Hrvatska na mučilištu/Izborne agitacije godine 1927.

IZBORNE AGITACIJE GODINE 1927.

Prigodom izbora gradskoga zastupstva, koji je obavljen 17. svibnja 1927. u S p l i t u , bilo je upisanih izbornika 10.036, a glasovalo ih je 5792, što znači jedva 58 postotaka. Tada je lista nezavisnih radnika (komunista) dobila 1367 glasova i polučila 10 vijećnika, lista građanskoga bloka zajedno s radikalima (lista dra Tartaglie) 1249 glasova i 10 vijećnika, Hrvatska federalistička stranka (dra Trumbića) 1177 glasova i 8 vijećnika, Hrvatska seljačka stranka 971 glas i 7 vijećnika, Samostalna demokratska stranka 554 glasa i 4 vijećnika, Hrvatska pučka stranka 250 glasova i 2 vijećnika, a lista činovnika i penzijonera sa 104 glasa ostade bez mandata. (Vlada je radničke mandate poništila, a 1 vijećnik Hrvatske federalističke stranke prešao je poslije izbora u Hrvatsku seljačku stranku). Za gradonačelnika je u Splitu izabran dr. Tartaglia. Kako je Narodna skupština bila odgođena do 1. kolovoza, prestao je politički život u Beogradu. Zato je Stjepan Radić odredio, da zastupnici Hrvatske seljačke stranke zađu u narod, pa da drže političke skupštine i stranačke sastanke. On je sam u tom radu neumorno sudjelovao. Tako je 25. svibnja 1927. došao u Daruvar , gdje je sutradan održana velika skupština HSS pred zgradom »Hrvatskoga Sokola«. Tu je pred 8000 ljudi govorio Stjepan Radić uz oduševljeno odobravanje naroda. Iza Radića su govorili narodni zastupnici: August Mžik, Jure Valečić, Miško Račan, Tomo Vojković i Josip Predavec. Velika je skupština Hrvatske seljačke stranke održana 19. lipnja 1927. u Gradištu kod Vinkovaca, gdje su poslije Stjepana Radića govorili narodni zastupnici: Pavle Radić, Antun Babić i dr. Sekula Drljević. Istoga je dana pošao Stjepan Radić iz Gradišta u D r e n o v c e , gdje je također održao javnu skupštinu. Među najveće skupštine HSS stranke spada onakoja je 16. lipnja održana u B j e loraru . Tamo se na sajmištu našlo do 15.000 ljudi, kojima su govorili: Stjepan Radić, Josip Čižmeković, dr. Sekula Drljević, Srbin seljak Mile Pokranjac iz Donje Kovačice, te narodni zastupnik Ante Petković iz Boke Kotorske. Međutim je kralj po želji ministra predsjednika Velje Vukićevića 15. lipnja 1927. potpisao ukaz, kojim se Narodna skupština raspušta; novi će se izbori narodnih zastupnika obaviti u cijeloj državi 11. rujna, a nova će se Narodna skupština sastati 5. listopada. Vukićević je po želji svojih saveznika demokrata skinuo velikoga župana Zagrebačke oblasti Milu Kramarića, mjesto kojega je imenovan demokrat dr. Bogdan Stopar; jednako je demokrat dr. Frančić zamijenio Ljudevita Gaja, velikoga župana Osječke oblasti. Izmijenjeno je još 8 velikih župana u drugim oblastima. Radić se nadao, da će kod novih izbora Hrvatska seljačka stranka polučiti 100 zastupnika. On je tako izjavio već na skupštini u Bjelovaru, gdje je rekao, da će HSS »u banskoj Hrvatskoj dobiti 55 zastupnika, u Bosni i Dalmaciji do 30, a u Sloveniji i Vojvodini dobit ćemo ostalo do 100. Sve što bude preko 100, dat će nam Srbija i Macedonija. I u Srbiji će biti onako, kako je bilo i kod nas Hrvata. I tamo će se rasuti gospodske stranke, kako su se kod nas. I tamo će naša seljačka stranka — hrvatska u Hrvatskoj, a narodna izvan Hrvatske — sama za sebe iznijeti većinu.« Da stekne mandate u Srbiji, poslao je Stjepan Radić svoje agitatore u Macedoniju. U prvoj skupini pođoše dr. Sekula Drljević, dr. Ljudevit Kežman i ing. August Košutić. Oni se iz Skoplja zaputiše u Peć, odakle su obišli Dečane, Prizren, Novi Pazar, Podgoricu i Cetinje, pa su sretno izašli u Dubrovnik. U drugoj su skupini bili Pavle Radić, dr. Ivan Švegl i Marko Bošković (rodom Macedonac). Ovi su iz Skoplja pošli preko Tetova i Gostivara u Debar, Ohrid, Prilep, Bitolj i Kumanovo. Treću su skupinu činili seljački narodni zastupnici Josip Čižmeković i Josip Zagorac, koji su pošli u Veles i Štip. Dalje nisu mogli poći, jer su ih radikali u Štipu napali kamenjem. Još je gore prošao Pavle Radić, koji se u Zagreb vratio 28. lipnja s teškim ozledama. Njega su naime kod Skoplja napali radikali kamenjem tako, da ga je jedan kamen pogodio u čelo iznad lijevog oka, dok mu je drugi kamen razbio nos. Radi lakše agitacije u hrvatskom narodu odlučila je Hrvatska seljačka stranka, da će u Zagrebu 16. srpnja 1927. početi izdavati svoj dnevnik pod imenom »N a r o d n i V a l «. Radić je pak 3. srpnja pošao u Srijem, gdje je u Vinkovcima održao veliku skupštinu. Tu se Radić žestoko oborio na Vukićevićevu vladu, koja čini nasilja. »Beogradski su Cincari uskrsli sve austrijske patente, koje smo mi u Zagrebu ukinuli odmah poslije svjetskoga rata. Oni su čak sve šumske štete podeseterostručili. Kada dođu izbori, onda se ove stare globe izvlače iz ladica, da se vrši nasilje nad seljakom i da glasuje za vladu. Ali to ne će pomoći beograd. Cincarima, jer danas svako dijete znade, da je Radić branitelj naroda i njegove slobode. Danas nema borbe između Srba i Hrvata, nego između seljaštva i cincarske bande. Vlada gazi ustav, kad postavlja svoje kandidate, jer vlada ne smije imati svojih kandidata. Cincari, koji prisižu na ustav, u kojemu stoji pisano, da izbori moraju biti slobodni, sada eto gaze taj ustav. Sadašnja vlada kaže, da ne će raditi ono, što je radio Boža Maksimović, a ipak ona organizuje svoje činovnike i policajce, da ubijaju naše ljude po Macedoniji. Mi smo visoko podigli Karađorđevića, da obranimo i spasimo seljački narod od svih njegovih tirana. Mi stojimo jednom nogom u Bitolju, a drugom u Mariboru. Jedna je naša ruka u Splitu, a druga u Subotici.« Iza- Radića su na toj skupštini govorili narodni zastupnici: dr. Sekula Drljević, Antun Babić, dr. Ljudevit Kežman, Đuro Rajković iz Slankamena, Pejo Jozić iz Bosne i dr. Đuro Basariček. Poslije ove skupštine odvezao se Radić s narodnim zastupnicima u 3 automobila preko Nuštra i Bogdanovaca u Sotin, gdje je održana druga skupština. Tu su narodu progovorili: Stjepan Radić, dr. Sekula Drljević, dr. Ljudevit Kežman i dr. Ivan Švegl. Nato su zastupnici pošli u dom zadružne obitelji Marka Đukića, gdje im je bio priređen objed. Istoga još dana pošao je Radić sa svojom pratnjom preko Lovaša u T o v a r n i k , gdje se sabralo više tisuća seljaka iz cijeloga šidskoga kotara. Tu je održana treća skupština Hrvatske seljačke stranke. Skupštinu je otvorio agilni seljak Živan Kuveždić iz Ilače, a govorili su Stjepan Radić, profesor Franjo Novljan, dr. Ljudevit Kežman, dr. Sekula Drljević, Đuro Rajković, Tomo Vojković, dr. Švegl i dr. Basariček. Nato se Radić sa svojom pratnjom vratio preko Ilače, Đeletovaca, Slakovaca, Otoka i Privlake u Vinkovce, održavši putem sastanke u svim ovim selima. Naredne je nedjelje (10. srpnja) pošao Radić u V i r o v i t i c u , gdje skupština HSS nije uspjela, jer ju je pokvarila silna kiša. Iz Virovitice je Radić istoga dana došao u S l a t i n u , gdje je održao veliku skupštinu, jer je usprkos kiše došlo oko 5000 ljudi. Radić je u nedjelju 17. srpnja 1927. održao 4 javne skupštine i to prvu u I v a n c u , drugu u Novom M a r o f u , treću u G o r n j o j R i j e c i , a četvrtu u K a l n i k u . Na tim su uspjelim skupštinama osim Radića govorili narodni zastupnici Juraj Antolić,. Pavao Matica i Stjepan Kukelj, te prof. Ljubomir Maštrović i oblasni zastupnik Franjo Petrović. Stjepan Radić je 20. srpnja održao prvu skupštinu u B o s a n s k o m B r o d u , a drugu na P l e h a n u kod Dervente. Uz Radića su na tim skupštinama govorili narodni zastupnici Pavle Radić i Pejo Jozić, te prof. Tomislav Pavetić, predsjednik Oblasne skupštine u Osijeku. U nedjelju 24. srpnja 1927. dođe Stjepan Radić u Liku, gdje je održao velike skupštine u G o s p i ć u i O t o č c u . Tu su osim Radića govorili Karlo Brkljačić i Ante Pavlović. U Gospić na skupštinu je došlo 12.000, a u Otočac 10.000 ljudi. Radić je u nedjelju 14. kolovoza 1927. održao velike skupštine u I l o k u , P e t r o v a r a d i n u i u N o v o m S l a n k a m e n u . Uz Radića su na tim skupštinama govorili narodni zastupnici: dr. Ljudevit Kežman i dr. Sekula Drljević, a u Iloku također Živan Kuveždić, kandidat HSS za kotare Ilok i Šid. U Iloku je na skupštini bilo 8000, u Petrovaradinu 6000, a u Novom Slankamenu oko 10.000 ljudi. Sutradan (na blagdan Velike Gospe) bijaše prije podne skupština u R u m i , a poslije podne na salašu L u d o š u kod Subotice. U Rumu je došlo do 12.000 ljudi, kojima su govorili: Stjepan Radić, dr. Ljudevit Kežman, dr. Karčić i dr. Petar Gvozdić. Na Rokovo (16. kolovoza) je održana skupština HSS u S u b o t i c i , gdje su poslije Radića govorili: dr. Ivandekić, Matija Kolar i Matija Išpanović. Na tu je skupštinu došlo 15.000 ljudi, među kojima je uz Hrvate Bunjevce bilo i mnogo Madžara. Taj velik uspjeh na skupštinama podao je Radiću nadu, da će HSS polučiti mnogo mandata prigodom izbora narodnih zastupnika. Zato je Radić 31. kolovoza 1927. u »Domu« napisao člančić pod naslovom: »Stalno približavanje između seljačke stranke i Davidovićevih demokrata«, gdje proriče ovako: »Ove dvije naše velike stranke već su odavna iskrene prijateljice usprkos tomu, što među Hrvatima demokratima ima velikih nevaljanaca i ljutih protivnika seljačke stranke. Ove 2 stranke već su sada stožer sveukupnoga našega političkoga života, i to zato, jer njihove kandidate ne postavlja vlada i ne prate veliki župani, sreski poglavari i žandari. To su u istinu prave narodne stranke, i to seljačka stranka čisto tipa socijalnoga, a demokratska stranka onoga slobodarskoga tipa, kao što su recimo engleski liberalci. Obadvije te stranke imat će zajedno u Narodnoj skupštini oko 200 zastupnika, što je posve dosta, da sastave jaku radnu većinu, parlamentarnu vladu, punu međusobnog povjerenja, punu iskustva, s dubokim osjećajem odgovornosti prema narodu i kralju.« Vukićević je prije izbora popunio prazna mjesta u svojoj vladi. Tako je i dr. Grga Anđelinović, kao član Davidovićeve demokratske stranke, postao ministrom. On je u Vukićevićevoj vladi imao predstavljati hrvatski narod.