Hrvatska na mučilištu/Izbori za Narodnu skupstinu 11. rujna 1927.

IZBORI ZA NARODNU SKUPŠTINU 11. RUJNA 1927.

Prigodom izbora, koji se obaviše 11. rujna 1927., glasovala su 2,294.352 izbornika. To znači, da se svojim pravom poslužilo 63 postotka svih upisanih izbornika, dok se 37 postotaka izbornika apstiniralo. Radikali su dobili 734.122 glasa, od toga vladini radikali 505.735, a radikalski disidenti 228.487. Narodna seljačka stranka je dobila 381370, Davidovićevi demokrati 375.789, Samostalna demokratska stranka 202.127, Zemljoradnici 140.426, Slovenska ljudska stranka 139.932, Jugoslavenska muslimanska organizacija 128.335, Hrvatski blok 48.626, Njemačka stranka 48.032, Nezavisni radnici (komunisti) 42.865, Socijalisti 23.477, Republikanska stranka 5907, Madžarska stranka 4232, a razne manje grupe polučiše 12.094 glasa. Prosječni je količnik za 1 mandat iznosio 7283 glasa. Izborni je red favorizirao velike stranke. Tako je Radićeva narodna stranka polučila 1 mandat sa 6151 glasom, dok je količnik za Hrvatski blok iznosio 24.313 glasova. Pad Radićeve »Narodne seljačke stranke« nije se toliko očitovao u broju polučenih mandata, koliko u broju dobivenih glasova. Dok je g. 1925. za Radićeve kandidate glasovalo 545.466 izbornika, iznosio je njihov broj g. 1927. samo 381.370, premda kod izbora g. 1927. nije bilo onoliko izbornih nasilja, kakva su bila g. 1925., kad je na Radićevu stranku bila protegnuta »Obznana «. Radića je dakle g. 1927. ostavilo 164.096 izbornika. U prispodobi s rezultatom od g. 1925. pao je broj glasova za Radićevu stranku u Hrvatskoj i Slavoniji od 376.414 na 246.188, u Dalmaciji od 66.135 na 37.545, u Bosni i Hercegovini od 83.387 na 68.512, u Sloveniji od 29.084 na 14.477, a u Crnoj Gori od 8873 na 5141, dok je porasao jedino u Vojvodini od 3.108 na 9330. Radićevi su kandidati u Srbiji dobili jedva 167 glasova.*) Prema tomu se

• ) Srpski su šovinisti Radiću spriječili agitaciju u Srbiji i Macedoniji. Kada

su pak Radićevci htjeli održati skupštinu u Beogradu, nagrnulo je u dvoranu (uz brojne beogradske Hrvate) mnogo radikala, koji su izazvali tučnjavu, radi čega je policija zabranila održanje skupštine. Radić je računao, da će za njegove kandidate u Macedoniji glasovati mnogi izbornici, koji se smatraju Bugarima, a ne Srbima. Ipak se to nije zbilo. Radiću nije baš nimalo isplatila agitacija u Srbiji. Zato ne htjede svojoj seljačkoj stranci oduzeti hrvatsko ime, pa joj dati naziv »Narodna seljačka stranka«. Jednako je Radić parlamentarnomu klubu svojih zastupnika vratio prijašnje ime: »Klub Hrvatske seljačke stranke«. Beogradska je vlada 13. rujna 1927. objavila, da su kod izbora za Narodnu skupštinu radikali dobili 112 mandata, od toga je službene radikalske kandidate zapalo 95, a radikalske disidente 17 mandata. Narodna je seljačka stranka polučila 63 mandata, Davidovićevi demokrati 61, Samostalna demokratska stranka 23, Slovenska ljudska stranka 21, Jugoslavenska muslimanska organizacija 18, Zemljoradnici 9, Njemačka stranka 6, Hrvatski blok 2, a Socijalisti 1 mandat. Među izabranim zastupnicima Narodne seljačke stranke bijaše 60 Hrvata, 1 Slovenac (Ivan Pucelj) i 2 Crnogorca (dr. Sekula Drljević i Mihajlo Ivanović). Od Hrvata u Narodnoj seljačkoj stranci bijahu izabrani za narodne zastupnike: Stjepan Radić, ing. August Košutić, Pavle Radić, dr. Juraj Krnjević, dr. Vlatko Maček, Nikola Preka, dr. Bariša Smoljan, Ivan Ćelan, dr. Juraj Šutej, Karlo Galić, Josip Predavec, dr. Đuro Basariček, Tomo Mađerić, Valent Hodalić, Ivan Kraljić, Mijo Stuparić, Živan Kuveždić, Jakov Jelašić, dr. Ivan Krajač, Juraj Antolić, dr. Stjepan Košutić, prof. Josip Pasarić, Stjepan Kukelj, Milan Podhraški, Stjepan Valjavec, Karlo Kovačević, Ivan Peštaj, Fabijan Petrović, prof. Ljubomir Maštrović, Ivan. Tisaj, dr Stanko Šibenik, Stjepan Tonković, Ivan Robić, dr. Ivan Pernar, Đuro Kemfelja, Franjo Malčić, Ivan Granđa, Pavao Matica, Mirko Neudorfer, Karlo Brkljačić, Juraj Valečić, dr. Filip Markotić, Imbro Štivić, Miško Račan, Rikard Krajcer, dr. Ljudevit Kežman, prof Grga Hećimović, dr. Ivan barun Švegl, dr. Sigismund Čajkovac, prof. Vilko Krpan, Stipan Matijević, Franjo Novosel, Antun Pavlović, dr. Mile Vuković, Mato Klarić, Rude Baćinić i Mato Goreta. Od tih su zastupnika po 2 mandata dobili: Pavle Radić, dr. Stanko Šibenik i Nikola Preka. U ljubljanskoj oblasti je na listi HSS izabran Ivan Pucelj, a u Crnoj Gori Mihajlo Ivanović, dok je dr. Sekula Drljević biran u Ludbregu. Novine su poslije izbora iznijele u glavnom ove opaske: Radikali su g. 1925. dobili 143, a g. 1927. samo 112 mandata. Oni su dakle izgubili 31 mandat, i to većinom u korist Davidovićevih demokrata, koji su g. 1925. polučili samo 37, a sada su dobili 61 Hrvatska na mučilištu 23 Izborni rezultati u Hrvatskoj i Slavoniji mandat. Radićeva je Narodna seljačka stranka prije imala 69, a sada ima 63 mandata. Zemljoradnici su porasli od 4 na 9 mandata, a Samostalna demokratska stranka od 20 na 23 mandata.