Hrvatska na mučilištu/Inicijativa Stranke prava

INICIJATIVA STRANKE PRAVA.

Prema zaključku Stranke prava predao je nar. zastupnik dr. Vladimir Prebeg u ime svoje i svojih zastupničkih drugova, uz vlastoručne potpise, predsjedništvu sabora kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije u Zagrebu još prije prevrata, t. j. dne 14. listopada 1918., slijedeći zahtjev: »Visoko predsjedništvo! i s Pred 1300 godina utemeljio je hrvatski narod svoju državu njom svoje pravo suverenoga samoodređenja. Tim svojim pravom došao je hrvatski narod kašnje i u sklop habsburške monarkije. U mirovnoj ponudi, upravljenoj na predsjednika Wilsona, stavila se habsburška monarkija službeno na stanovište slobode i ravnopravnosti svojih naroda, te im priznala pravo samoodre đenja. Tim je časom priznato, da prestaje gospodstvo jednih na roda nad drugim, te je hrvatskomu narodu opet otvoren put, da sam odluči o svojoj sudbini. Budući da ugarsko-hrvatska nagoda od 1868. znači gospod stvo tuđeg, madžarskog naroda nad hrvatskim; budući da je ta nagodba zapreka ujedinjenju svih hrvatskih zemalja u slobodnu i samosvojnu hrvatsku državu, to potpisani zastupnici Stranke prava, koja se uvijek borila za odstranjenje ove nagode, ne pri znajući joj zakonitost, smatraju nužnim, da sabor kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije izreče, da tu nagodu ne priznaje i ne smatra obvezatnom po hrvatski narod, i time da u jednu ruku odstrani ovu zapreku ujedinjenju hrvatskoga naroda, a u drugu ruku da omogući, da hrvatski narod na predstojećoj mi rovnoj konferenciji samostalno zastupa interese svoje i svoje države. Molimo zato, da visoko predsjedništvo izvoli odmah sa zvati sjednicu hrvatskoga državnog sabora sa dnevnim redom: »Ukinuće hrvatsko-ugarske nagodbe (z. čl. I. 1868.) te proglašenje slobode i samostalnosti hrvatskoga naroda.« U Zagrebu, dne 14. listopada 1918. Kada se je međutim ustrojilo »Narodno vijeće« u Zagrebu, stvorio je poslovni odbor Stranke prava — na svojoj sjednici, obdržanoj u Zagrebu dne 26. listopada 1918., uz sudjelovanje na rodnog zastupnika Stjepana Zagorca — i predao pismeno »Naro dnom vijeću« zaključak i prijavu, da želi pristupiti »Narodnom vijeću SHS« u Zagrebu. »U ovim sudbonosnim časovima, gdje narodi sami imadu da odluče o svojoj sudbini, Stranka prava — u svrhu očuvanja inte resa hrvatskoga naroda i u svrhu jedinstvene manifestacije na rodne volje, te radi koncentracije svih narodnih sila — stupa u Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba, pristaje bezuvjetno na stanovište Narodnoga vijeća, iznešeno u objavi od 18. listopada 1918.; priznaje pravilnik Vijeća obvezatnim za svoje članove, te je ovlastila narodne zastupnike gg. dra Vladimira Prebega i Stjepana Zagorca, da taj zaključak Narodnom Vijeću dojave.« Na tu prijavu ostala je Stranka prava bez odgovora i nije primljena u Narodno vijeće, gdje su se bojali, — pod uplivom Svetozara Pribićevića, — da će pristupom stranke prava u vijeću ojačati hrvatski elementi i osujećene biti namjere protivnika hr vatskoga naroda.