Hrvatska na mučilištu/Evolucija Stjepana Radica

EVOLUCIJA STJEPANA RADIĆA.

U veljači g. 1925. je narodni zastupnik dr. Edmund Lukinić predložio, da se banska palača na Markovom trgu pretvori u gimnaziju. Tomu se usprotivio Nikola Pašić, koji je rekao: »Iz banske palače učinit ćemo kraljevski dvor u Zagrebu«. Pašić je dozvolio Radiću, da u zatvoru piše političke članke, koji će u hrvatskoj i srpskoj javnosti stvarati želju za sporazumom između radikala i »Hrvatske republikanske seljačke stranke «. Prvi je članak — pod naslovom »Treba se ozbiljno zamisliti« — izašao već 20. veljače 1925. u »Jutarnjem Listu«, odakle ga preštampaše beogradske novine. Mjesto Radićeva imena stavljena je oznaka, da je taj članak poslan »s naročite strane«. Članak svršava ovim riječima: »Nesumnjivo je, da Srbe predstavljaju danas u glavnom Pašić i Davidović, Hrvate Radić, a Slovence dr. Korošec. Pa kad znamo, da će tako biti i u buduće, onda bi trebali svi oni poraditi na tome, da se nađe neka platforma za neki prethodni sporazum, neku provizornu koncentraciju, iza koje bi se onda moglo dalje poći. Prije svega imale bi se prigodom verifikacije obaviti korekture izbornih bezakonja. Treba se dakle ozbiljno zamisliti u situaciju, jer ona je — ako nam je do zajedničkoga pravog života — takova, da se iskrenim sporazumom možemo jošte svi spasiti.« Neke od spomenutih članaka pisao je po Radićevoj instrukciji zagrebački novinar Antun Schlegel, koji je preuzeo ulogu posrednika između Pašića i Radića. Schlegel bijaše »persona grata« na kraljevskom dvoru. Kako se pak Schlegel još na proljeće 1924. odijelio od Svetozara Pribićevića i priklonio demokratima Ljube Davidovića, počeo je u svojim člancima Pribićevića prikazivati kao kamen smutnje. Tako se u javnom mnijenju hr244 Sjednica hrvatskoga narodnoga zastupstva 4. ožujka 1925. vatskog i srpskog naroda ustalila misao, da je Pribićević ona »crna duša«, koja je dovela do tolikog razdora između Srba i Hrvata. Radikali su odlučili napustiti Samostalnu demokratsku stranku, koju bi imala zamijeniti »Hrvatska republikanska seljačka stranka.« U tu im svrhu dobro dođe afera, koju je izazvao ministar pravde dr. Lukinić sa sekvestrom imanja Thurn-Taxisa u Hrvatskoj. Radikalske su novine iznašale potankosti o toj aferi. Tvrdilo se, da je taj sekvestar donio 25 milijuna din., koji su upotrijebljeni za financiranje Samostalne demokratske stranke. Javno se mnijenje tako uzbunilo, da je Pašić odredio obustavu svih rješenja ministarstva pravde.