Prijeđi na sadržaj

Hrvatska na mučilištu/Izjava dra Ante Pavelića

Izvor: Wikizvor

IZJAVA DRA ANTE PAVELIĆA.

Narodni je zastupnik dr. Ante P a v e l i ć u »Jutarnjem Listu« od 4. kolovoza 1928. potrebu složnog nastupa hrvatskog naroda prikazao ovom izjavom: »Prvi dan nakon strijeljanja hrvatskih narodnih zastupnika u beogradskoj Narodnoj skupštini dao sam u Beogradu izjavu, koja je sadržavala ovo dvoje: Prvo, da čin Puniše Račića nije djelo jednoga čovjeka i plod slučajnog uzbuđenja, nego da je u n a p r i j e d s m i š l j e n o i d o g o v o r e n o d j e l o , koje je tek jedna osoba izvršila. Drugo, da taj čin nije uperen samo lično protiv nekih zastupnika, nego da je uperen protiv cijeloga hrvatskog naroda, pa da će tako taj događaj shvatiti čitava hrvatska javnost. Kada sam došao u Zagreb, vidio sam, da je isto mišljenje u svim redovima i Hrvatske stranke prava i Hrvatskoga Bloka. Time je odmah bilo i označeno stanovište, koje će Hrvatski Blok zauzeti u razvoju prilika nakon ovoga groznog događaja. Sam je događaj 20. lipnja značio potpunu potvrdu i s p r a v n o s t i ne samo programatskog nego i taktičkog držanja Hrvatskoga Bloka. To je držanje uvijek bilo izražavano u tom, da je u uređenju države SHS, koje je do sada postojalo, n e m o g u ć e naći sreću i zadovoljstvo Hrvatske i hrvatskog naroda. Čitavo je javno mnijenje u Zagrebu i u cijeloj Hrvatskoj nakon 20. lipnja izraženo u dva pravca. Prvo: da je neophodna — nacijonalna, ekonomska i kulturna — potreba u s p o s t a v a h r v a t s k e n e z a v i s n o s t i , označene u ideji oživotvorenja hrvatskog sabora kao zakonodavnog tijela. Drugo: u potrebi apsolutne sloge svih hrvatskih narodnih redova. Ove dvije temeljne misli — te sam događaj od 20. lipnja — bile su razlogom, da je vodstvo Hrvatskoga Bloka zaključilo, da dr. Trumbić i ja, kao zastupnici glavnoga grada Hrvatske, pristupimo u zastupnički klub HSS; a taj pristup je omogućen i trećom točkom zaključaka Seljačko-demokratske koalicije od 1. kolovoza u kojoj je upravljen javni poziv na zbijanje svih snaga i redova. Grad Zagreb je u zadnjim sudbonosnim događajima dao upravo značajni dokaz svoje veličine i — što je još važnije — svoje krajnje s o l i d a r n o s t i sa cijelim hrvatskim narodom; podjedno je dokazao, da je ne samo po svojoj prošlosti, nego i po tome predestiniran i u budućnosti za c e n t r u m i politike i kulture Hrvatske, što više: i svega onoga, što k njemu gravitira bilo iz nacijonalnih bilo iz kulturnih bilo iz ekonomskih razloga. Sadanja borba predstavlja u prvom redu borbu Hrvatske za izvojštenje položaja, koji odgovara historijskom državnom pravu, dakle za njezinu s a m o s t a l n o s t , no ujedno po Hrvatskoj i za oslobođenje s v i h potlačenih nasilnim hegemonizmom, koji ovog puta imaju vanrednu priliku, da u zajedništvu s Hrvatskom i Hrvatima izvojuju svoja čovječanska i građanska prava, a u prvom redu Srbi u Hrvatskoj i u ostalim takozvanim prečanskim krajevima, što u slozi s Hrvatima i mogu izvojštiti. Borba će biti teška i velika; ali je veliko i zlo, u kojemu se nalazimo. Upret će sav narod i čitavo javno mnijenje — nadamo se — sve sile, da dođe do pobjede. Velika svijest i odlučnost čitavoga hrv. naroda kao i grada Zagreba, koja je prokušana i dokumentirana, najbolji je zalog bolje i sretnije budućnosti, koja ne će biti predstavljena Beogradom, — kao elementom nesređenosti moralnog, materijalnog i kulturnog uništavanja, te sumnjivog pomagača međunarodnog mira, — nego Z a g r e b o m , glavnim gradom Hrvatske, kao elementom reda, rada i poretka, materijalnog i kulturnog napretka, te iskrenoga pregaoca na polju uređivanja pravednih i dobrih susjednih odnošaja i međunarodnog mira. Sve je ovo bilo nam pred očima, kada smo stvorili odluku, da s u d j e l u j e m o u radu zastupničkoga kluba Hrvatske seljačke stranke i Seljačko-demokratske koalicije«. Iz ove izjave jasno se vidi, da dr. Ante Trumbić i dr. Ante Pavelić nisu stupili u Hrvatsku seljačku stranku, nego samo u zastupnički klub HSS i SDK. Oni su i nadalje ostali članovi »Hrvatskoga Bloka«, u kojemu su organizirani članovi »Hrvatske stranke prava« i »Hrvatske federalističke stranke«. U tom je smislu 4. kolovoza 1928. svoju izjavu dalo i vodstvo »Hrvatskoga Bloka«.