Hrvatska na mučilištu/Jugoslovenski odbor

JUGOSLOVENSKI ODBOR.

Početkom svjetskoga rata ostaviše Hrvatsku: dr. Ante Trumbić, Frano Supilo, dr. Hinko Hinković, Ivan Meštrović, dr. Dinko Trinajstić, Milan Marjanović, dr. Franjo Potočnjak, dr. Josip Jedlowski, dr. Ivan Gmajner, Rudolf Giunio, dr. Milivoj Jambrišak i još neki Hrvati. Ove naše emigrante podupirahu moralno i materijalno oni Hrvati, koji se već prije rata nastaniše u Americi, osobito pak dr. Ante Biankini, don Niko Gršković, Paško Baburica i Vjekoslav Mitrović. Hrvatima se pridružiše slo venski emigranti: dr. Gustav Gregorin, dr. Bogumil Vošnjak i dr. Niko Županić, te srpski bjegunci iz Austro-Ugarske: dr. Ni kola Stojanović, Jovo Banjanin, dr. Milan Srškić i Dušan Vasilje vić. Tako se naskoro od Hrvata, Srba i Slovenaca u tuđini sa stavio »Jugoslovenski odbor«, komu postade predsje dnikom dr. Ante Trumbić. »Jugoslovenski odbor«, koji je svoje sjedište imao u Lon donu, bijaše od prvoga časa neprijateljski raspoložen prema Austro-Ugarskoj, te je protiv nje vodio agitaciju u zapadnoj Evropi i u Americi. Njegova bijaše namjera, da od Austro Ugarske otrgne one zemlje, u kojima stanuju Hrvati, Srbi- i Slo venci, pa da ih sjedini s kraljevinama Srbijom i Crnom Gorom. Kao prvi korak k tomu cilju služio je ugovor, što ga je dr. Ante Trumbić, kao predsjednik »Jugoslovenskog odbora« 20. srpnja 1917. na Krfu sklopio s Nikolom Pašićem, kao predsjednikom ministarskoga savjeta kraljevine Srbije. Po tom »k r f s k o m paktu« imala se stvoriti »kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca«, kojoj će se vladar iz dinastije Karađorđević zvati »kralj Srba, Hrvata i Slovenaca«. U toj državi bit će posve ravnopravna sva tri narodna imena: Srbi, Hrvati i Slovenci, sve tri narodne zastave: srpska, hrvatska i slovenska, obje azbuke: ćirilica i lati nica, te sve 3 glavne vjeroispovijesti: pravoslavna, rimokatolička i muslimanska. Država će imati samo jednu krunu, jednu državnu zastavu i jedan državni grb, a kalendar treba što skorije izjedna čiti. Ustav, — koji će »dati narodu mogućnost, da u samou pravnim jedinicama razvije posebne svoje energije«, — ima 11Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba se »brojno kvalifikovanom većinom primiti u Usta votvornoj skupštini« (konstituanti). Paralelno s akcijom »Jugoslovenskog odbora« tekao je rad hrvatskih i slovenskih narodnih zastupnika u Austrougar s koj. Tako je u Beču 35 hrvatskih i slovenskih zastupnika, koji su činili »Jugoslovenski klub«, 30. svibnja 1917. u carevin skom vijeću dalo izjavu, da »na temelju narodnoga načela i hrvatskoga državnoga prava zahtijevaju ujedinjenje svih zemalja u monarkiji, u kojima žive Slovenci, Hrvati i Srbi, u jedno samostalno — od svakoga gospodstva tuđih naro da slobodno i na demokratskoj podlozi osnovano — državno tijelo pod žezlom habsburško-lorenske dinastije«. Uz ove hrvat ske i slovenske zastupnike u Beču pristade »Starčevićeva s t ranka prava«, koja je to izjavila 5. lipnja 1917. na hrvat skom saboru u Z a g r e b u. Isto je 25. siječnja 1918. učinilo 15 zastupnika istarskoga sabora, a 14. travnja 1918. također svi hrvatski i srpski zastupnici iz Dalmacije. Hrvati i Slovenci na stojahu dakle, da unutar habsburške monarkije stvore posebnu državu, u kojoj bi se našli svi Hrvati, Srbi i Slovenci