Hrvatska na mučilištu/Dvije skupstine u Somboru

DVIJE SKUPŠTINE U SOMBORU.

Madžari u S o m b o r u stupiše u Hrvatsku seljačku stranku. Oni su pozvali Stjepana Radića, neka dođe u Sombor, pa neka tu održi javnu skupštinu HSS. Radić se tomu pozivu odazvao, te je na duhovski ponedjeljak 24. svibnja 1926. došao u Sombor. Radića su pratili narodni zastupnici Pavle Radić, dr. Ivan Pernar, dr. Ljudevit Kežman, Tuna Babić i Josip Zagorac. Skupština je održana na velikom trgu pred gradskom vijećnicom, gdje se sabralo 6000 ljudi. Pašićevi radikali i Pribićevićevi samostalni demokrati poduzeše korake, da osujete ovu skupštinu. U tu svrhu dopremiše u Sombor iz okolišnih sela mnogobrojne srpske dobrovoljce, koje su predvodili Pašićevi »Srnaovci« i Pribićevićevi »orjunaši«. Ovi su još prije početka skupštine vikali protiv Hrvata i Madžara, te protiv Radića i HSS. Kada je pak Palić otvorio skupštinu, podigoše Srbi silnu buku. Jedan se dobrovoljac gurao prema Stjepanu Radiću, ali ga zaustaviše seljaci, koji su ga predali redarstvu. Tu je pretražen, te mu je u džepu nađeno veliko jaje, radi čega je uapšen. Radi neprekidne vike dade dr. Pernar kao državni podsekretar dozvati oružnike i redare na konjima. Ovi su ispraznili veći dio trga, našto je počeo govoriti Stjepan Radić, premda je još uvijek trajala vika. Iza Radića je govorio dr. Ivan Dek, bivši predsjednik bunjevačko-šokačke stranke. On je izjavio, da je ta stranka na svojem posljednjem izboru primila rezoluciju, kojom pristupa u Hrvatsku seljačku stranku. Jošte su govorili Pavle Radić, dr. Kežman, Babić i Zagorac. Kad je Palić zaključio skupštinu, te je Radić sa svojom pratnjom pošao u hotel na priređeni banket, ostade na trgu oko 500 ljudi, kojima su govorili Pera Iđuški, predsjednik Pašićeve radikalske organizacije, te odvjetnik dr. Jerković, vođa Pribićevićevih samostalnih demokrata. Tom su prigodom Srbi klicali: »Živio Slavko Mihić!« Time su se poistovjetili s Mihićem, koji je 23. svibnja došao iz Novoga Sada u Staru Pazovu na Radićevu skupštinu, te je ondje htio na Radića baciti bombu, ali je taj pokušaj spriječen. Redarstvo je ustanovilo, da je Mihić rodom iz Stoca u Hercegovini, a vjere je grčko-istočne. Pašićevi su radikali odlučili osvetiti se Davidovićevim demokratima radi toga, što su aferom Rade Pašića tako žestoko pogodili Nikolu Pašića. Zato su naumili interpelacijama u Narodnoj skupštini oblatiti istaknutije demokrate, a povrh toga iznašati primjere korupcije, koju su počinili demokratski ministri. Akcija protiv korupcije ima se tako razvodniti, da po mogućnosti što više izblijede afere Rade Pašića. Radikali su prve takve interpelacije podnijeli 25. svibnja 1926. predsjedniku Narodne skupštine protiv Riste Jojića i dra Koste Kumanudija, Jojić je navodno kao ministar socijalne politike oštetio državu time, što je iz Rumunjske g. 1920. nabavio benzin i mašinsko ulje uz odviše visoke cijene. Kumanudi je pak kao ministar financija g. 1922. ostavio prazne državne blagajne, premda je u nje g. 1921. i 1922. iz likvidacijone mase Austrougarske banke unišlo 24,665.000 zlatnih kruna, a g. 1922. je država primila 12,168.000 dolara od zaključenoga zajma sa bankom Bleer et Comp. Kumanudi je navodno prodao dolare i zlatne krune daleko ispod njihove vrijednosti, čime je oštetio državu. Da se točno prouče sve počinjene korupcije, predložila je vladina većina, da se izabere poseban anketni odbor od 21 člana. Taj će odbor imati zadaću, da u roku od 6 mjeseci ispita sve konkretne slučajeve, koje će predsjedništvu Narodne skupštine podnijeti barem 25 narodnih zastupnika. Anketni odbor ima proučiti pitanje korupcije i spremiti građu za poseban zakon protiv korupcije. O tom se prijedlogu raspravljalo u sjednici Narodne skupštine 27. svibnja 1926. Tada je prijedlog primljen sa 156 protiv 80 glasova. Sutradan je u taj anketni odbor izabrano 9 radikala, 4 člana Hrvatske seljačke stranke, 2 Davidovićeva demokrata, 2 samostalna demokrata, zatim po 1 član zemljoradničke, muslimanske i Slovenske ljudske stranke, te 1 član grupe Ljube Jovanovića. U nedjelju 30. svibnja 1926. održane su 4 javne političke skupštine. Radić je govorio na skupštinama HSS u Klanjcu i Pregradi; Davidović, Korošec i Joca Jovanović na velikoj skupštini »Udružene opozicije« u Ljubljani, a Ljuba Jovanović na skupštini u Somboru, gdje su osim Srba bili prisutni brojni bunjevački Hrvati, pa i dosta velik broj Madžara i Nijemaca. Tu je Ljuba Jovanović kritizirao rad u državi i u Radikalnoj stranci, pa je među inim rekao: »Pašić uopće nije imao pravih suradnika. On ima oko sebe ljude, zbog kojih pišti cijela zemlja. Isto onako, kako je uz pomoć raznih intriga, nasilja, prijevara i falzifikata vršena uzurpacija nad Radikalnom strankom, isto tako se vladalo i nad državom.« Otkako je Ljuba Jovanović ostavio Radikalnu stranku, nastadoše u njoj sve veće opreke između grupe Pašićevaca i t. zv. centruma, u kojemu su bili također ministri Uzunović, dr. Srškić, dr. Ninčić i Boža Maksimović. Kako je Nikola Pašić obolio od žutice, te se spremao na liječenje u Karlove Vary, sazvao je za 1. lipnja 1926. u svoj stan sjednicu glavnog odbora Radikalne stranke. Tu je za prvoga potpredsjednika Narodne radikalne stranke izabran stari Aca Stanojević, za drugoga potpredsjednika Marko Trifković, a za tajnike: dr. Momčilo Ivković, Boža Maksimović i dr. Vojislav Janjić. Tako su u vodstvo Radikalne stranke došli sami Pašićevi ljudi, izuzev Bože Maksimovića.