Hrvatska na mučilištu/Hrvatski sabor 29. listopada 1918.

HRVATSKI SABOR 29. LISTOPADA 1918.

Za 29. listopada 1918. bio je u Zagreb sazvan hrvatski sabor. Znalo se, da će zastupnici odmah na prvoj sjednici zaključiti prelom s Ugarskom i s Austrijom. Da se ovaj momenat i vanj skim načinom manifestira, sastade se na Markovom trgu silan svijet. Na trg dođoše i hrvatski (većinom pričuvni) časnici, koji su 28. listopada sa svojih kapa poskidali stare austro-ugarske rozete, pa ih zamijenili hrvatskim kokardama. Veliko je oduše vljenje na trgu zavladalo, kada se pojaviše vojničke glazbe 25. domobranske i 53. zajedničke pukovnije, s kojima dođoše tako đer časnici i vojnici. To bijaše dokaz, da uz hrvatski narodni pokret pristaju general pješaštva Luka Šnjarić i podmaršal Mihovil Mihaljević. (Šnjarić bijaše u Hrvatskoj zapovjednik zajedničke vojske, a Mihaljević zapovjednik domobranstva.) I zaista se Šnjarić i Mihaljević 29. listopada sa čitavom oružanom silom staviše na raspolaganje »Narodnom vijeću«. Oni su dapače s podmaršalom Ištvanovićem i s generalom Josipom Plivelićem unišli u hrvatsku sabornicu, gdje ih narodni zastupnici i narod na galerijama pozdraviše pljeskom i poklicima: »Živjela narodna vojska«. Šnjarić je u dvorani sjeo kraj bana Antuna pl. Mihalovića. U 10 sati i 30 časova otvorio je sjednicu hrvatskoga sabora predsjednik dr. Bogdan Medaković značajnim govorom, u kojemu je prikazao politički položaj. Zastupnik Svetozar Pri bićević podnio je prešni prijedlog, koji glasi ovako: I. Hrvatski državni sabor — na temelju potpunoga prava narodnoga samoodređenja, koje je danas već priznato od svih zaraćenih vlasti, — stvara ovaj zaključak: »Svi dosadašnji državopravni odnošaji i veze između kraljevine Hr vatske, Slavonije i Dalmacije s jedne strane, te kraljevine Ugar ske i carevine Austrije s druge strane — razrešavaju se. Ukida se dakle i ništetnom proglašuje napose hrvatsko-ugarska nagodba, a isto se tako ukidaju i ništetnima proglašuju svi kasniji njeni dopunjci ili revizije tako, da od danas Dalmacija, Hrvatska i Slavonija nema s kraljevinom Ugarskom ni pravno ni faktično nikakovih zajedničkih državnih poslova«. II. Dalmacija, Hrvatska i Slavonija s Rije kom prog1ašuje se posve nezavisnom državom prema Ugarskoj i Austriji, te po modernom načelu narodnosti — a na temelju narodnog jedinstva Slovenaca, Hrvata i Srba — pri stupa u zajedničku narodnu suverenu državu Slovenaca, Hrvata i Srba na cijelom etnografskom području toga naroda, bez obzira na ma koje teritorijalne i državne granice, u kojima narod Slovenaca, Hrvata i Srba danas živi. Sveopća narodna ustavotvorna skupština svega ujedinjenoga naroda Slovenaca, Hrvata i Srba odlučit će — s unaprijed određenom kvalificiranom većinom, koja potpunoma zaštićuje od svakoga majoriziranja, — konačno kako o formi vladavine, tako o unutrašnjem ustrojstvu naše države, utemeljene na potpunoj ravnopravnosti Slovenaca, Hrvata i Srba. Ovaj prešni prijedlog potpisalo je još 12 narodnih zastup nika, poimence: dr. Ante Pavelić, Ivan Peršić, dr. Edmund Lu kinić, Ivan Kovačević, dr. Pero Magdić, dr. Dušan Popović, dr. Živko Petričić, dr. Dušan Peleš, Cezar Akačić, dr. Ivan Krnic, dr. Ivan Lorković i dr. Đuro Šurmin. Pošto se znalo, da isto žele svi članovi hrvatskoga sabora, govorio je o prijedlogu samo predla gač Pribićević. On je među ostalim rekao: »Dalmacija, Hr vatska i Slavonija proglašuje se prema Austriji i Ugarskoj za nezavisnu državu. Ali pošto u Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji živi samo jedan dio velikoga našeg naroda, izjavljuje odmah hrvatski sabor ovim prešnim prijedlogom, da je kralje vina Dalmacija, Hrvatska i Slavonija voljna stupiti u zajedničku potpuno suverenu državu Slovenaca, Hrvata i Srba... U smislu ovoga prijedloga ima da se ta naša nezavisna i potpuno suverena država protegne na čitavom našem narod nom teritoriju od Soče tamo do Soluna... U toj zajedničkoj državi imadu Slovenci, Hrvati i Srbi da budu potpuno jednaki faktori. Ne radi se o tome — i ne može se i ne smije se raditi o tome, — da se u tom narodu pojedini dijelovi ma joriziraju ili nulificiraju... Jer govorimo o državi Hrvata, Slo venaca i Srba, mi ne ćemo da od ova tri imena jedno zapostavi mo drugomu, niti ćemo da ih supstituiramo (zamijenimo) jednim četvrtim, jer ne ćemo da dekretom rješavamo pitanje, koje može riješiti samo kulturni razvoj narodni«. Pribićevićev prešni prijedlog bude u saboru jednoglasno primljen u 11 sati i 5 časa. Sada zazvoniše zvona u svim crkvama zagrebačkim, da sav narod doznade, kako se Hrvatska konačno oslobodila veze s Austrijom i s Ugarskom. Na Markovom trgu zavlada neopisiva radost. Narod je u oduševljenju pjevao rodo ljubne pjesme i klicao narodnim zastupnicima, a u mnogom oku vidjela se suza radosnica. Svatko je osjećao, da je kucnuo čas slobode, jer su raskinuti lanci, kojima su Madžari okovali nepo bijeđene, ali zato prevarene Hrvate. Općenito se očekivalo, da će hrvatski sabor skinuti kra lja Karla IV. i habsburšku dinastiju, te proglasiti hrvatsku r epubliku, kojoj je klicao i narod na Markovom trgu. Hrvat ski sabor nije toga učinio, a Pribićević je s prozora javio narodu: »O formi države i ostalim detaljima odlučit će naša buduća narodna konstituanta, izabrana na načelu slobodnog, tajnog, iz ravnog i općeg prava glasa«. Ipak je trebalo barem faktično Karlu IV. oduzeti vrhov nu vlast, koju on vrši kao kralj hrvatski. Zastupnici se spo razumješe o tomu, da od sada ovu vrhovnu vlast mjesto kralja Karla IV. vrši »Narodno vijeće«. Zato je zubar dr. Ante Pavelić stavio ovaj prešni prijedlog: Sabor — kao predstavnik kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije — smatra objavu »Narodnog vijeća« od 19. listopada 1918. za sebe obvezatnom, te izjavljuje, da »Narodnom vijeću Slovenaca, Hrvata i Srba« priznaje v r hovnu vlast. Ovaj prijedlog supotpisaše narodni zastupnici: Ivan Peršić, dr. Dušan Popović, dr. Pero Magdić, dr. Živko Petričić, dr. Ivan 21Vlada »Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba« Lorković, dr. Đuro Šurmin, Ivan Kovačević, dr. Eduard Lukinić, dr. Dušan Peleš, dr. Ivan Krnic i Cezar Akačić. Za prijedlog se izjavio dr. Vladimir Prebeg u ime saborskoga kluba »stranke prava«, te dr. Josip Šilović u ime kluba »unionista izvan strana ka«. Pošto je i ban, Antun pl. Mihalović očitovao, da »cijelu egze kutivu (izvršujuću vlast) stavlja na raspolaganje »Narodnom vijeću«, primljen je Pavelićev prijedlog jednoglasno. Ovim ča som prestade u Hrvatskoj vrhovna vlast kralja Karla IV., koga je zamijenilo »Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba«. Predsjednik dr. Medaković prekine ovu historijsku sjednicu hrvatskoga sabora, te pođe s narodnim zastupnicima u crkvu sv. Marka, gdje je odslužen »Te Deum«. Istodobno je narod na Markovom trgu prisizao vjernost novoj i nezavi s noj »državi Slovenaca, Hrvata i Srba«. Obrazac prisege izgovarao je nar. zast. dr. Ante Pavelić, a narod je riječ po riječ ponavljao ozbiljno i oduševljeno. Prisegoše i časnici, koji izvukoše mačeve iz korica svojih. Mogli su to učiniti tim lakše, što ih je kralj Karlo IV. riješio prisege vjernosti prema njemu, darujući im tromjesečnu plaću. Iza povratka iz crkve primio je hrvatski sabor prešni prijedlog zastupnika Stjepana Radića o zabrani izvoza životnih namirnica u Austriju i Ugarsku. Nato predsjednik Medaković reče: »Predlažem, da se ova sjednica zaključi, a n a redna da se održi u vrijeme, kada to potrebe uzištu«. Pošto je sabor jednoglasno primio i taj prijedlog, zaključena je ova sjednica sabora hrvatskog u 12 sati i 50 časa uz poklike »Živjela slobodna, suverena država Slovenaca, Srba i Hrvata«.