Hrvatska na mučilištu/Izjava Pavla Radica od 27. ozujka 1925.

IZJAVA PAVLA RADIĆA OD 27. OŽUJKA 1925.

Savjet, što je dr. Laza Marković u ime radikala dao Hrvatskoj seljačkoj stranci 26. ožujka 1925. u radikalskom službenom dnevniku »Samoupravi«, dobro je shvatio i posve uvažio Pavle Radić. On je sutradan u Narodnoj skupštini progovorio kao predsjednik Hrvatskoga seljačkoga kluba s namjerom, da rekne i one izjave, koje su radikali postavili kao uvjet, da odustanu od poništenja mandata HRSS. Tom je prigodom Pavle Radić rekao također ovo: Mi smo Hrvati kroz tisuću godina sačuvali našu državnost u onolikoj mjeri, u kolikoj je bilo nužno, da naš hrvatski narod ostane sigurno i trajno na našem teritoriju. I vi vidite, da snio ovaj teritorij sačuvali, pa je to jedan veliki momenat za one, koji svaki čas kažu: »Mi smo vas oslobodili«. Ja ne ću da omalovažavam žrtve srpskoga naroda, a naročito ne srpskoga seljaka. I mi veliku čast odavamo onima, koji su ginuli za domovinu; ali smatram, da je neuputno, što nam se to stalno dobacuje. Mi smo imali svoju samostalnost. Imali smo svoje sudstvo, svoje predstavništvo, svoju upravu, imali smo dio svojih financija, dakle, nismo bili pusto roblje. Nama u Hrvatskoj ne može se predbacivati, da smo išli velikohrvatskim putem, jer smo još u početku 1904. godine počeli nagla261 Izjava Pavla Radića od 27. ožujka 1925. šavati, da hoćemo i da moramo živjeti u sporazumu s našom braćom Srbima. Mi smo onda govorili i radili na sporazumu. Hoćemo i danas da se to naglasi, da je svaki građanin ravnopravan. Znam da seljak, — bio narodni zastupnik ili ne, — da je on raja. Svaki ga žandar smatra od sebe nižim. Pašić kaže, da on ne će da ide u maglu. Moje je nastojanje u tome, da mi iziđemo iz ove magle na stvarnost. Mi hoćemo ovdje da imamo svoj udio, da budemo ravnopravni s ostalima. Hoćemo da budemo ravnopravni članovi i da sudjelujemo u radu, jer je naš narod tako politički zreo, da ne može biti smatran kao građanin drugoga reda. Ne treba zaboraviti, kakovu je ulogu izvršio hrvatski narod za ovo oslobođenje i zato se narod mora poštovati kao cjelina, kao suverena jedinica, koja ima da kaže svoju konačnu riječ. Sve to konstatiram kao razlog i kao dokumente, da mi nismo bili bez razloga nezadovoljni. Međutim ovdje lojalno izjavljujem, mi nemamo ni osjećaja za položaj u Beogradu onakav, kakav je bio naš u Pešti. To se ne da ni prispodobiti, jer smo ovdje kod svoje braće. Mi smo ovdje među svojima, iako nas u prvi mah nisu onoliko razumjeli, koliko je trebalo. Hoćemo da glede unutrašnjeg uređenja imamo mogućnosti i prilika, da dođe do izražaja ono, na čemu je rađeno. Na jednakopravnosti i bratskom sporazumu izrađena je naša država. Zato držimo da je ova politika, koju mi vodimo, politika čitavog naroda, koja kroz vrijeme od prije rata do danas konstantno evoluira. Zato smo — odgajajući seljački narod — najprije u njega usadili ideju, da je narod suveren, ideju bratskoga sporazuma s ostalim južnim Slavenima, ideju da stvara zajedničku državu. I unesavši te ideje u drugu fazu stvorili smo jednu organizaciju, koja je kroz tri izbora pokazala svoju snagu, da je stalna, sigurna i da nije časovita. Stranka nije sama sebi cilj. Ona ima i pozitivan rad. Mi smo se sada prošle godine pripremali na taj pozitivan rad. Što se tiče republikanstva, nama nije do forme nego do sadržine; jer ne ćemo da time vrijeđamo osjećaje srpskoga naroda, koji nam je brat. U koliko vidim, da je to njegova conditio sine qua non, mi ćemo se lako s time pomiriti. Nama je do stvarnosti: narodne suverenosti i potpunog ustavnog režima. Govorili smo otvoreno, da nama vojska treba zato, da se branimo. Za obranu domovine moramo biti svi do jednoga složni, jer baš bez te domovine ne može biti ni nas. Govorili smo samo, da ne želimo, da se vojska miješa u politiku i da želimo, da u vojsci imamo udjela kao sugrađani bez razlike jesmo li Srbi, Hrvati ili Slovenci. Vi znate, da su za vrijeme Davidovićeve vlade pale izjave, da ta vlada nema mandata da pravi sporazum, jer nije birana na tom programu i jer je birana na Vidovdanskom ustavu, a Hrvati da su birani sa zahtjevom, da ne idu u Beograd i da ostanu kod kuće. Mi smo rekli, da to nije istina. Išlo se je u izbore bez obzira na ono, što je došlo, s parolama: »Za narodni sporazum ili protiv njega, za sporazum ili za hegemoniju«. Mi smo bili za sporazum, a vi za hegemoniju. Mi smo otvoreno kazali, do čega nam je stalo. I kad je narod to odobrio, mi smo dobili ovlast, da postupamo u tom pravcu i da izradimo sporazum u detaljima. Mi stojimo na stanovištu, da nitko nema prava učiniti nešto, za što od naroda nema odobrenja. Neka nitko ne kaže: »Ja ću to učiniti, jer imam narod u džepu«. Nitko nema naroda u džepu, a tko ne zna poštivati narodnu volju, izgubit će to povjerenje. Ranije nismo došli u Beograd jednostavno zato, što za slogu treba najmanje dvojica. I dok među Srbima nismo nalazili odaziva, dotle smo se zadržavali daleko od parlamenta. Mi smo imali s komunistima najveću borbu na pitanju agrarne reforme. Imali smo još jednog opasnog političkog protivnika, a to su bili hrvatski radikali, koji su smatrali, da je potrebno uvijek mnogo naglašavati Veliku Hrvatsku. Vi znate, da su oni u posljednje vrijeme dolazili u Beograd, da opet nešto paktiraju. To su naši frankovci. Oni su bili onaj ostatak, koji je uvijek računao s ekstremnim elementima u hrvatskom narodu. I kad smo mi osjetili, da oni nama iza leđa pletu neke stvari, jer smo smatrali životnim pitanjem hrvatskog naroda, da ostane u ovim granicama, s njima smo prekinuli, jer što mi imamo ovoj našoj državi da zamjerimo, to ćemo mi urediti, kako budemo znali s našom braćom Srbima, ali ne damo, da se tko treći umiješa. Treba da još spomenem i naš odnos prema Hrvatskoj pučkoj stranci, koja na sreću nije isto, što i Slovenačka ljudska stranka. Ja vam mogu reći, da je naš narod u tom pogledu uvijek vezan na nazor. Hrvatski narod ne trpi, da njegovom politikom komandira netko, tko je ovisan i tko se dade influirati. Mi smo išli za tim i postigli smo to, da vi kod nas možete svuda zaći po selima i svuda ćete vidjeti, da je naš svijet veoma religiozan. Mi nismo nikakvi bigotni ljudi, mi nismo klerikalni, ali mi stojimo na principu, da je Bog apsolutna istina i jedna doživotna potreba za uređenje života. Mi smo radili na tome, da naša narodna politika ne bude zavisna. Priznajem, da su naši biskupi činili dosta, što nije u skladu sa narodnim interesima. U politici stojimo na načelu narodnog sporazuma, da se mi kao tri brata imamo sporazumjeti u svemu svom međusobnom životu tako, da nama svim trima bude pravo. Kad se od Davidovića tražilo, da odstupi i dade vladu nacijonalnom bloku, onda se to obrazlagalo time, da su u Davidovićevoj vladi većinom Hrvati i Slovenci, a nisu Srbi odnosno većina Srba. Ja sam za to, da ne može biti sporazuma, dok ga ne stvori većina Hrvata, većina Srba i većina Slovenaca. Dok sva tri naroda nisu zadovoljna ne može biti pravog zadovoljstva. Naša je tendencija suprotna socijalističkim zahtjevima za politiziranje seljaka, jer mi stojimo na gledištu, da se mora ne samo seljaku, nego i radniku, koji se hoće vratiti zemljoradnji, dati zemlje. Time će se država konsolidirati. Mi smo za vladu seljačke demokracije na principu bratskog sporazuma naroda Srba, Hrvata i Slovenaca. Mi nismo klasna stranka, nego zastupamo interese svih slojeva naroda i mi ćemo se boriti svim legalnim sredstvima, da se dođe do ostvarenja politike narodnog sporazuma. Mi u političkim pitanjima stojimo na stanovištu narodnog sporazuma, a u privredna pitanja mi se ne miješamo, jer ne stojimo na načelu staleškog sporazuma, i zbog toga smo se razišli sa zemljoradnicima. Mi nismo klasna stranka, nasuprot zemljoradnicima, koji su klasna stranka. U privrednim pitanjima zastupamo naše seljaštvo. Mi ne idemo putem diktature, jer nam to nije ni potrebno. Manjina treba diktaturu da vlada, a većina vlada prema načelu demokracije. U smislu privrednom seljačka stranka traži da se država gradi na zadružnom načelu. Ideju sporazuma donijeli smo ovamo. Mi ćemo se boriti svim legalnim sredstvima, da ova ideja dođe do konačne pobjede i, ja držim da se politici narodnog sporazuma ne može da opre nijedna politička stranka. Odgovarajući na akt ministra unutrašnjih djela kaže, da su se na to osvrnuli pravnici, a ako bude potrebno, on će dati još objašnjenja. On ističe, da se je opazilo da se vlada u borbi služi svim sredstvima, da je upotrebljavala i razne falzifikate i špijune, koji su provocirali HRSS. Isto tako upotrebljavani su i komunisti, koji su ljudi bez egzistencije, a kojima je trebala potpora. »Mi smo imali prilike da se uvjerimo o tome, da su davana takova pisma u javnosti, kojima se htjelo, da se kompromitira HRSS. Mi smo zvanično odbili sve te navode, čak i u svojem službenom glasilu »Slobodnom Domu«. Ja držim, da je najpametnije stvar prepustiti samom sudu, da on o tome donese konačnu odluku, a da se sud ne smeta u pravilnom riješenju. HRSS uopće nije pristupila u Treću Internacionalu, jer o tome glavni odbor nije rješavao. Glavni odbor, kada bi se mogao sastati, da izbjegne sumnji, da smo komunisti, donio bi zaključak, da to nijesmo (Maksimović: Trećeg augusta ste drukčije govorili). Na trećega kolovoza bila je sjednica narodnog zastupstva. Onda se nije rješavalo da se izvrši, nego da se principijelno odobri, što je učinio predsjednik Stjepan Radić (Radonjić: Stvar je naivne prirode). To je bila stvar, koja se je rješavala čisto principijelno i teoretski. Kao što vidite, trebalo je da se pošalju delegati u Moskvu, a ti nisu nikada poslani. Mi nemamo veze s Rusijom. Čim se omogući da se sastane glavni odbor, mi ćemo tu stvar provesti i donijeti zaključak, da naša stranka nije u Seljačkoj Internacionali. Ovdje ja izjavljujem kao predsjednik Hrvatskog seljačkog kluba, kao zamjenik predsjednika Radića, — te u ime svoje i u ime cjelokupnog vodstva — i u ime samog predsjednika Radića, jer sam na to ovlašten: P r i z n a j e m o s v e u k u p n o p o l i t i č k o s t a n j e , k o k o j e d a n a s p o V i d o v d a n s k o m u s t a v u s a d i n a s t i j o m K a r a đ o r đ e v i ć a n a č e l u , i to vodeći računa o provođenju pozitivne politike u smislu jasno izražene volje hrvatskoga naroda tri puta redom na provedenim izborima gledom na političke činioce i cjelokupno političko uređenje, kao što je danas. Ispravka tih činilaca i tog uređenja — koga po svojoj volji i savjesti ne možemo odobriti — ima biti predmet revizije ustava dotično narodnog sporazuma između naroda HSS. Mi smo nakon ovih izbora vidjeli, da sporazum može biti onda, ako se uređenje države gradi na ravnopravnosti, da su Srbi i Hrvati i Slovenci ravnopravni. Radi se o tomu da se provede ono, što je bilo u Krfskoj deklaraciji, da se ustav ne može donijeti bez kvalificirane većine. Mi smo dobili na izborima povjerenje; i kad smo vidjeli, da je narod u Šumadiji odobrio politiku sporazuma, onda smo mi u tome našli jamstvo, da s našim povjerenjem i našim prilaženjem srpskom narodu možemo ići dalje, jer je stvar zbližavanja došla odozdo, a ne samo odozgo, od političara. Mi smo vjerovali i vjerujemo, da ćemo postići u tome uspjeh. Zato smo i pristupili formiranju parlamentarnoga jedinstvenog bloka s jednim zajedničkim programom, u kojemu su ustanovljeni principi, na kojima ćemo zajedno sarađivati. Po našem shvaćanju i shvaćanju svih političkih ljudi Engleska je u stvari bolja republika nego francuska republika, premda ima vladaoca, nasljednog i krunisanog. Prema tome i mi mislimo, da možemo izvesti djelo sporazuma u skladu i s odobrenjem SHS naroda jedino u monarhiji engleskoga tipa. To znači po primjeru, po uzorku; ali to ne znači, da to mora biti posve isto. Danas faktično ovdje postoji Vidovdanski ustav — to je fakat politički — s dinastijom Karađorđevića na čelu; fakat, kojeg mi bezuslovno priznajemo i s kojim se mi slažemo. Mi želimo, da se traži i nađe puta i načina da se s ovog faktičnog stanovišta ide dalje, pa da se izađe u susret opravdanim težnjama hrvatskog i slovenskog naroda, da on može putem samoodređenja bez ikakve štete za državne interese zaštititi svoje socijalne i ekonomske interese, koji su bitni uslovi njegovog života. Ne samo po današnjem političkom životu, nego i po našem programatskom shvaćanju smatramo jedinstvo države izvan svake sumnje. Isto tako smatramo vladajuću dinastiju Karađorđevića tako, da je nepotrebno više o tome govoriti. Što se tiče narodnog jedinstva: da smo t r o j e , ali treba da z a j e d n o živimo. Mi to jedinstvo, koje se hoće stvoriti preko noći, ne možemo odobriti zato, jer je ono neprirodno; jer dok postoji politička svijest hrvatskog i naroda srpskog, onda je to politički fakat, s kojim ljudi moraju računati. Mislim da nije nikakva nesreća, ako bismo se mi smatrali i posebnim narodima (Dr. Radonić: Ali tim putem ne ćemo nikad doći do jedinstva). Vi biste trebali imati pred očima, da smo mi u starom našem programu stajali na stanovištu narodnog jedinstva, ali poslije ujedinjenja, kad smo vidjeli i osjetili samo kundak, onda smo osjetili, da nismo jedno. Potrebno je — to potpuno lojalno priznajem — da ima jaka realna baza, a to je u s t a v . Mi ne možemo biti bez ustava, pa makar on bio i loš. Priznajem u mnogim stvarima je naš ustav vrlo dobar; no negdje bi se mogao da popravi. Ali za ovaj momenat — za vrijeme, koje je potrebno — mi smo zadovoljni i danas branimo od vlade ustav, da ga ne krši. Na ovaj naš korak vodi nas u prvom redu najozbiljnija unutrašnja i moguća vanjska situacija. Kao dvadesetgodišnja politička organizacija imamo dovoljno političkog iskustva, dovoljno snage i autoriteta, da i za izvođenje narodnoga sporazuma postignemo potpuni pristanak svojih pristaša i birača; na svaki sporazum, koji uistinu vidljivo pokazuje onakvu zakonitost i ustavnost, koje traži poštivanje narodne volje. Sigurno će netko prigovoriti, da je to k a p i t u l a c i j a i njoj se zlorado veseliti. Ali mi smo i zadnjom izbornom borbom u najtežim trenucima pokazali i dokazali, da nas nije moguće slomiti ni svladati. U ostalom mi volimo ovako, makar izgledalo, da smo pred svojim bratom popustili; jer popustili smo bratu: srpskom narodu i našoj zajedničkoj budućnosti. Volimo tako, nego da se opet povrate oni odnosi ili da se pokaže mogućnost, da bi se povratili odnosi, u kojima su se Hrvati nalazili, kad ih je u svojim pandžama držala jedna strahovita tuđinska sila, koju su najvećim naporima oborile sve udružene zapadne demokracije, a kojima je za to dao povoda i primjer moćnih divovskih napora srpski narod i mučenička seljačka Srbija, što se je sve svršilo gotovo potpunim ujedinjenjem i oslobođenjem naroda hrvatskoga (Burno odobravanje). Zato zajedničke naše državne granice smatramo našima narodnim hrvatskim granicama, u kojima hrvatski narod brani svoju egzistenciju, a po svom programu i shvaćanju branit ćemo ih do kraja. Sve, što se tiče seljačke internacijonale u Moskvi, svi izvještaji vanjski nepristrani (engleski, francuski, američki) potvrđuju naše stanovište, da seljačka internacijonala nema ništa s komunističkom internacionalom, a pogotovo da nije njezin organ. Izjavljujem: HRSS nije stupila efektivno u seljačku internacijonalu. Izjavljujem, da nismo imali prema njoj i da nemamo prema njoj nikakvih obveza i nikakvih odnosa, što će i naš glavni odbor ustanoviti prvom prilikom za čitavu stranku. Na sjednici narodnog zastupstva od 3. VIII. 1924. primljen je na znanje predsjednikov izvještaj, koji je dao izjavu, da HRSS može stupiti u seljačku internacijonalu uz uvjet potpunog održanja svojega programa i svoje taktike, i to izričito kao vezu hrvatskog naroda s narodom ruskim, budući je ta seljačka internacijonala faktički nastavak sveruskog seljačkog saveza, osnovanog g. 1899., a u kojem je g. 1904. bilo 30 milijuna članova. Taj je prihvat ovog zaključka bio znak odobrenog povjerenja predsjedniku. Po našem programu obrana domovine prestaje smrću, pa zato smatramo dobru vojsku državnom potrebom radi obrane domovine; ali želimo ustavnim putem skratiti rok službe i razmjerno sniziti broj stajaće vojske, i to radi olakšanja poreznih tereta naroda, a i upotrebljavanja što većih svota za prosvjetu i privredu. (Odobravanje). Kao što smo i do sada nastupali otvoreno i jasno, i zbog toga bili gonjeni, mi znamo, što radimo i što je potrebno u interesu hrvatskoga naroda, te ističem, nema nikakvih zapreka s naše strane. Sad je na vama u većini, da odlučite ili da ostanete i dalje za politiku sile i jake ruke, ili da uvidite, da je potrebna politika na bazi sporazuma i ravnopravnosti. Ova izjava, koja znači posvemašnji preokret u hrvatskoj politici, nije prije toga bila priopćena narodnim zastupnicima Hrvatskoga seljačkoga kluba. Oni su za njezin sadržaj doznali istom onda, kada ju je u Narodnoj skupštini pročitao Pavle Radić. Sadržaj izjave nije bio poznat niti interniranomu vodstvu Hrvatske republikanske seljačke stranke, t. j. narodnim zastupnicima dru Vlatku Mačeku, Josipu Predavcu, dru Stjepanu Košutiću, ing. Augustu Košutiću i dru Jurju Krnjeviću. Oni su za sadržaj izjave doznali istom iz novina. Izjavu je u zatvoru sastavio i napisao predsjednik Stjepan Radić, koji ju je po zastupniku dru Nikoli Nikiću poslao iz Zagreba svojemu sinovcu Pavlu Radiću. Vjerojatno je Stjepan Radić za savjet dra Laze Markovića doznao iz »Jutarnjega Lista«, koji ga je u noći od 25. na 26. ožujka telefonskim putem dobio od uredništva »Samouprave«. Time je Stjepan Radić bitno promijenio program svoje stranke. On je napustio republikanstvo, seljačku internacijonalu i dotadašnju borbu za samostalnost Hrvatske, koja bi stajala u konfederaciji sa Srbijom i Slovenijom, te je postao monarhist i centralist, kako to određuje Vidovdanski ustav. Od sada Radić traži samo r e v i z i j u Vidovdanskog ustava. Pod dojmom izjave Pavla Radića prekinuta je sjednica Narodne skupštine. Pašić je odmah pozvao ministre na konferenciju, koja je potrajala puna 3 sata. Ministri su točno prosudili cijeli govor Pavla Radića, te su onda odlučili, da Radikalna stranka donekle promijeni svoje stanovište u pogledu ovjerovljenja mandata izabranih narodnih zastupnika Hrvatske republikanske seljačke stranke. O tomu je sastavljen prijedlog, koji će podnijeti Andrija Protić.