Hrvatska na mučilištu/Izbori za Narodnu skupštinu 18. ožzjka 1923.

IZBORI ZA NARODNU SKUPŠTINU 18. OŽUJKA 1923.

Italija je 3. ožujka 1923. ispunila Rapallski ugovor, te je Jugoslaviji vratila Sušak i okupirani dio sjeverne Dalmacije. Na temelju pak novoga Rimskog ugovora prestala je postojati posebna republika Rijeka, te je njezin teritorij pripao Italiji, izuzev Kastavštinu, koju je dobila Jugoslavija. Tom su prigodom gradu Sušaku 24. veljače 1924. pridane Delta, Bankino i luka Baroš. Prigodom izbora narodnih zastupnika za Narodnu skupštinu 18. ožujka 1923. glasovalo je za kandidate Radikalne stranke 562.213 izbornika, dakle znatno manje nego li je Pašić očekivao. Hrvatska seljačka republikanska stranka dobila je 473.733 glasa, demokratska stranka 400.342, Zemljoradnička stranka 153.579, Slovenska ljudska stranka 126.378, Jugoslavenska muslimanska organizacija 112.228, Socijal-demokratska stranka 48.337, Nezavisni radnici (komunisti) 24.321, Džemijet (t. j. Arnauti i Turci iz Macedonije) 21.543, Srbijanska republikanska stranka 18.941, Srpska narodna organizacija 15.236, Njemačka stranka 43.415, Hrvatska stranka prava 8089, Disidenti Jugoslavenske muslimanske stranke (Maglajlićeva grupa) 10.266, Madžarska stranka 8561, Narodni klub 5486, Narodni socijalisti 4064, Drinkovićeva grupa 3384, Ratnička stranka 4064, Srpski liberali 3384, Hrvatska pučka stranka 7070, Hrvatski Blok 2424, Prekomurska gospodarska stranka 3384, Nezavisna muslimanska stranka 3642, Stranka složnih Hrvata 2408, Česka stranka 1541, Stranka dra Šušteršića 1361, Invalidska stranka 2682, Rumunjska stranka 875, Bunjevci i Šokci 12.793, Srpski naprednjaci 1541, Protićeva grupa radikala 13.742, a Kirajdžijska (stanarska) stranka 420 glasova. Najveći je uspjeh polučila Hrvatska republikanska seljačka stranka, koja je od 230.590 glasova u godini 1920. porasla na 473.733. Radikali su poskočili od 283.883 na 562.213, demokrati od 318.584 na 400.342, Koroščeva SLS od 57.174 na 126.378, Spahina JMO od 111.006 na 112.228, a Zemljoradnici od 115.263 na 153.579 glasova. Naprotiv su komunisti od 198.473 glasa pali na 24.321, Hrvatska pučka stranka od 46.599 na 70.70, a Srpska liberalna stranka od 5.601 na 3384 glasa. Hrvatska i Slavonija s Međimurjem, Kastavom i s otokom Krkom birale su 68 narodnih zastupnika, te su izabrana 52 člana Hrvatske republikanske seljačke stranke i 10 demokrata i 6 radikala. Dalmacija je birala 9 članova HRSS, 5 radikala i 1 demokrata. Bosna s Hercegovinom je birala 18 muslimana, 13 radikala, 9 članova HRSS, 7 zemljoradnika i 1 velikosrbina. Slovenija je birala 26 narodnih zastupnika. Pobjedu je iznijela Koroščeva »Ljudska stranka«, koja je polučila 21 mandat, dok je prije imala samo 14. Poražena je Kmetijska stranka, koja je prije imala 9, a sad je dobila samo 1 zastupnika (Ivana Pucelja). Radić je u mariborskom izbornom okrugu postavio kandidate Hrvatske republikanske seljačke stranke, za koje je glasovalo 10.186 izbornika te je HRSS u Sloveniji polučila 2 mandata. Izabrani su Stjepan Radić odnosno njegov zamjenik Jakob Hrupić u Donjoj Lendavi i Stjepan Čižmešija iz Preloga. Socijalisti, koji su prije imali 7 mandata, polučiše samo 1 zastupnika (Golojuha). Demokrati su od prijašnja 3 spali na 1 zastupnika. Vojvodina je birala 34 nar. zastupnika, te je izabrano 15 radikala, 8 Nijemaca, 5 demokrata, 3 bunjevačka Hrvata, 1 socijalist, 1 srpski zemljoradnik i 1 Rumunj. Crna Gora je birala 7 narodnih zastupnika, te su izabrana 3 radikala, 2 demokrata i 2 takva narodna zastupnika, koji su tražili posebnu autonomiju za Crnu Goru. (To su bili t. zv. crnogorski federalisti). Srbija je birala 114 narodnih zastupnika, te je izabrano 65 radikala, 33 demokrata, 14 članova »Džemijeta« (Arnauti i Turci), a samo 2 zemljoradnika.