Hrvatska na mučilištu/Ispitivanje anketnog odbora Narodne skupstine

ISPITIVANJE ANKETNOG ODBORA NARODNE SKUPŠTINE.

U Zagrebu se 26. travnja 1925. sastade oveći broj prvaka Hrvatske seljačke stranke, među kojima je bilo nekoliko tadašnjih i bivših narodnih zastupnika, zatim članova glavnog odbora i predsjednika kotarskih organizacija HSS. Oni su raspravljali o novo nastalom položaju, te su jednoglasno stvorili ova dva zaključka: 1. Potpuno se odobrava i usvaja čitavi govor, što ga je 27. ožujka u Narodnoj skupštini održao Pavle Radić, predsjednik Hrvatskoga seljačkoga kluba. Naročito se usvaja i odobrava izjava, koju je Pavle Radić pročitao na koncu svojega govora kad je naglasio, da to čini također u ime Stjepana Radića, predsjednika Hrvatske seljačke stranke. Ovu posljednju okolnost ističu sabrani prvaci HSS s osobitim zadovoljstvom, jer time dobivaju potpuno jamstvo, da će hrvatska seljačka politika ovim pravcem bez ikakova kolebanja proslijediti sigurno, promišljeno i uspješno. 2. Budući da radi posebnih političkih prilika u Hrvatskoj nije moguće sazvati formalne sjednice Glavnog odbora HSS, — a poznajući iz dosadašnjih izvještaja mišljenje čitavoga hrvatskoga seljačkog naroda, kao i svih pristaša Hrvatske seljačke stranke u ovom pitanju, — smatraju se (prisutni prvaci HSS) bez i najmanje bojazni ovlašteni pred srpskim narodom te pred čitavom našom i stranom javnošću najodlučnije izjaviti, da niti hrvatsko narodno zastupstvo niti Hrvatska seljačka stranka nisu imali, pa da nemaju i da ne kane imati nikakve veze i nikakvih odnošaja sa zaključkom internacijonale u Moskvi. Pašić je nato putem dra Nikole Nikića i Antuna Schlegla nastavio pregovore sa Stjepanom Radićem. Ipak ga to nije smetalo, da 29. travnja 1925. zajedno sa Pribićevićem obnovi koalicijonu PP vladu, iz koje su maknuti dr. Mate Drinković i dr. Đuro Šurmin, koji su kod izbora od 8. veljače ostali bez mandata. U toj vladi bijaše dr. Momčilo Ninčić ministar vanjskih posala, dr. Boža Maksimović m. unutarnjih posala, Dušan Trifunović m. vojske i mornarice, Svetozar Pribićević m. prosvjete, dr. Milan Stojadinović m. financija, dr. Eda Lukinić m. pravde, Miša Trifunović m. vjera, Ante Radojević m. saobraćaja, dr. Prvislav Grisogono m. trgovine i industrije, Nikola Uzunović m. građevina, Velja Vukićević m. pošta i brzojava, Krsta Miletić m. poljoprivrede, dr. Gregor Žerjav m. šuma i ruda, dr. Milan Simonović m. agrarne reforme, Marko Đuričić m. socijalne politike, dr. Slavko Miletić m. narodnoga zdravlja, a dr. Milan Srškić m. za izjednačenje zakona. Anketni odbor, koji je bio izabran u sjednici Narodne skupštine od 30. ožujka 1925., počeo je ispitivati, da li su komunistički nastrojeni oni zastupnici Hrvatske seljačke stranke, kojima još nisu ovjerovljeni mandati. U tu je svrhu anketni odbor došao i u Zagreb, gdje je preslušao Stjepana Radića i dra Vlatka Mačeka. Radić je izjavio, da on uopće nije imao punomoći za pristup Hrvatske republikanske seljačke stranke u Treću internacijonalu. O takvoj stvari ne mogu zaključke stvarati niti narodni zastupnici HRSS, nego samo Glavni odbor ove stranke, a taj nije uopće bio niti sazvan. Maček je pak anketnom odboru dao ovaj odgovor: Na sjednici narodnih zastupnika HRSS od 3. kolovoza 1924. raspravljalo se o predlogu, da Hrvatska republikanska seljačka stranka pristupi seljačkoj internacijonali. Bilo je više govornika, koji su bili protiv toga pristupa. Tako je dr. Rudolf Horvat dapače stavio i protuprijedlog. Ovi su govornici isticali nezgodne strane takvoga pristupa, i to s jedne strane zato, što je seljačka internacijonala jedna međunarodna organizacija, dok je HRSS čisto nacijonalistička stranka, a s druge strane zato, što bi se moglo — makar i bez opravdana razloga — isticati, da HRSS pristupom u Seljačku internacijonalu dolazi ipak u neku vezu i s Komunističkom internacijonalom, premda HRSS nipošto nije komunistička stranka. Protiv ovih razloga za nepristupanje u Seljačku internacijonalu istaknuto je, da je HRSS doduše po svojoj svrsi hrv. nacijonalistička stranka, ali da je ona podjedno i socijalna stranka, što je bila od svojega početka. Dalje je u raspravi naglašeno, da Seljačka internacijonala nipošto nije isto, što je Komunistička internacijonala. Seljaci naime traže privatno vlasništvo, a to je negacija komunizma. Nadalje je podvučeno, da se pristupom HRSS u Seljačku internacijonalu želi samo izraziti povjerenje stranke u predsjednika Stjepana Radića, koji je namjeravao uspostaviti neku vezu između hrvatskoga i ruskoga seljačkog naroda. Ovi su razlozi tako djelovali na opoziciju u toj sjednici, da je dr. Rudolf Horvat odustao od svojega protuprijedloga, pa je nato donesen jednoglasan zaključak, da HRSS pristupa u Selja272 Ispitivanje anketnog odbora Narodne skupštine čku internacijonalu, ali da i nadalje ostaje kod svojega dosadašnjega programa i kod prijašnje taktike. Baš radi toga, da se izbjegne neispravnim tumačenjima, uvrštena je u taj zaključak ograda, da HRSS i nadalje ostaje kod svojega programa i taktike, dakle da HRSS nije komunistička niti po svojemu programu niti po svojoj akciji. Poslije toga zaključka nije postojala nikakova veza između Hrvatske republikanske seljačke stranke i Seljačke internacijonale. Premda je HRSS bila naročito pozvana od predsjedništva Seljačke internacijonale, da izašalje u Moskvu svojega delegata, ipak ga nije poslala. To je naime pitanje od toga časa izgubilo svaku aktuelnost za Hrvatsku seljačku stranku. Anketni je odbor u Zagreb dozvao također privatnoga detektiva Massona, kojega je Stjepan Radić — prigodom svojega boravka u Londonu — unajmio za sigurnost svoje osobe. Masson, koji je faktično služio beogradskoj vladi, nije pred anketnim odborom ništa lošega iskazao o Radiću. On ga je dapače u prisutnosti članova tog anketnog odbora i posjetio u zgradi sudbenoga stola na Zrinskom trgu, i to u sobi broj 46, gdje je uredovao dr. Slaviša Körbler, koji je bio dobrohotni sudac istražitelj Stjepana Radića. Kada se anketni odbor vratio iz Zagreba u Beograd, podnio je Narodnoj skupštini izvještaj, iz kojega se razabralo, da anketirani narodni zastupnici Hrvatske seljačke stranke nipošto nisu komunisti. To bijaše dovoljno, da Narodna skupština na svojoj sjednici od 27. lipnja 1925. konačno ovjerovi njihove mandate. Ovjerovljeni su također mandati zamjenika onih članova HRSS, kojima je Narodna skupština poništila mandate jošte 27. ožujka 1925. Nato je Pavao Radić počeo s Nikolom Pašićem pregovarati o sporazumu između radikala i Hrvatske seljačke stranke. Pašić je u tu svrhu od strane Radikalne stranke delegirao: Marka Trifkovića, Ljubu Živkovića i Marka Đuričića. U ime pak Hrvatske seljačke stranke pregovarahu: Pavle Radić, dr. Benjamin Šuperina i dr. Nikola Nikić. Pregovori su započeli 2. srpnja, a trajali su do 14. srpnja 1925., kada su završeni potpunim sporazumom. Na temelju toga sporazuma Pašić će iz vlade ukloniti Svetozara Pribićevića, koji se više nikada ne će domoći ministarske stolice. Maknut će se također preostala 3 samostalna demokrata, poimence: dr. Eda Lukinić, dr. Gregor Žerjav i dr. Prvislav Grisogono.