opisuju sukob na Jelačićevom trgu

KAKO OČEVIDCI OPISUJU SUKOB NA JELAČIĆEVOM TRGU

Kako je 5. prosinca 1918. došlo do sukoba na Jelačićevom trgu, o tom jedan od pobunjenih hrvatskih vojnika iskazuje ovako: »U krilu 53. pješačke-pukovnije u Zagrebu osnovaše podča snici Ivan Perečić, Dragutin Mort, Rudolf Cecelja, Ivan Šimanović i Adolf Švarc revolucijonarni odbor u cilju, da zapriječe priklju 52Kako očevidci opisuju sukob na Jelačićevom trgu čak Hrvatske Srbiji. Postrojbe 53. pješačke pukovnije postrojiše se 5. prosinca 1918. u svojoj vojarni, odakle krenuše po svoju vjernu braću domobrance u vojarnu 25. domobranske pješačke pukovnije. Trubljač ove 25. pukovnije zasvira »Zbjeg«, te se pripravljeni domobranci za čas svrstaše u postrojbe na čelu sa svojom pukovnijskom glazbom. Domobrance su pripremili i po veli Petar Cerovski, vodnik Franjo Kovačić i stari tambur Ivan Colarić. U uzornom redu stupahu postrojbe u pravcu Jelačićevog trga uz ogromnu pratnju rodoljubnoga građanstva. Naša je na mjera bila proglasiti slobodnu hrvatsku republiku. Uz to se pu tem izražavalo veliko narodno ogorčenje protiv Srba povicima: »Dolje srpska dinastija! Dolje kralj Petar! Dolje srpski militari zam!« Podjedno se klicalo slobodnoj Hrvatskoj, Stjepanu Radiću i hrvatskoj republici. Slavosrbi Pribićević, Drinković i Grga Anđelinović naniješe krvavi dan nama, koji smo jedini imali smjelosti i hrabrosti, da govorimo u ime hrvatskog naroda, pa da oprovrgavamo laži, spletke i povijesno nasilje, te se suprotstavimo sramoti, koja je nanešena hrvatskom narodu. Dok su postrojbe hrvatske vojske u uzornom redu predvo dili Ivan Perečić, Dragutin Mort, Ivan Colarić, Rudolf Cecelja, Petar Cerovski i Franjo Kovačić, u isto su vrijeme slavosrpski razbojnici smjestili teške strojne puške na Jelačićevom trgu, i to na kućama broj 4 i 6, pa na Gnezdinoj kući1) i na t. zv. Elza Fluid domu2), a čarkare po okolišnim kućama. Slavosrpskom strojopuškom na kući broj 4 zapovijedao je sokolaš Miroslav Javand, na kući broj 6 sokolaš Marcel Tičak, a na Gnezdinoj kući i na Elza Fluid domu Židov Leopold Deutsch i mornarički časnik Dragutin Dolček. Netom stupismo na Jelačićev trg, odmah se po nama prosula smrtonosna paljba, te je palo prvih par žrtava. Vođe nisu napu stili vojnike, nego odmah po tradiciji Hrvata hladnokrvno prihva tiše borbu na život i smrt, polegavši uz nezaštićene stroj opuške. Prvom je strojopuškom — na zaokretu s Jelačićevog trga pre ma Splavnici — zapovijedao vodnik Ivan Perečić, uz kojega su bili Sentmartoni, Milan Sorman i Rudolf Gregurin. Drugom je 1) Na mjestu ove kuće podignut je južni dio palače Gradske štedionice. 2) Ova se zgrada nalazi na uglu Jelačićevog trga i Jurišićeve ulice. 53Kako očevidci opisuju sukob na Jelačićevom trgu stroj opuškom zapovijedao i pod najtežim se okolnostima borio popularni jednogodišnji desetnik Emil Perška, uz kojega su bili Dragutin Mort i vodnik Franjo Kovačić. Oni su do zadnjega časa pokrivali uzmak preostalih živih vojnika kod strojnih pušaka. Iza toga su nastavili borbu s dobro zaklonjenim i zaštićenim ne prijateljem sve do prvoga sumraka, kada je konačno čitav bata ljun 5. srpskog puka zauzeo postave na Jelačićevom trgu i na Splavnici. Trećom je stroj opuškom zapovijedao poručnik Vinko Nemčić, kojemu su pomagali Slavko Šćukanec, Artur Weintraub, Ružić i Gnidica, dok je četvrtu strojopušku rukovodio Rudolf Cecelja. Na kuću broj 4 jurišali su Janko Šešok, Ljubo Crnić, Josip Godler, Ferek i Antun Pavleković, koji su brzo zauzeli ovo prvo ubojničko gnijezdo. Na drugu je neprijateljsku strojopušku (u kući broj 6) jurišao odred vojnika, koji su vodili Matija Vlašić i vodnik Ivan Šimanović. Potpomognuti postrojbama 5. srpskog puka zauzeše slavosrpski plaćenici — naoružani bombama i te škim oružjem — razne postave i zasjede. Tako se svršila borba hrvatskih vojnika protiv daleko jačeg neprijatelja. U toj nejednakoj borbi izgubilo je svoj život 14 Hrvata, poimence: Slavko Šćukanec, Sentmartoni, Miroslav Svoboda, Viktor Kolombar, Miloš Mrše, Mato Gašparović, Mijo Staničer, Stjepan Jureša, Josip Lupinski, Ferdo Veršec, Nikola Ivša, Dra gutin Kostelac, Andro Martinko i Antun Tašner-Juričić.« Ovaj izvještaj znatno dopunjuje Srbin dr. Branko Kojić, koji je u borbi na Jelačićevom trgu sudjelovao kao član »Srpsko ga Sokola«. On mi je odmah sutradan (6. prosinca 1918.) svoje do življaje opisao ovako: »Nešto iza 1 sat dobio je. »Sokol« telefonsku zapovijed, da strojopuščani odio pošalje na Jelačićev trg, budući da se je već u jutro govorilo, da će vojnici izaći iz vojarna i manifestirati. Nato je 160 ljudi (mornari s Narodnom stražom) krenulo s 3 stroj opuške na Jelačićev trg. Njima je zapovijedao poručnik Dolček. Na trgu su rastjerali svijet i zaposjeli ulaze u pokrajne ulice. Oko 2 sata čula se u Ilici buka. Dolazili su vojnici, pred ko jima je išla glazba. Ovi su vojnici putem na uglu Ilice i Franko panske ulice razoružali jednu četu Akademske garde, koja je išla (na Markov trg) pred Narodno vijeće. 54Kako očevidci opisuju sukob na Jelačićevom trgu Mornari su se povukli u kuće na Jelačićevom trgu. Puške su smjestili u kuće broj 4, 6 i 21, ali ne zato, da bi u slučaju bitke imali zgodniji položaj, nego samo zbog toga, da ne bi time izazi vali vojnike. Međutim se Jelačićev trg napunio oboružanim vojnicima. Sa sobom su imali nekoliko stroj opušaka, koje su smjestili kraj spo menika. Naskoro je započelo i pucanje. Ipak su svi mislili, da će se stvar mirno svršiti. Kada su počeli jače (u zrak) pucati, iziđe pred njih sokol Tičak, te im reče, neka budu mirni i neka ne pucaju. Vojnici su ga prekidali povicima »Živila republika!« »Dolje kralj!« i t. d. Napokon je prasnuo hitac i Tičak se srušio mrtav. Sada je započela najžešća pucnjava. Pucalo se jednako jako s obje strane. Vojnici se odmah povukoše ispred Fellerove kuće (broj 21), gdje je bio najjači odio mornara. Svi su vojnici pošli prema Dugoj ulici. U to su vojnici provalili u Popovićevu kuću (broj 4.). Kako mornari pripovijedaju, vojnici su prodrli u kuću otraga (iz ulice Pod zidom), jer je glavni ulaz (s Jelačićevog trga) bio zaposjednut od mornara. Tu su vojnici oteli strojnu pušku, dok su se mornari razbježali većinom u kuću broj 6. Sad je strojna puška, kojom je zapovijedao desetnik Deutsch, počela s kuće broj 21 pucati na Popovićevu kuću toli jako, da su se vojnici odavle razbježali. Na iličkom pločniku ih je 8 mrtvih ležalo pokraj jedne mlake krvi. Nato se mornari po vratiše u Popovićevu kuću, gdje su ponovno zauzeli svoju stro jopušku. Protivnički Vormeisteri, koji su pucali iz strojopuške, ubi jeni su odmah na početku kao i sam njihov natporučnik Miroslav Svoboda. Uslijed jakog pucanja strojopuške s kuće broj 21 po vukli su se vojnici u pokrajne ulice. Većina ih se razbježala, te je na Jelačićevom trgu zavladao priličan mir. Zato su kola gradske aprovizacije odvažala (u Zakladnu bolnicu Mil. braće) mrtve, a valjda i ranjene vojnike. Mornari su ostali u kućama sve do nešto iza 5 sati, dok nisu stigle srpske čete. Od mornara su 2 ubijena, a osam ih je ranjeno; dvojica su bila teško ranjena, a ostali su mogli sami ići. To sam čuo, kada je rekao sam poručnik Dolček. Vojnici su neke strojopuške ostavili na Jelačićevom trgu, a s drugima su pobjegli. Jedna je grupa vojnika iza toga htjela 55Kako očevidci opisuju sukob na Jelačićevom trgu navaliti na zgradu »Hrvatskoga Sokola«. Međutim su u »Sokolu« bili oni akademičari, koje su vojnici (na uglu Ilice i Frankopanske ulice) razoružali. Ovi su u »Sokolu« dobili puške, te su pošli u susret vojnicima. Tako je u Nikolićevoj ulici došlo do puškara nja, ali ipak nije nitko nastradao. Kada je pak iz »Sokola« počela pucati strojna puška, razišli su se vojnici.« O pripravama za sukob na Jelačićevom trgu postoji izvješ taj samoga poručnika Dragutina Dolčeka, koji glasi ovako: »Bilo je točno 1 sat poslije podne, kada sam dobio striktnu zapovijed Narodnog vijeća: »Pod cijenu vlastitog života morate ugušiti revolucijonarni pokret austro-ugarskih pukova«. Točno obaviješten o pravcu kretanja tih pobunjeničkih pukova krenuo sam iz »Hrvatskoga Sokola« sa 60 mornara svojeg dobrovoljač kog odreda i s tri strojne puške. Da bi izbjegao svaku borbu, po šao sam Kukovićevom ulicom i Zrinjevcem na Jelačićev trg. Pošto još nije bilo jasno, koja li je svrha i cilj pobunjenika, ostao sam u stavu čekanja na Jelačićevom trgu. Međutim je prva kolo na pobunjenih vojnika razoružala i raspršila odred policijske straže kod Mesničke ulice. Druga je pak kolona isto tako razo ružala i raspršila Akademsku gardu u Frankopanskoj ulici, a obje su kolone krenule prema Jelačićevom trgu. Vjeran ideji i zadatku, odlučio sam prihvatiti barikadnu borbu na Jelačićevom trgu. U tu sam svrhu izdao slijedeći raspored: jednu sam strojnu pušku i 15 mornara odredio u kupulu Zakladne bolnice, drugu strojnu pušku i opet 15 mornara u prvi kat zgrade Elza-Fluid na uglu Jurišićeve ulice i Jelačićevog trga, dok sam s 30 mornara i s jednom stroj nom puškom pošao u prvi kat zgrade Rosia-Fonsier, koja se na lazi u sredini Jelačićevog trga (broj 6).« S jednoga je prozora dogođaje na Jelačićevom trgu proma trao dr. Ivan Pernar, koji je u narednom broju Radićevog »Doma« taj sukob opisao ovako: »Oko tri sata i četvrt začuje se od strane Ilice klicanje: »Živila republika!« Dolazilo je najmanje 600 oboružanih vojnika sa dvije mašinske puške. S Popovićeve kuće (na Jelačićevom trgu broj 4) htjelo se pucati na momčad. Nato je više vojnika podiglo u zrak puške i na puškama bijele marame, vičući: »Mi ne ćemo pucati. Nemojte ni Vi, nego nam dajte mašinske puške«. Za čas bude predana mitraljeza u kući broj 4. Nato je glazba zasvirala »Lijepa naša domovina«. Vojnici pođoše u kuću broj 6, Rasprava na vojnom sudu radi sukoba na Jelačićevom trgu da im i oni predadu mašinsku pušku. U to vrijeme čuli su se po novno poklici, da republikanci ne će pucati, samo neka ne pu caju kraljevci. Ne znam, što se događalo u kući broj 6; samo je pao jedan hitac, našto je napolje izletilo 6 do 8 vojnika. Oko 15 vojnika vratilo se natrag u kuću. Što se sada unutra događalo ne znam; ali nakon nekoliko časaka čuo se prasak pušaka. Pla nuše puške u veži kuće broj 6, a vojnici nagnuše jedan preko drugoga, te jedan ostade ležati pred vežom. Sada počnu rikati mitraljeze, i to prva republikanska od palače Prve hrvatske šte dionice, druga iz kuće broj 6 na Jelačićevom trgu, treća iz Felle rove kuće ( na uglu Jurišićeve ulice i Jelačićevog trga), četvrta kod svjetiljke lijevo od Jelačićevoga spomenika, a peta je bila postavljena iza samoga spomenika. Palo je mnogo žrtava. Ja sam vidio, kada su došla platonska kola, da odvezu mrtve i ra njene. Kraj Jelačićevoga spomenika bila su šestorica. Nekolicina se zaklonila iza spomenika, ležeći potrbuške; ovi su se šćućurili, da se zaštite od taneta. Jedan ili dva bijahu do smrti ubijeni. Pucalo se iz Fellerove kuće i sa strane od ulice Marije Valerije. (U zahodu na uglu Jelačićevog trga i ulice Marije Valerije bijahu smješteni oboružani članovi »Srpskoga Sokola«). Tako su ubijeni još i preostali vojnici. Kad je pucnjava prestala, digne se jedan mališ, koji je bio ranjen u desnu ruku, radi čega je ljevicom držao desnicu. Od gomile kod spomenika ostade živ jedan jedini. Kada su kola došla po mrtve, ustade taj — bio je narednik, a sav krvav od glave do pete, — pa zapita, gdje da se opere i gdje li je lije čnik. Krv je natopila granitni postav bana Jelačića i okolišni pločnik. Užasna slika! Ljudi su od znatiželje dolazili, te su bez srca gazili po krvi.«