Hrvatska na mučilištu/Hrvatska društva prekidaju svaku vezu s Beogradom

HRVATSKA DRUŠTVA PREKIDAJU SVAKU VEZU S BEOGRADOM.

»Prosvjetni savez« u Zagrebu pozvao je sva hrvatska kulturna društva, da svoje delegate pošalju 5. srpnja 1928. u hrvatsku sabornicu, gdje će se dogovoriti o tomu, kako li će reagirati 394 Hrv. društva prekidaju svaku vezu s Beogradom na zločin, koji je u Narodnoj skupštini počinjen 20. lipnja. Jednodušno je zaključeno, da se u hrvatskim novinama priopći ova izjava: »Hrvatski je narod već u prvom svojem narodnom preporodu, — u doba Marulića, Gundulića, Kačića, Križanića i Vitezovića, — a pogotovo u drugom preko Gaja, Preradovića, Mažuranića, Račkoga i Strossmayera stvarno stvorio ideologiju i etičku bazu narodnom jedinstvu južnih Slavena, za koje smo mislili, da je ostvareno ujedinjenjem koncem g. 1918. Međutim bizantinski mentalitet i orijentalne metode podvaljivanja i hegemonističkog izrabljivanja onemogućile su harmonički razvoj naših ideala. Taj mentalitet i te metode došle su do svoje kulminacije i našle su svoj izražaj dne 20. lipnja 1928. u umorstvu, — usred parlamenta — Pavla Radića i dra Đure Basarička, koji su bili ne samo kao političari, nego i kao kulturni radnici tipični sljedbenici hrvatskih preporoditelja. Beogradsko umorstvo — u toj jubilarnoj godini (t. j. desetgodišnjici postanka države SHS) — etički je o n e m o g u ć i l o svaku kulturnu suradnju sljedbenika zapadne kulture s onima, u čijoj je sredini niknuo ovaj užasni zločin. Radi svega toga hrvatski prosvjetni radnici — povodom tragične smrti svojih suradnika Pavla Radića i dra Đure Basarička — odlučuju prekinuti s veveze s poklonicima ubijstva, pljačke i korupcije, te se vratiti svome narodu, pa u skladu s e v r o p s k i m pojmovima kulture i civilizacije svoju staru slavensku etičku kulturu čuvati i samostalno razvijati unutar svojega Prosvjetnoga saveza u Zagrebu.« Ovu su izjavu kao predstavnici svih zagrebačkih hrvatskih prosvjetnih društava potpisali: dr. Miroslav Čačković, dr. Oton Frangeš, Ivan Tomašić, prof. Franjo Novljan, prof. Izidor Škorjač, Šandor Aleksander, Josip Bačić, dr. Albert Bazala, dr. Mile Budak, Danica Bedeković, Anka Dinagl, Ženka Frangeš, Aleksandar Freudenreich, prof. Stjepan Gottwald, Ljubica Hećimović, Rudolf Herceg, arh. Ćiril Iveković, dr. Vladimir Katičić, Pero Kvaternik, Milutin Mayer, dr. Dragutin Mašeg, dr. Stjepan Matičević, Rudolf Matz, Stjepan Novosel, Jelka Patrijarh, Josip Predavec, dr. Milan Rojc, dr. Zdenka Smrekar, dr. Josip Šilović, Andrija Širola, dr. Janko Thirry i prof. Mate Ujević. Uz prvake »Prosvjetnoga saveza« bijahu na sastanku zastupana društva: Hrvatska Žena, Hrvatski sokolski savez, Braća hrvatskoga Zmaja, Hrvatski pjevački savez, Hrv. ženska katolič395 Kriza beogradske vlade ka sveza, Matica hrvatskih kazališ. dobrovoljaca, Matija Gubec, Napredak, Hrvatski skautski savez, Seljačka Sloga, Udruga učiteljica, Hrvatski Radiša, Narodna zaštita, Hrvatsko starinarsko društvo, Pučko Sveučilište, Ženska udruga za uščuvanje hrvatske narodne umjetnine, Hrvatski katolički savez i Pokret za trezvenost.