Hrvatska na mučilištu/Inicijativa Ivana Peršića i Kerubina Šegvića

INICIJATIVA IVANA PERŠIĆA I KERUBINA ŠEGVIĆA.

Na poziv narodnoga zastupnika Ivana Peršića i prof. Keru bina Šegvića sastadoše se 12. studenoga 1918. u dvorani »Trgova čko-obrtničke komore« hrvatski intelektualci: dr. Vjekoslav Klaić, dr. Ivica Lorković, Dragutin pl. Hrvoj, dr. Albert Bazala, dr. Milivoj Dežman, dr. Svetozar Rittig, dr. Ferdo Rožić, dr. 24Obnova Stranke prava Đuro Arnold, dr. Krunoslav Janda, dr. Blaž Jurišić, dr. Radivoj Walter, dr. Vladimir Matić, dr. Peroslav Paskijević, dr. Ivan Petrić, dr. Bogdan Bradaška i dr. Rudolf Horvat. Sastanak je otvorio Ivan Peršić govorom, u kojem je rekao, da se hrvatski sabor 29. listopada 1918. »prezaletio«, kad je odglasovao, da će netom oslobođena Hrvatska ući u istu državu sa Srbima i Slo vencima. Iza Peršića je govorio Kerubin Šegvić, koji je upozorio na pogibelji za hrvatski narod, ako se zaista stvori država, kakvu je zasnovao Svetozar Pribićević. Pod predsjedanjem Vjekoslava Klaića povela se podulja rasprava o tome, kako bi se hrvatski narod mogao izvući iz ne prilike, u koju je bez potrebe zapao prenaglim zaključkom hr vatskoga sabora od 29. listopada. U toj raspravi je sudjelovala većina prisutnih intelektualaca. Ove su rasprave nastavljene 16., 22. i 29. studenoga, te 6. i 13. prosinca 1918. Tada su na sastanke dolazili također Stjepan Radić, dr. Stanko Hondl, dr. Đuro Maj cen, Josip Predavec, dr. Đuro Basariček, dr. Ladislav Polić, prof. Bare Poparić, dr. Vlatko Maček, dr. Milorad Stražnicki, dr. Ante Cividini, dr. Josip Modestin, dr. Mihovil Ivšić, dr. Stjepan Zim mermann, Josip Lakatoš, dr. Edo Lovrić, dr. Ivan Pernar, prof. Ivan Rittig, fra Didak Buntić i dr. Milan Kreković. Svi su bili zabrinuti radi nasilja, kojima je stvorena, a 1. pro sinca 1918. i stvorena nova »kraljevina Srba, Hrvata i Slove naca«. Može se reći, da su ove rasprave mnogo pridonijele stva ranju prvog otpora protiv Beograda. Javno mnijenje, koje su u Zagrebu dotle predstavljali srpski plaćenici i zaluđeni Jugosla veni, počelo se u krugovima hrvatskih intelektualaca okretati protiv Srbije. Svi govori spomenutih 37 Hrvata na ovih 6 sasta naka odisali su čistim hrvatskim duhom, koji je naskoro zahvatio također zagrebačko građanstvo. Kad je pak Stjepan Radić vidio, da ima obilnu potporu u rodoljubnoj hrvatskoj inteligenciji, onda ga je to ponukalo, da još većim elanom organizira hrvatsko selja štvo, koje će — radi svoje neodvisnosti — moći pružiti najveći otpor jugoslavenskoj politici.