Hrvatska na mučilištu/Kako je vlada PP provodila izbore

KAKO JE VLADA PP PROVODILA IZBORE.

Kao jedan od prvaka opozicijonog bloka izjavio se Ljuba Davidović o prošlim izborima 10. veljače 1925. ovako: »Ovi su izbori izvršeni na način, koji je neviđen i nezapamćen u našoj državi. Vršen je na ljude najteži pritisak bez ikakova obzira na zakon i ustav. I pored svega toga izborni su rezultati tako hrđavi za vladu, da ne će moći raditi u Narodnoj skupštini. Ovi su izbori sramota za našu državu. I što je ona doživjela tu sramotu, ima da zahvali isključivo Svetozaru Pribićeviću. On je glavni krivac za sve ono, što se je odigralo u našoj zemlji. Pored sve svoje iznemoglosti — i fizičke i umne — nikada ne bi Pašić pošao na ove puteve bez podstreka Svetozara Pribićevića. Držanje biračkih masa u Hrvatskoj, Šumadiji, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, — t. j. u svim krajevima, iz kojih opozicijoni blok crpi svoju snagu, — dokazuje, da politika sporazuma mora definitivno uspjeti. S ovim je izbornim rezultatima opozicijoni blok solidarniji i komkompaktniji, nego li ikada prije.« U Beogradu je 12. veljače 1925. održan sastanak predstavnika opozicijonoga bloka. Na taj su sastanak došli: Ljuba Davidović, Pavle Radić, dr. Antun Korošec, dr. Mehmed Spaho, dr. Ladislav Polić, Nastas Petrović, dr. Kosta Kumanudi i dr. Šefkija Behmen. Konferencija je potrajala do 6 sati poslije podne, kad je izdan ovaj komunikej: »Predstavnici svih stranaka u opozicijonom bloku — na svojem današnjem prvom sastanku — konstatiraju, da je prema nepotpunim i nepouzdanim rezultatima izbora od 8. veljače 1925., koje je vlada sada objavila, narod u cijeloj državi odobrio politiku bratskoga sporazuma, za koji se bori opozicijoni blok. Stranke opozicijonoga bloka u glavnom su sačuvale svoje pozicije, a Demokratska je stranka iz posljednjih izbora izašla pojačana. U srcu Šumadije — u kragujevačkom okrugu — dobila je dva mjesto jednoga mandata. Isto tako je narod u podrinjskom okrugu osudio današnju politiku vlade i g. Svetozara Pribićevića, otkazavši mu povjerenje, pa davši i tu demokratima dva mjesto jednoga mandata. Opozicijoni blok radosno pozdravlja ovo povjerenje u Srbiji, jer ono najrječitije pokazuje, da je među Srbijancima prihvaćena ideja narodnoga sporazuma. Iz ovoga zaključuju predstavnici opozicijonoga bloka, da bi izbori provedeni iole slobodno — bez strahovitoga nasilja i bezakonja, kao i bez nečuvenog falzifikata (krivotvorenja), činjenog na dan 8. veljače, — donijeli potpunu pobjedu politici narodnoga sporazuma i demokratske vladavine.« Vladini su listovi u Beogradu razglasili, da se izabrani navodni zastupnici Hrvatske republikanske seljačke stranke poslije

izbora dijele od 7 izabranih zastupnika, koji su članovi Hrvatske Zajednice. Ovu je vijest pobio dr. Ladislav P o l i ć , koji je u Beogradu 12. veljače 1925. iza sjednice prvaka opozicijonoga bloka dao ovu izjavu: »Hrvatska republikanska seljačka stranka i Hrvatska Zajednica jedno smo. Samo Svetozar Pribićević hoće, da od nas napravi dvoje. Među nama nema nikakove razlike. Poznato je, da smo mi (Hrvatska Zajednica) donijeli zaključak, da n e kandidiramo napose, te smo kandidirali na listi Hrvatske republikanske seljačke stranke.. Sporazumno s HRSS postavili smo ja i dr. Trumbić naše liste samo ondje, gdje nije bila pripuštena lista Hrvatske republikanske seljačke stranke. Ponovno velim: Hrvatska Zajednica i Hrvatska republikanska seljačka stranka jedno smo u svakom pogledu.« Kako su bili izbori narodnih zastupnika provađani u B o s n i i H e r c e g o v i n i , o tomu je bivši ministar dr. Šefkija Behmen 12. veljače 1925. u Beogradu dao novinarima ove podatke: »Izbori su u Bosni i Hercegovini provedeni pod najvećim pritiskom. Narod je tri mjeseca bio izložen raznim torturama, koje se ne mogu ni zamisliti u jednoj iole pravnoj državi. Poslije čitave godine dana raznih prijetnja, presija i proganjanja muslimanskog i katoličkog elementa nadolaze izborne metode PP vlade, kojima je okrunjena sva nepravilnost i nepravda, koju je u Bosni i Hercegovini doživio opozicijoni elemenat. Osim toga što građanima nije bila zajamčena lična i imovinska sloboda, svaki dan su se ponavljali novi napadaji. Narod je bio izvrgnut nasiljima tako zvanih četnika, koji su naoružani bombama i puškama krstarili od sela do sela. Za vrijeme ovih izbora bili su i sami žandari vladini korteši i agitatori. Oni su obilazili sela i govorili su narodu, kako su izbori za muslimane i katolike u petak, pa da zato ne trebaju u nedjelju 8. veljače ići na glasovanje, jer bi se izložili opasnosti, da dođu u sukob s radikalima. Ali sav taj vladin teror ne bi bio ništa donio, da nije bilo falzifikata na dan izbora. Tako su u selu Gračanici u srezu Visokom u 7 sati na večer došli na biralište oboružani četnici, koji su izbornicima vikali: »Raziđite se, inače ćemo pucati!« Četnici su zatim svoju prijetnju proveli i u djelo, te su zaista počeli pucati. Tri su muslimana bila teško ranjena. Jedan je od njih — Began Begišić — nakon tri sata podlegao ranama, dok druga dvojica liječe zadobivene svoje rane. Narod se niti poslije ove teške ostvarene prijetnje nije razišao. Na tom je biralištu glasovanje potrajalo do 5 sati u jutro, premda se imalo zaključiti u 6 sati na večer. Nije bila sporost u narodu, nego u predsjedniku biračkog odbora. Narod je na biralištu ostao čitavu noć, da izvrši svoju građansku i stranačku dužnost. To je najbolji dokaz, kako teror i nasilje nisu mogli ustrašiti, te kako je narod bio spreman na samoprijegor. Zbog toga se pribjeglo drugim sredstvima, a to su falzifikati. Imamo primjere u Brezi, Podlugovima, Obri i Čelibićima. Tamo su čuvari kutija bili otjerani sa birališta, te su u njihovoj odsutnosti bile naše kugljice preručivane u radikalske kutije. U Oborovcu su već do podne bili iscrpljeni spiskovi, pa kada su poslije podne došli naši birači glasovati, rečeno im je, da su oni već glasovali. Radikali su naime iz obližnjih sela pokupili neke ljude, koji nisu bili uvršteni u biračke spiskove, pa su oni glasovali mjesto naših birača. Na taj način nije glasovanju pripušteno 97 naših birača. Konstatirano je, da je na nekim biralištima glasovalo više ljudi, nego li je bilo upisanih birača. To su samo slučajevi, koje sam utvrdio u svojem izbornom okrugu.« Hrvatsko je Primorje nekada (osobito u vrijeme bana Khuena) bila prava tvrđa hrvatske opozicije. Tamo su naime bili birani: dr. Ante Starčević, Erazmo Barčić, Fran Folnegović, dr. Franjo Rački, dr. Bogoslav Mažuranić, dr. Fran Pilepić, Drago Vlahović i drugi hrvatski rodoljubi. Zato je hrvatska javnost bila neugodno iznenađena, što je Hrvatsko Primorje 8. veljače 1925. dalo razmjerno velik broj kuglica kandidatima protuhrvatskih stranaka. Ovu je činjenicu rodoljub iz Senja 11. veljače objasnio ovim riječima: »Što je u nekim mjestima Hrvatskoga Primorja nepovoljan rezultat za hrvatske kandidature, tomu je razlog u žalosnoj činjenici, da je domaće pučanstvo osiromašeno i uopće potisnuto. Najveći izvor privrede za primorsko pučanstvo bijaše more. Ali razvoj odnošaja naše države prema Italiji umanjio je taj izvor privrede, pa nas more više ne hrani kao nekada. Domaći elemenat pada u ekonomskoj snazi tako, da danas možemo na žalost govoriti o potpunom osiromašenju Primorja. Posjet stranaca u ljetno doba ne može niti iz daleka nadomjestiti ono, što je davala privreda na moru. Prije su mornar i kapetan plovili širom svijeta, ali su doma imali svoje kućice, te su se uvijek vraćali na rodnu grudu. Danas je sva mlađa generacija prisiljena na selidbu. To se raseljavanje osjeća diljem cijele obale. Hrvatsko je Primorje osiromašeno, a uz to je Primorje danas granica prema Italiji, uslijed čega se ondje nalazi mnogo odvisnih ljudi, naročito finanaca, oružnika i carinskih činovnika. Tako se može razumjeti i rezultat izbora, koji žalosno ilustrira stalno propadanje domaćeg elementa.« Iz M o s t a r a je 12. veljače 1925. hrvatskim novinama poslan ovaj izvještaj: »Vjerujući u pobjedu opozicije, narod je poslije izbora počeo u znak radosti paliti krijesove, a na crkvama su zvonila zvona. Pristaše vladinih stranaka pokušali su na nekim mjestima oprijeti se spomenutim hrvatskim manifestacijama. Radi toga je dolazilo do okršaja, te je alarmirana i žandarmerija iz Vrgorca. Oružnici su u mnogim selima uhitili viđenije ljude. Tako je u kotaru Ljubuškom uhapšeno oko 200 hrvatskih seljaka, premda je već 11. veljače bio svuda uspostavljen mir.« Oružnici su u S t a j n i c i kod Jezerana ubili 3 hrvatska izbornika. Velika su izborna nasilja počinjena u bjelovarskom kotaru. Ovdje su silom sa birališta maknuti čuvari kutija Hrvatske republikanske seljačke stranke, dapače i predsjednici biračkih odbora, koje je imenovala vlada. To je učinjeno zato, da se iz žara HRSS uzmognu kuglice prosipati u Wilderovu žaru Samostalne demokratske stranke.